Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2337/09 (N. S.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2337/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. ožujka 2012. godine, u predmetu broj AP 2337/09, rješavajući apelaciju Nediljka Smiljanića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nediljka Smiljanića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 040418 09 Kž od 26. svibnja 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 040418 08 K od 16. veljače 2009. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nediljko Smiljanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić-Miletić“ iz Mostara, podnio je 16. srpnja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 040418 09 Kž od 26. svibnja 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 040418 08 K od 16. veljače 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 58 0 K 040418 08 K od 16. veljače 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 K 040418 09 Kž od 26. svibnja 2009. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela ugrožavanja javnog prometa iz članka 332. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te mu je izrekao uvjetnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i istodobno odredio kako se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjere od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
3. U obrazloženju presude je navedeno da je tokom postupka, a na osnovu suglasnih izjava svjedoka-oštećenih, iskaza vještaka prometne struke, iskaza vještaka strojarske struke, te vještaka medicinske struke, utvrđeno da je do prometne nesreće došlo na način što je vozilo marke „Mercedes“, kojim je upravljao apelant, ostvarilo kontakt prednjim frontalnim lijevim krajem sa prednjim lijevim krajem vozila marke „Škoda“, kojim je upravljao Tomislav Galić. U momentu kontakta, odnosno sudara, vozilo Mercedes je, u sebi lijevoj prometnoj traci, prešlo preko središnje linije za oko 1 m, a u koju je došlo iz sebi desne prometne trake, dok se vozilo Škoda, u momentu sudara, nalazilo na svojoj desnoj prometnoj traci gledano iz pravca kretanja vozila Škoda. Do kontakta vozila, odnosno sudara, došlo je na desnoj prometnoj traci gledano iz pravca kretanja vozila Škoda udaljeno za 18 m od stojne točke prema Sarajevu. Prije prometne nesreće vozilo Škoda se kretalo brzinom od oko 75 km/h, dok je vozilo Mercedes pri skretanju imalo brzinu oko 20 km/h. Vještak prometne struke je utvrdio da je apelant pred sudar vršio radnju skretanja ulijevo preko lijeve prometne trake, gledano iz svog pravca kretanja, kojom se kretalo vozilo Škoda iz suprotnog pravca, pa u momentu kad je vozilo Škoda dolazilo iz pravca Sarajeva pravilno svojom desnom prometne trakom i kad je apelant bio u obvezi propustiti vozilo Škoda, a potom izvršiti skretanje, on to nije učinio, pa je došlo do kontakta predmetnih vozila. Vještak prometne struke je utvrdio da je upravo ovaj apelantov propust u uzročnoj vezi sa nastalom prometnom nesrećom. Osim toga, na temelju zapisnika o uviđaju, fotodokumentacije, te skice lica mjesta, utvrđeno je izvan svake sumnje da je postojala tehnička mogućnost međusobnog opažanja vozila. Međutim, apelant je svojim vozilom i radnjom skretanja ulijevo presjekao kolovoznu traku kojom se kretalo vozilo Škoda i koje se nalazilo u svom kretnju sa prvenstvom prolaza.
4. Apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je naveo da su redoviti sudovi nepotpuno i nepravilno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Istakao je da sudovi nisu pravilno ocijenili provedene dokaze iz kojih, prema njegovom mišljenju, proizlazi da je stvarni uzrok nastanka prometne nesreće neprilagođena brzina i način kretanja drugog sudionika u prometu, jer je evidentno da je apelant završio radnju uključivanja na kolovoz i vozilo je usmjerio prema Jablanici, pa je jedino logično i jasno objašnjenje da je vozilo Škoda prouzrokovalo predmetnu prometnu nesreću.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. Vezano za apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose isključivo na način na koji su redoviti sudovi ocijenili izvedene dokaze i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje na to da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neutemeljena, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović