Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2648/09 (A. S.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2648/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 2648/09, rješavajući apelaciju Asima Sadikovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asima Sadikovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-09-000 868 od 30. juna 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Asim Sadiković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 19. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-09-000 868 od 30. juna 2009. godine.
2. Apelant je kao tražitelj izvršenja na temelju pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS-685/02 od 10. septembra 2004. godine podnio prijedlog za izvršenje tom sudu 10. januara 2005. godine protiv izvršenika „Unatrans“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi namirenja dosuđenih potraživanja u iznosu od 13.127,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Općinski sud je Rješenjem broj I-211/05 od 27. maja 2005. godine odobrio predloženo izvršenje, koje je postalo pravosnažno 13. marta 2007. godine, a 3. aprila 2007. godine je dostavljeno izvršnom organu ovog suda radi provođenja postupka izvršenja dosuđenog navedenom pravomoćnom presudom.
3. Dopisom broj 211/05 od 2. aprila 2008. godine Općinski sud je obavijestio apelanta da su sudski izvršitelji tog suda 27. juna 2007. godine djelimično namirili apelanta u njegovom potraživanju u iznosu od 1.581,50 KM, a da su preostali iznos njegovog potraživanja bezuspješno pokušavali izvršiti 10. jula 2007. godine pljenidbom izvršenikovih pokretnih stvari, a apelanta je s obzirom na navedeno i u skladu s članom 125. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) obavijestio da ima pravo da u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove obavijesti predloži da se pljenidba provede ponovo, s tim da će, ako u ostavljenom roku ne predloži ponovno provođenje pljenidbe ili ako se pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari obustaviti.
4. Općinski sud je Rješenjem broj I-211/05 od 20. augusta 2008. godine obustavio postupak izvršenja uz obrazloženje da je taj sud na apelantov prijedlog odobrio izvršenje donošenjem Rješenja o izvršenju broj I-211/05 od 27. maja 2005. godine, da je apelant 8. aprila 2008. godine primio obavijest suda od 2. aprila 2008. godine kojom je informisan o bezuspješnoj pljenidbi izvršenikovih pokretnih stvari koju su sudski izvršitelji pokušali izvršiti 10. jula 2007. godine, pa da stoga apelant, u skladu s članom 125. stav 2. ZIP-a, može u roku od tri mjeseca od prijema obavijesti predložiti da se pljenidba ponovo provede, a u protivnom da će sud obustaviti postupak izvršenja. Kako apelant u ostavljenom roku nije predložio ponovno provođenje pljenidbe, Općinski sud je, u skladu sa navedenom odredbom ZIP-a, odlučio kao u izreci rješenja.
5. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 001-0-Gž-09-
000 868 od 30. juna 2009. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
6. Kantonalni sud je naveo da je pobijano rješenje ispitao u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, te odlučio kao u izreci rješenja. Osim toga je naveo da je apelant žalbom od 10. septembra 2009. godine predložio da ovaj sud žalbu uvaži, pobijano rješenje poništi i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Također je istakao da apelant žalbom ne osporava da ga je sud 2. aprila 2008. godine pismeno obavijestio da je 10. jula 2007.godine bezuspješno pokušao izvršiti pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari, i da je stoga pozvan da u roku od tri mjeseca od dana prijema navedene obavijesti predloži da se pljenidba ponovo provede, ali isto tako da će, ukoliko ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, sud obustaviti postupak izvršenja. Dakle, po ocjeni suda, apelant ne osporava činjenicu da nije predložio ponovnu pljenidbu, osim što je istakao da je prvo izvršenje pljenidbe imalo potpuni promašaj. Prema tome, Kantonalni sud je, postupajući prema odredbi člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi s članom 12. ZIP-a, odlučio kao u izreci rješenja.
7. Apelant smatra da mu je zbog obustave postupka izvršenja pravosnažne sudske odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u činjenici što je sud na temelju obavijesti od 2. aprila 2008. godine obustavio postupak izvršenja koji je donesen na temelju pravomoćne presude suda, zbog čega je, kao navodi, doveden u zabludu, te da je sud takvim postupanjem prekršio „zakon i Ustav BiH“ pa mu je takvim postupanjem suda nanesena materijalna šteta.
8. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 8.
Ograničenja sredstava i predmeta izvršenja
Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
Ako je preloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 63. stav. 3.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Član 125. st. 2. i 3.
Bezuspješan pokušaj pljenidbe (2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan, predložiti da se pljenidba ponovo provede. (3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno provođenje pljenidbe ili ako se pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud zapaža da apelant naglašava da je zbog obustave postupka izvršenja odobrenog na osnovu pravosnažne sudske presude, kojom je odlučeno o njegovom zahtjevu za naplatu potraživanja od izvršenika, kojim postupanjem suda je doveden u zabludu zbog čega mu je pričinjena materijalna šteta.
12. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije“ (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. U vezi apelantovim navodima, Ustavni sud nalazi da nema proizvoljnosti u odluci Kantonalnog suda koji je, postupajući prema odredbi člana 125. st. 2. i 3. ZIP-a potvrdio prvostepeno rješenje, cijeneći da apelant žalbom izjavljenom protiv prvostepenog rješenja nije predložio ponovnu pljenidbu u skladu s navedenom odredbom zakona, osim što je istakao da je izvršenje pljenidbe imalo potpuni promašaj. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud dopisom od 2. aprila 2008. godine apelanta upozorio da, u skladu s navedenom odredbom zakona, ima pravo da u roku od tri mjeseca od dana prijema ove obavijesti predloži tom sudu da se pljenidba ponovo provede, a u slučaju da u ostavljenom roku ne predloži ponovno provođenje pljenidbe ili ako se pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, da će taj sud obustaviti postupak izvršenja, što apelant očigledno nije učinio, koju činjenici ni sam ne spori. Prema tome, Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti kod Kantonalnog suda koji je u postupku rješavanja apelantove žalbe izjavljene protiv prvostepenog rješenja njegovu žalbu odbio kao neosnovanu i navedeno rješenje potvrdio, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja nesumnjivo proizlazi da je apelant o navedenom pravu bio uredno obaviješten, i da je imao priliku da postupi u skladu s nalogom suda, odnosno da su s tim u vezi redovni sudovi poduzeli sve dozvoljene radnje u skladu s navedenim odredbama zakona.
14. Dakle, Ustavni sud smatra da je apelant svojim propustima uzrokovao da se predmetni postupak okonča njegovim obustavljanjem, te stoga apelant nema «opravdan zahtjev» da tvrdi da je postupanjem sudova doveden u zabludu, te da su sudovi takvim postupanjem prekršili „zakon i Ustav BiH“, te da mu je zbog toga pričinjena znatna materijalna šteta.
15. Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija očigledno (prima facie) neosnovana u odnosu na apelantovo pozivanje na povrede prava na pravično suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović