Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4971/11 (D.B.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4971/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 4971/11, rješavajući apelaciju D.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.B. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 59 0 Ps 008419 11 Rev od 21. septembra 2011. godine i presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 59 0 Ps 008419 09 Pž od 31. maja 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. D.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Faik Muhić, advokat iz advokatske kancelarije «Muhić i dr.» d.o.o. Tuzla, podnio je 23. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 59 0 Ps 008419 11 Rev od 21. septembra 2011. godine i presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 008419 09 Pž od 31. maja 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Ps 008419 09 Ps od 12. oktobra 2009. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv d.o.o. «Leder» iz Bijeljine, M.L. i J.L. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja ništavosti i isplate, vsp. 335.000,00 KM, utvrđeno je da je ništav Ugovor o ustupanju osnivačkih i vlasničkih prava zaključen 8. juna 1995. godine između apelanta i M.L. (kao ranijih vlasnika i osnivača d.o.o. «Leder» Bijeljina) s jedne strane i J.L. (kao novog osnivača) s druge strane; utvrđena je ništavost Ugovora o prenosu osnivačkih prava između ranijeg osnivača d.o.o. «Leder» iz Bijeljine, J.L. i novog osnivača M.L. sačinjen u formi Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju preduzeća za promet robe na veliko i malo «Leder» sa p.o. Bijeljina od 15. novembra 1997. godine pod brojem 1/97; kao i ništavost sudskog poravnanja broj P-503/2000 zaključenog 31. maja 2000. godine kod Osnovnog suda između apelanta i d.o.o. «Leder» iz Bijeljine. Istom presudom obavezan je M.L. da apelantu isplati iznos od 431.480,00 KM koji je «adekvatan vrijednosti ½ d.o.o. «Leder» Bijeljina sa stanjem na dan 31. maj 2000. godine» sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate i odlučeno je da se M.L. može osloboditi navedene obaveze ukoliko u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude izvrši prenos suosnivačkih i suvlasničkih prava d.o.o. «Leder» Bijeljina u iznosu od ½ dijela na apelanta, a odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 431.480,00 KM od 9. decembra 2003. godine do presuđenja i M.L. je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 47.449,00 KM.
3. Presudom Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 008419 09 Pž od 31. maja 2011. godine žalba tuženih je usvojena i presuda Osnovnog suda broj 80 0 Ps 008419 09 Ps od 12. oktobra 2009. godine preinačena tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, te je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka tako što je apelant obavezan tuženima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.950,00 KM, a odbijen je i zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 59 0 Ps 008419 11 Rev od 21. septembra 2011. godine revizija apelanta izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 008419 09 Pž od 31. maja 2011. godine je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je citirao odredbu člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da kada je u pitanju privredni spor, a o kakvom sporu se u konkretnom predmetu radi, u tom slučaju rok za izjavljivanje revizije iznosi 15 dana, prema odredbi člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 49/09), koji je stupio na snagu 19. juna 2009. godine. Zatim, Vrhovni sud je konstatovao da je u konkretnoj pravnoj stvari prvostepena presuda donesena 12. oktobra 2009. godine, a drugostepena presuda dana 31. maja 2011. godine, te da je drugostepenu presudu, koja se pobija revizijom, apelant primio 4. jula 2011. godine, što je potvrđeno povratnicom o uručenju navedene presude apelantovom punomoćniku Faiku Muhiću. Vrhovni sud je naveo da je rok od 15 dana propisan navedenom odredbom ZPP započeo teći dana 5. jula 2011. godine (član 324. stav 2. ZPP), a da je zadnji 15 dan roka za izjavljivanje revizije isticao 19. jula 2011. godine, tj. u utorak, u koji dan je sud radio. Na kraju, Vrhovni sud je istakao da je prema potvrdi o prijemu dokumenta od 3. augusta 2011. godine, prvostepeni sud reviziju apelanta primio tog dana, a revizija je predata na poštu preporučenom pošiljkom dana 28. jula 2011. godine, što proizlazi i iz sadržaja preporučene pismene pošiljke, koja je priložena uz reviziju. Konačno, Vrhovni sud je konstatovao da je revizija podnesena nakon isteka roka od 15 dana koji je kako je navedeno istekao 19. jula 2011. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništavosti i isplate. Viši privredni sud je presudom broj 59 0 Ps 008419 09 Pž od 31. maja 2011. godine, žalbu tuženih usvojio i presudu Osnovnog suda broj 80 0 Ps 008419 09 Ps od 12. oktobra 2009. godine preinačio tako što je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev. Odlučujući o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud je rješenjem broj 59 0 Ps 008419 11 Rev od 21. septembra 2011. godine, odbacio istu kao neblagovremenu.
9. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti revizije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U- 22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović