Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2307/09 (L. L.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni odnos
  • Otpremnina
  • Protek roka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2307/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 2307/09, rješavajući apelaciju Ljubomira Loze, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubomira Loze podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 040989 09 Gž od 28. maja 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubomira Loze podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine broj UP/I-06-34-1884/08 od 8. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljubomir Lozo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Marija Husković, advokatica iz Mostara, podnio je 17. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 040989 09 Gž od 28. maja 2009. godine i u postupku pred Kantonalnom komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu) a povodom njegove žalbe podnesene radi ostvarivanja prava iz člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine. Postupak pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu

2. Apelant se prije 5. maja 2000. godine obratio PI «Đuro Salaj» Mostar – Preduzeće za predenje Vrapčići d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: poslodavac), zahtjevom za uspostavu radnopravnog statusa. S obzirom na to da poslodavac nije apelantu uspostavio radnopravni status, apelant je u zakonskom roku izjavio žalbu Komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu.

3. Komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu je Rješenjem broj UP/I-06-34-

1884/08 od 8. februara 2008. godine usvojila apelantovu žalbu i naložila poslodavcu da u roku od 15 dana apelantu uspostavi radnopravni status u skladu sa članom 143. Zakona o radu.

Postupak pred redovnim sudovima radi isplate otpremnine

4. Apelant je 27. marta 2008. godine Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv Grada Mostara (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate otpremnine.

5. Općinski sud je 10. aprila 2008. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor. Tuženi je 20. maja 2008. godine dostavio odgovor na tužbu.

6. Općinski sud je 5. novembra 2008. godine održao pripremno ročište, dok je ročište za glavnu raspravu održano i zaključeno 13. novembra 2008. godine.

7. Presudom Općinskog suda broj 58 0 P.040989 08 od 12. decembra 2008. godine tuženi je obavezan da isplati apelantu iznos od 1.285,30 KM na ime otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom od 27. marta 2008. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i troškove postupka u iznosu od 720,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

8. Tuženi je na prvostepenu presudu izjavio žalbu 29. decembra 2008. godine, koju je sud 27. januara 2009. godine dostavio apelantu na odgovor.

9. Spis je 24. marta 2009. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 58 0 P 040989 09 Gž od 28. maja 2009. godine žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu i zbog dužine postupka pred redovnim sudovima koji je pokrenuo radi isplate otpremnine povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da se njegova žalba pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu rješavala nedopustivo dugo, punih sedam godina i devet mjeseci od podnošenja zahtjeva. Apelant je naveo da je postupak pred redovnim sudovima trajao godinu i dva mjeseca iako se radi o hitnom postupku. Predložio je da sud usvoji predmetnu apelaciju i dosudi mu 2.700,00 KM na ime duševnih bolova koje je pretrpio zbog dužine trajanja postupka.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1, 2. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; […]

Dopustivost prima facie

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

15. U pogledu dijela apelacije koji se odnosi na dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima, apelant tvrdi da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno nedonošenjem odluke u razumnom roku povodom tužbe radi isplate otpremnine. Razmatrajući navode apelacije, Ustavni sud je izvršio uvid u predmet Općinskog suda broj 58 0 P.040989 08 u kojem je apelant podnio tužbu radi isplate otpremnine i utvrdio da je predmetni postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 040989 09 Gž od 28. maja 2009. godine.

16. Postupak pred Općinskim sudom je trajao od 27. marta 2008. godine, kada je podnesena tužba, pa do 12. decembra 2008. godine, kada je donesena prvostepena odluka. Iako se postupak iz radnih odnosa po zakonu smatra hitnim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju trajanje postupka od osam mjeseci i 15 dana pred Općinskim sudom nije bilo izvan razumnog roka, budući da je jedini period potpune neaktivnosti suda bio period od 20. maja 2008. godine do 5. novembra 2008. godine, međutim, nakon tog perioda Općinski sud je radio vrlo intenzivno na predmetu i u narednih mjesec dana do donošenja odluke proveo i pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu. Kantonalni sud je povodom izjavljene žalbe tuženog na odluku Općinskog suda donio odluku u narednih dva mjeseca i četiri dana od dana prijema predmeta, dakle u roku koji se može smatrati razumnim.

17. U takvim okolnostima, prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni sud smatra da je donošenje konačne odluke u periodu od godinu i dva mjeseca razuman rok u kojem su redovni sudovi odlučili o apelantovoj tužbi. Pri ocjeni razumnosti trajanja postupka Ustavni sud je uzeo u obzir elemente navedene u stavu 13. ove odluke, smatrajući da nije nužno posebno razmotriti pitanje složenosti postupka i značaja postupka za apelanta i zaključio da su apelantovi navodi o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

Protek roka za podnošenje apelacije

18. Apelant se žali i na to da je postupak pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu trajao nerazumno dugo.

19. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, Ustavni sud je utvrdio da je apelantu Rješenje Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj UP/I-06-34-1884/08 od 8. februara 2008. godine uručeno prije 27. marta 2008. godine, kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi isplate otpremnine, uz koju je kao dokaz dostavio predmetno rješenje, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 17. jula 2009. godine, pa proizlazi da je u ovom dijelu apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu.

21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 2. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2307/09 (L. L.) | Sudska praksa | Aktio