Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-549/12 (N. B., S. H. i E. D.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-549/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 549/12, rješavajući apelaciju Nihada Bojadžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nihada Bojadžića, Senada Hakalovića i Edina Džeke podnesena protiv rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj A-35/12 od 19. januara 2012. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Nihad Bojadžić, Senad Hakalović i Edin Džeko (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Sarajeva, koje zastupaju Vasvija Vidović, Edina Rešidović i Kadrija Kolić, advokati iz Sarajeva podnijeli su 8. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj A-35/12 od 19. januara 2012. godine. Apelanti su u apelaciji tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru: „kojom će zabraniti licu Mati Zeki vršenje bilo kakvih radnji u predmetima koji se pred Sudom Bosne i Hercegovine i Tužilaštvom BiH vode protiv apelanata, a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda“.

2. Tužilaštvo BiH je 19. januara 2012. godine donijelo rješenje broj A-35/12 kojim je odbacilo kao neblagovremen zahtjev za izuzeće zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Vesne Budimir, od 16. januara 2012. godine u predmetu broj KT-RZ-107/05 protiv Mensura Memića i drugih. Stavom dva navedenog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev za izuzeće zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Vesne Budimir, od 16. januara 2012. godine u predmetima broj T 20 0 KTRZ 0001126 11 protiv Nihada Bojažića i broj KT-RZ-24/10 protiv Sefera Halilovića i drugih.

3. U zahtjevu za izuzeće apelanti su naveli da je njihova odbrana došla do saznanja da je u toku istrage, kao „osoba koja je uključena u istragu“, učestvovao izvjesni Mato Zeko, koji je uposlenik Ureda savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i istovremeno oficira za vezu sa tužiocem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ). U zahtjevu za izuzeće, između ostalog, apelanti su naglasili da Zakon o ustupanju predmeta, Memoranduom o razumijevanju i Memorandum o saglasnosti, ne daju pravo oficiru za vezu da učestvuje, niti da druga lica vlasti da učestvuju, u istragama koje se vode kod Tužilaštva BiH. Takođe, apelanti su naveli da je tužiteljica Vesna Budimir grubo prekršila osnovni princip nezavisnosti tužiteljske funkcije, te samim tim grubo povrijedila i princip pravičnog i nepristrasnog postupka. Apelanti su istakli da je, kao postupajući tužitelj, zahtijevala, a zatim i potpuno nezakonito uključila gospodina Matu Zeku u vođenje istrage. Apelanti su naveli da je ovakvim postupanjem, tužiteljica, također, navela i organe izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini da se umiješaju u rad pravosudnh organa i time postupe protivno svojim ovlaštenjima i nadležnostima. Apelanti su istakli da „Haško tužiteljstvo“ nije dalo ovlaštenje za učestvovanje gospodina Mate Zeke u ovoj istrazi, već da je tužiteljica lično zahtijevala od časnika hrvatskog Ureda za vezu MKSJ pri predsjedništvu Bosne i Hercegovine angažovanje gospodina Mate Zeke „u istragama koje Tužilaštvo BiH sprovodi protiv kaznenih dijela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, a koja su počinjena na teritoriji Općine Konjic i Jablanica tokom 1993. godine“. Takođe, apelanti su istakli da je od strane tužiteljice došlo do kršenja obaveze objelodanjivanja dokaza odbrani, te manipulacije službenim zabilješkama, čime je prekršeno pravo odbrane.

4. U obrazloženju rješenja Tužilaštvo BiH je navelo da je argument apelanata u pogledu nezakonitog uključenja gospodina Zeko Mate u istrage Tužilaštva BiH neopravdan i zasnovan na neistinitim navodima, iz razloga što ni sam zahtjev, a niti druge radnje u ovim krivičnim predmetima ne potvrđuju niti pružaju nikakav dokaz da je ovo lice zaista bilo uključeno u istrage na način da je preduzimao bilo koju od istražnih radnji. Iz dopisa Ureda hrvatskog časnika za vezu sa MKSJ broj 45/07 od 23. maja 2007. godine „jasno je vidljivo da je za lice Mato Zeko data saglasnost za angažovanje po zahtjevu tužiteljice Vesne Budimir u istragama ratnih zločina koji su se desili u Konjicu i Jablanici 1993. godine, te da će on biti „na raspolaganju sa svim materijalno-tehničkim sredstvima i u bilo koje vrijeme tijekom sprovedbe istražnih radnji i postupaka", što upućuje na zaključak da imenovani neće biti ono lice koje će i sprovoditi te radnje“. Takođe, Tužilaštvo BiH je navelo da su neosnovane primjedbe apelanata u pravcu dokazivanja pristrasnosti tužiteljice Vesne Budimir navodnim uplitanjem Mate Zeke u istrage Tužilaštva BiH, jer se radi o postupanju zamjenika glavnog tužioca na način prikupljanja obavještenja od gospodina Mate Zeke što samo i po sebi pokazuje da je tužiteljica bila usmjerena ka prikupljanju dokaza u krivičnim predmetima. Tužilaštvo BiH je naglasilo da u svakom slučaju, prava odbrane ostaju sačuvana budući da je pred sudom uvijek u mogućnosti prigovoriti na svaki dokaz Tužilaštva BiH, pa tako i one u kojima smatra da je „nezakonito upleten“ gospodin Mato Zeko, o kojim prigovorima će odlučiti sud, cijeneći dokaze. „Tužilaštvo BiH je posebno istaklo: „da je advokat Edina Rešidović ujedno i braniteljica osumnjičenih Edina Džeke i Sefera Halilovića u kaznenom predmetu broj: KT-RZ 24/10 koji je u fazi istrage. U tom smislu advokat Edina Rešidović se u više navrata obraćala sa zahtjevom za uvid u cjelokupan spis KT-RZ 24/10 ali u svojstvu branitelja optuženog Nihada Bojadžića, pozivajući se na pravo uvida u sve spise i dokaze nakon potvrđivanja optužnice u krivičnom predmetu KT-RZ-107/05, koji zahtjevi su odbijeni upravo u skladu sa članom 47.stav 3. ZKP BiH“. Tužilaštvo BiH smatra da je nesporno da je advokatu jasno kada i u kom trenutku će i ovi dokazi moći biti otkriveni, te stoga i argumentaciju potkrijepljenu ovim navodnim neprofesionalnim postupanjem tužiteljice cijeni u potpunosti neosnovanim. U prilog ovakvom zaključku stoji i izjašnjenje postupajuće tužiteljice u kojem se navodi da je i sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine odbilo zahtjev odbrane da Sud BiH naredi Tužilaštvu BiH omogućavanje uvid u druge kaznene predmete Tužilaštva BiH koji se još uvijek nalaze u fazi istrage. Zahtjev za izuzeće je dodatno neosnovan i u pravcu u kojem se ističe da postupajuća tužiteljica „manipuliše službenim zabilješkama". Tužilaštvo BiH je istaklo da se radi o materijalima iz krivičnih predmeta koji su dio dokaznog postupka i u svakom pojedinom slučaju mogli su biti predmet preispitivanja prigovora i konačne odluke suda, pa je tako bespredmetno da se korištenje službenih zabilješki u krivičnim predmetima kao dio redovnog postupanja tužioca, karakteriše kao pristrasno postupanje s obzirom da se radi o osnovnim pravima i obavezama tužioca u vršenju svoje funkcije.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Apelanti su u vezi sa rješenjem Tužilaštva BiH kojim je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za izuzeće zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Vesne Budimir naveli povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije odnose na krivični postupak u cjelini, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje, jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporeno rješenje Tužilaštva BiH ne predstavlja odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanata, obzirom da je krivični postupak protiv apelanata u toku pred Sudom Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-549/12 (N. B., S. H. i E. D.) | Sudska praksa | Aktio