Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1099/09 (S. R.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1099/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1099/09, rješavajući apelaciju Snježane Radulović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 4, člana 59 stav 2 alineje 1 i 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Snježane Radulović.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 050937 08 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 71 0 I 050937 08 I. u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Snježani Radulović, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Radulović podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 515 od 24. oktobra 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Snježana Radulović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke podnijela je 8. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 050937 08 I, kao i zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj Rs-296/92, koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku i koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 515 od 24. oktobra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 19. juna 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 33 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 12. avgusta 2010. i 30. januara 2012. godine zatražena informacija o toku predmetnog izvršnog postupka. Takođe, od Osnovnog suda je 8. septembra 2011. godine zatraženo da dostavi fotokopiju spisa broj 71 0 I 050937 08 I.

4. Osnovni sud je 4. januara 2011. i 14. februara 2012. godine obavijestio Ustavni sud o toku predmetnog izvršnog postupka, a traženi spis je dostavio 22. septembra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

Parnični postupak

6. Presudom Osnovnog suda broj Rs-296/92 od 5. juna 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište kao nezakonite odluke tužene AD „Jadranka“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) broj 02-284/90 od 31. maja 1990. godine i broj 02-299/90 od 13. juna 1990. godine o izricanju disciplinske mjere apelantkinji – prestanak radnog odnosa, te da se, slijedeći to, obaveže tužena da vrati apelantkinju na posao, kao i da joj prizna radni staž od 13. juna 1990. godine, kao dana prestanka radnog odnosa, do vraćanja na posao.

7. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Presudu broj 011-0-Ž-06-000 515 od 24. oktobra 2006. godine kojom je žalbu uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio tako što je poništio kao nezakonite odluke tužene o izricanju disciplinske mjere apelantkinji – prestanak radnog odnosa, slijedom čega je obavezao tuženu da vrati apelantkinju na posao, da uplati doprinose za apelantkinju Fondu za penziono i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Fond PIO) i prizna radni staž u periodu od prestanka radnog odnosa, tj. 13. juna 1990. godine do vraćanja na posao, te da apelantkinji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.787,50 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Izvršni postupak

8. Apelantkinja je 4. decembra 2008. godine podnijela Osnovnom sudu predlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Okružnog suda protiv tužene kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava izvršenika kod Zepter Komerc banke a.d. Banja Luka i Banjalučke banke a.d. Banja Luka i prenosom tih sredstava na apelantkinjin račun kod Hypo Alpe Adria Bank, te predlažući da „se naloži izvršeniku da vrati apelantkinju na posao i da uplati doprinose za apelantkinju na žiro-račun Fonda PIO“.

9. Osnovni sud je, postupajući po apelantkinjinom predlogu za izvršenje, donio Rješenje broj 71 0 I 050937 08 I od 29. aprila 2009. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

10. Osnovni sud je predmetno rješenje o izvršenju dostavio apelantkinji 18. maja, a izvršeniku 19. maja 2009. godine.

11. Apelantkinja je 26. juna 2009. godine dostavila podnesak Osnovnom sudu naslovljen kao „izmjena i dopuna predloga za izvršenje“, predlažući da se izvršenje sprovede „ili popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, te namirenjem apelantkinje iz iznosa dobijenog prodajom“.

12. Osnovni sud je dnevnom naredbom od 9. decembra 2009. godine naložio da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi bankama radi sprovođenja.

13. UniCredit banka a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik Banjalučke banke, 24. decembra 2009. godine obavijestila je Osnovni sud da je izvršenikov račun ugašen.

14. Volksbank a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik Zepter Komerc banke, 30. decembra 2009. godine obavijestila je Osnovni sud da je izvršenikov račun ugašen.

15. Osnovni sud je održao ročište 30. decembra 2009. godine kojem je pristupio izvršenik, a nije pristupila apelantkinja (iako joj je poziv uredno dostavljen).

16. Osnovni sud je dnevnom naredbom od 13. septembra 2011. godine naložio da se spis dostavi sudskom izvršiocu radi popisa i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika.

17. Sudski izvršilac je u zapisniku od 14. septembra 2011. godine konstatovao da izvršenikov objekat ne postoji na adresi koja je navedena u predlogu, odnosno da je na toj adresi izgrađen hipermarket „Delta Maxi“, te da se, stoga, izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika ne može da sprovede.

18. Osnovni sud je zakazao ročište za 3. novembar 2011. godine. Ustavni sud nema informaciju o tome da li je zakazano ročište održano.

19. Iz dopisa Osnovnog suda od 14. februara 2012. godine (u kojem je navedeno „da će sud izvršni postupak nastaviti u skladu sa odredbama ZIP-a“) proizilazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da je od podnošenja tužbe u parničnom postupku (1990. godine) do podnošenja apelacije proteklo više od 19 godina, a da taj postupak još nije okončan. Apelantkinja traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da hitno okonča predmetni izvršni postupak. Takođe, apelantkinja traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

21. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. U dopisu od 4. januara 2011. godine Osnovni sud je naveo da je 30. decembra 2009. godine održao ročište kojem je pristupio za izvršenika v.d. direktora koji je izjavio da prihvata obavezu iz izvršne isprave, ali je zatražio od suda duži rok kako bi mogao da ispuni tu obavezu. Naime, Osnovni sud je ukazao da je v.d. direktora izvršenika izjavio da će sve obaveze izvršiti nakon prodaje objekta. Osnovni sud je istakao da u izvršnom postupku tražilac izvršenja disponira svojim pravom u vezi sa izvršenjem, te da, shodno tome, postoji mogućnost promjene predmeta i sredstva izvršenja u smislu odredaba člana 8 stav 3 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Međutim, Osnovni sud je naveo da takav predlog nije dostavljen sudu. U dopisu od 14. februara 2011. godine Osnovni sud je naveo da je u predmetnom izvršnom postupku donio Rješenje o izvršenju od 29. aprila 2009. godine kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 8 stav 1 ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom predlogu, a što je taj sud i učinio. Osnovni sud je, dalje, naveo da u predmetnom spisu postoji podnesak koji je apelantkinja dostavila 26. juna 2009. godine naslovljen kao „izmjena i dopuna predloga za izvršenje“. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je taj predlog prihvatio kao dopunu rješenja o izvršenju, te da je sudski izvršilac 14. septembra 2011. godine pokušao da sprovede izvršenje pljenidbom pokretnih stvari izvršenika. Međutim, Osnovni sud je naveo da je sudski izvršilac tom prilikom konstatovao da izvršenikov objekat ne postoji na adresi koja je navedena u predlogu, odnosno da je na toj adresi izgrađen hipermarket „Delta Maxi“. Osnovni sud je naveo da će izvršni postupak nastaviti u skladu sa odredbama ZIP-a.

V. Relevantni propisi

22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) relevantne odredbe glase:

Član 5. stav 1.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom predlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 125.

(1) Ako se pri zapljeni ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan zapljeni.

(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana pokušane zapljene kojoj je bio prisutan predložiti da se zapljena ponovo sprovede.

(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno sprovođenje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelantkinjine navode o dužini trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj Rs-296/92, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom ovom Ustavu koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

(4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

26. U vezi sa apelantkinjinim navodima koji se odnose na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj Rs-296/92, koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 515 od 24. oktobra 2006. godine, Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li je predmetna apelacija u tom dijelu blagovremena, odnosno da li je podnesena u roku od 60 dana od dana prijema konačne odluke u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja 4. decembra 2008. godine podnijela predlog za izvršenje Presude Okružnog suda broj 011-0- Ž-06-000 515 od 24. oktobra 2006. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja navedenu presudu primila prije tog datuma. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. aprila 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu neblagovremena, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila presudu Okružnog suda, kao konačnu odluku u predmetnom parničnom postupku.

27. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka

28. U vezi sa apelantkinjinim navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 I 050937 08 I, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII. Meritum

30. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

33. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6 Evropske konvencije“ (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja u ovom slučaju uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Osim toga, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 4. decembra 2008. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu tri godine i tri mjeseca.

c) Analiza dužine trajanja postupka

37. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, te relevantne odredbe ZIP-a kojima je regulisan postupak izvršenja na novčanom potraživanju izvršenika i postupak izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno jednostavnom sudskom postupku.

38. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5 stav 1 ZIP-a). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud povodom apelantkinjinog predloga za izvršenje od 4. decembra 2008. godine donio Rješenje o izvršenju tek 29. aprila 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud, pored već citirane zakonske odredbe, ukazuje i na odredbe člana 15 ZIP-a prema kojima je „sud u pravilu dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana“. Međutim, Osnovnom sudu je trebalo oko pet mjeseci da odluči o apelantkinjinom predlogu. Ustavni sud, nakon toga, zapaža ponovnu neaktivnost Osnovnog suda u nastavku postupka, budući da je predmetno rješenje o izvršenju (koje je dostavljeno izvršeniku 19. maja 2009. godine, te protiv kojeg izvršenik nije podnio prigovor) dostavio bankama na sprovođenje tek nakon šest mjeseci. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u toku predmetnog izvršnog postupka dostavila podnesak od 26. juna 2009. godine naslovljen kao „izmjena i dopuna predloga za izvršenje“ predlažući izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 8 stav 3 ZIP-a kojima je propisano da „ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može da sprovede, tražilac izvršenja može, radi namirenja istog potraživanja, da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem“. Dakle, u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, Osnovni sud je bio dužan da, nakon što je primio obavijest od banaka da su izvršenikovi računi ugašeni, odluči o apelantkinjinom predlogu za izvršenje na pokretnim stvarima. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tek 13. septembra 2011. godine, dakle, oko jedne godine i devet mjeseci nakon što je primio obavijest od banaka, naložio da se spis dostavi sudskom izvršiocu radi popisa i pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka u periodu dužem od tri godine suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud nije ponudio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost suda, odnosno za ovako dugo trajanje postupka koji je hitnog karaktera.

39. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao da utvrdi da je apelantkinja na bilo koji način doprinijela dužini predmetnog postupka. Naime, Ustavni sud smatra da to što apelantkinja nije pristupila jednom ročištu ne predstavlja okolnost koja je značajno uticala na ukupnu dužinu trajanja postupka.

40. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje duže od tri godine, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer postupak koji je hitne prirode pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci traje duže od tri godine, a, pri tome, taj sud nije ponudio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost suda, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.

44. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 4, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1099/09 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio