Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1052/09 (D. B.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pasivna legitimacija
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1052/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 1052/09, rješavajući apelaciju Danila Bogdanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danila Bogdanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-

000 520 od 28. januara 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-I-06-000 005 od 22. oktobra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Danilo Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stanara, kojeg zastupa Branko Buzaković, advokat iz Teslića, podnio je 7. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 520 od 28. januara 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-I-06-000 005 od 22. oktobra 2008. godine.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu (odnosno iz obrazloženja osporene Presude Osnovnog suda broj 085-0-I-06-000 005 od 22. oktobra 2008. godine) mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Na osnovu pravosnažne Presude broj R1-88/85 od 31. maja 2005. godine apelant je pokrenuo postupak izvršenja protiv „EFT-Group-Rudnik lignita Stanari“ d.o.o. Stanari (u daljnjem tekstu: izvršenik) i AD Rudnika nemetala „Stanari“ iz Stanara.

4. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-373/05 od 22. avgusta 2005. godine radi naplate glavnog duga i sporednih potraživanja, te odredio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika kao pravnog sljednika Rudnika lignita Stanari. Zbog neurednog zastupanja izvršenika, Okružni sud je donio rješenje od 14. juna 2006. godine kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

5. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj 085-0-I-06-000 005 od 9. marta 2006. godine kojim je odbio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o dozvoli izvršenja.

6. Odlučujući povodom izvršenikove žalbe, Okružni sud je donio Rješenje broj 013-0-Gž-06-

000 304 od 20. aprila 2007. godine kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

7. U ponovljenom postupku Osnovni sud je 17. marta 2008. godine donio rješenje kojim je usvojio izvršenikov prigovor u dijelu koji glasi „kao pravni sljednik Rudnika lignita Stanari“ i u tom dijelu u cijelosti obustavio izvršenje Rješenja o izvršenju broj I-373/05 od 22. avgusta 2005. godine i ukinuo provedene radnje, a u preostalom dijelu odbio i izvršenje proširio na AD Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara.

8. Odlučujući o žalbama stranaka, Okružni sud je donio Rješenje broj 013-0-Gž-08-000 293 od 27. avgusta 2008. godine. Navedenim rješenjem sud je apelantovu žalbu u dijelu u kojem je usvojen izvršenikov prigovor djelomično uvažio i djelomično uvažio izvršenikovu žalbu u dijelu u kojem je odbijen prigovor i vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, dok je u dijelu kojim je traženo proširenje na AD Rudnik nemetala „Stanari“ pobijano rješenje ostalo nepromijenjeno.

Osporena rješenja

9. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Rješenje broj 085-0-I-06-000 005 od 22. oktobra 2008. godine kojim je usvojio izvršenikov prigovor, te je u cijelosti obustavio izvršenje Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I-373/05 od 22. avgusta 2005. godine i ukinuo sve provedene radnje u dijelu koji se odnosi na izvršenika.

10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je, imajući u vidu izjašnjenje strana u postupku, kao i upute Okružnog suda od 20. aprila 2007. godine, odlučio kao u izreci. Osnovni sud je naveo da je uvidom u pravosnažno Rješenje broj R1-88/85 od 31. maja 2005. godine, na osnovu kojeg apelant traži izvršenje, utvrdio da je protivnik predlagača Rudnik lignita „Stanari“ (a ne izvršenik) obavezan da apelantu (kao ranijem vlasniku eksproprisanog zemljišta) isplati određeni iznos. Osnovni sud je naveo da je članom 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje nije označeno u izvršnoj ispravi kao izvršenik, ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice preuzelo dug iz izvršene isprave, ili je taj dug po zakonu obavezno da izmiri. Osnovni sud je naveo da ako se obaveza trećeg lica za ispunjenje ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju riješiti u parničnom postupku.

11. Osnovni sud je naveo da je među strankama sporno da li je izvršenik pravni sljednik Rudnika lignita „Stanari“ iz Stanara, odnosno da li je pasivno legitimisan da bude stranka u konkretnom predmetu i da li je obavezan da po izvršenoj ispravi izmiri predmetni dug. Osnovni sud je naveo da je uvidom u dostavljene podatke registarskog odjeljenja Osnovnog suda broj U/-929/05 od 17. oktobra 2005. godine utvrdio da je u registarskom ulošku broj I-4986-00 rješenjem tog suda broj U/I-108/2005 od 18. marta 2005. godine izvršen upis osnivanja društva sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, prodaju, transport i trgovinu ugljem „EFT-Group-Rudnik lignita Stanari“ d.o.o. Stanari (kao domaće pravno lice) i strano lice PL EFT (Holdings) APS sa sjedištem u Kopenhagenu, kojeg zastupa Zlatan Matko iz Beograda. Dalje, uvidom u registarski uložak Osnovnog suda broj I-539-00, sud je utvrdio da je Rješenjem Osnovnog suda broj U/I-253/05 od 20. maja 2005. godine između ostalih promjena izvršen i upis promjene u nazivu preduzeća Rudnik lignita „Stanari“ iz Stanara tako što je istaknuto da navedeni subjekt upisa ubuduće posluje pod nazivom Akcionarsko društvo Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara, pod kojim nazivom subjekt upisa, prema utvrđenju suda, i danas postoji.

12. Osnovni sud je zaključio da obavezu izvršenja po izvršnoj ispravi ima Rudnik lignita „Stanari“ iz Stanara, a ne izvršenik, pogotovo zbog toga što, prema provedenim dokazima, nije utvrđeno da je Rudnik lignita „Stranari“ prestao postojati. Osim toga, Osnovni sud je zaključio da apelant nije uspio dokazati da je izvršenik pravni sljednik Rudnika lignita „Stanari“ iz Stanara niti da je preuzeo dug iz izvršne isprave.

13. Osnovni sud je naveo da je izvršenik osporio da je pravni sljednik Rudnika lignita „Stanari“ kao i pasivnu legitimaciju, kao i da nije označen kao stranka u postupku, te je Osnovni sud zaključio da je izvršenikov prigovor osnovan. Navedeno je da apelant nije ničim dokazao da je izvršenik preuzeo obavezu Rudnika lignita „Stanari“ iz Stanara, kao ni njegovog pravnog sljednika AD Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara, a izvršna isprava ne glasi na njega, kao ni da apelant nije dokazao da je, u skladu sa članom 30. stav 2. ZIP-a, u prethodnom parničnom postupku utvrđeno da je izvršenik preuzeo obavezu.

14. Osnovni sud je naveo da je postupio u skladu sa odredbom člana 49. ZIP-a, ali da se izvršenje nastavlja protiv izvršenika Akcionarsko društvo Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara.

15. Okružni sud je donio Rješenje broj 013-0-Gž-08-000 520 od 28. januara 2009. godine kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

16. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da žalba nije osnovana. Prema stavu Okružnog suda, iz podataka u spisu proizlazi da je na apelantov prijedlog donijeto rješenje o izvršenju koje je postalo pravosnažno u odnosu na izvršenika AD Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara, dok je dio rješenja o izvršenju u odnosu na izvršenika Odlukom Okružnog suda 013-0-Gž-08-000 293 od 27. avgusta 2008. godine ukinut i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navedeno je da je u ponovljenom postupku Osnovni sud donio rješenje (broj 085-0-I-06-000 005 od 22. oktobra 2008. godine, koje apelant osporava žalbom) u kojem je nakon iscrpnog postupka, prema mišljenju Okružnog suda, utvrdio da izvršenik nema obavezu izvršenja duga po izvršnoj ispravi jer je promjenama u registru pravnih lica pored ostalih promjena upisana i promjena u nazivu subjekta tako da Rudnik lignita „Stanari“ posluje pod nazivom Akcionarsko društvo Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara, pod kojim nazivom subjekt upisa i danas postoji. Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelant, osim što je tvrdio, nije dokazao da je izvršenik javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom preuzeo dug iz izvršne isprave ili da je po zakonu obavezan da izvrši predmetni dug. Takođe, Okružni sud je naveo da ta izvršenikova obaveza ne proizlazi ni iz dokaza – podataka sudskog registra na koje se pozvao prvostepeni sud u osporenom rješenju. Prvostepeni sud je, prema mišljenju Okružnog suda, u obrazloženju dao jasne činjenične i pravne razloge koje je u cijelosti prihvatio i Okružni sud, te je ocijenio da žalbenim navodima apelant nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja.

17. Okružni sud je jasno istakao da prvostepenim rješenjem nisu povrijeđena pravila postupka, na šta je, prema mišljenju drugostepenog suda, pogrešno ukazivala apelantova žalba. U vezi sa apelantovim navodima o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Okružni sud je naveo da apelant nije iznio ništa bitno što bi bilo suprotno utvrđenju prvostepenog suda, već je iznio činjenice koje je iznosio i pred prvostepenim sudom, a koje je sud ocijenio kao neosnovane.

18. Apelant navodi da su mu osporenim rješenjem povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant osporava zaključak sudova da obaveza izvršenja leži na AD Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara, a ne na izvršeniku. Apelant smatra da je sporno ko je pravni nasljednik Rudnika lignita „Stanari“. Apelant ističe da je zaključkom Vlade Republike Srpske izvršenik preuzeo cjelokupnu imovinu AD Rudnik nemetala „Stanari“ (koji je pravni sljednik Rudnika lignita „Stanari“), što je registrovano u sudskom registru. Prema apelantovom mišljenju, Akcionarsko društvo Rudnik nemetala „Stanari“ nema imovinu pa ne može ni egzistirati. Apelant se poziva na odredbe Zakona o privatizaciji državnog kapitala pa zaključuje da je izvršenik pravni sljednik AD Rudnik nemetala „Stanari“, odnosno da je došlo do transformacije preduzeća, pa se u odnosu na njega može vidjeti izvršni postupak. Apelant navodi da je na izloženi način doveden u znatno podređen položaj u odnosu na izvršenika, čime je prekršen princip ravnopravnosti stranaka. Dalje, apelant ističe i povredu prava na imovinu zbog pogrešnog pravnog stava suda koji je rezultirao nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

21. Apelant osporava zaključak redovnih sudova da se u odnosu na izvršenika („EFT-Group-

Rudnik lignita Stanari“ d.o.o. Stanari) obustavlja izvršenje i ukidaju provedene radnje, dok se u odnosu na AD Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara postupak izvršenja nastavlja. Apelant osporava način na koji su sudovi utvrdili činjenice i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

22. U konkretnom predmetu, apelant, koji ima poziciju tražioca izvršenja nakon pravosnažne Presude broj R1-88/85, pokrenuo je postupak izvršenja protiv izvršenika. Međutim, u toku postupka sudovi su utvrdili da izvršenik nije lice koje je navedeno u izvršnoj ispravi, kao i da nije pravni sljednik lica označenog u izvršnoj ispravi. Dalje, sudovi su jasno naveli da apelant nije dokazao da je izvršenik lice koje je preuzelo dug po izvršnoj ispravi. Osim toga, uvidom u sudski registar sudovi su utvrdili da je AD Rudnik nemetala „Stanari“ iz Stanara pravni sljednik Rudnika lignita „Stanari“ (na kojeg se odnosi pravosnažna presuda) i u odnosu na njega postupak izvršenja je nastavljen. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje i na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. To se pogotovo odnosi na apelantov paušalni navod o neravnopravnosti stranaka, koji ničim nije objasnio, osim što smatra da ga ovakvim odlučivanjem sudovi dovode u znatno podređen položaj u odnosu na izvršenika. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

23. Apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da je diskriminisan u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. S obzirom na to da apelant osim paušalnog navoda o povredi ovog prava nije ponudio bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je diskriminisan, Ustavni sud smatra i navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovanim.

24. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1052/09 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio