Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1537/09 (R. D.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Prekid postupka
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1537/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1537/09, rješavajući apelaciju Razije Demiri, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Razije Demiri. Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Zenici, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 000056 11 Rev od 1. septembra 2011. godine. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Raziji Demiri, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razije Demiri podnesena protiv Zaključka Općinskog suda u Zenici broj 043-0-I-06-015679 od 28. aprila 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Razija Demiri (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Idriz Demiri iz Zenice, podnijela je 18. maja 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 43 0 P 000056 02 P (stari broj P-1937/99), te protiv Zaključka Općinskog suda broj 043-0-I-06-015679 od 28. aprila 2009. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje koje se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 043-0-I-06-015679 i odgodio njeno iseljenje iz poslovnog prostora koji se nalazi u Ul. M. Tarabara broj 6 u Zenici (u daljnjem tekstu: poslovni prostor) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1537/09 od 12. maja 2011. godine kojom je odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 27. maja 2009. godine i 9. januara 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovor na apelaciju 5. juna 2009. godine i 18. januara 2012. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog i Kantonalnog suda proslijeđen je apelantici 17. februara 2012. godine.

6. Ustavni sud je u više navrata tražio kopiju spisa, koju je zaprimio 16. februara 2012. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

a) Parnični postupak u predmetu broj 43 0 P 000056 02 P (stari broj P-1937/99)

8. Tužitelji I.T. i drugi (u daljnjem tekstu: tužitelji) 13. septembra 1999. godine podnijeli su tužbeni zahtjev protiv tuženog D.V., sada umrlog apelanticinog supruga (u daljnjem tekstu: apelanticin suprug), radi iseljenja i predaje u posjed poslovnog prostora i isplate zakupnine. Apelanticin suprug je 13. decembra 1999. godine podnio protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru.

9. Općinski sud je 8. maja 2000. godine zatražio od tužitelja da dostave punomoć za zastupanje.

10. Rješenjem Općinskog suda od 20. septembra 2001. godine prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka u predmetu broj P: 1172/01 (drugi postupak otkaza ugovora o zakupu i iseljenje iz poslovnog prostora koji su pokrenuli tužitelji protiv apelanticinog supruga).

11. Općinski sud je donio Rješenje broj P-1937/99 od 25. januara 2002. godine kojim se prima na znanje povlačenje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iseljenje i predaju u posjed.

12. Protiv rješenja o prekidu postupka apelanticin suprug 17. oktobra 2001. godine uložio je žalbu, koju je Kantonalni sud Rješenjem od 26. februara 2002. godine uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje u dijelu zahtjeva za isplatu zakupnine, te protivtužbenog zahtjeva (utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću) i u tom dijelu predmet vratio na prvostepeni postupak, dok je u preostalom dijelu, iseljenje i predaja u posjed, utvrdio da je žalba bespredmetna.

13. Kantonalni sud je 9. septembra 2002. godine dostavio Općinskom sudu predmetni spis na daljni postupak.

14. Rješenjem Općinskog suda od 20. juna 2005. godine naloženo je tužiteljima da urede tužbeni zahtjev, koji su postupili po naloženom 5. septembra 2005. godine. Tužitelji su 27. jula 2006. godine urgirali postupanje suda, a 17. aprila 2008. godine su obavijestili sud da je apelanticin suprug umro.

15. Apelantica je 25. marta 2009. godine dostavila podnesak kojim je uredila protivtužbeni zahtjev. Općinski sud je 26. marta 2009. godine vratio apelantici protivtužbeni zahtjev, jer nije sadržavao sve elemente propisane članom 53. Zakona o parničnom postupku.

16. Apelantica je 30. marta 2009. godine dostavila podnesak kojim je uredila protivtužbeni zahtjev. Rješenjem Općinskog suda od 6. aprila 2009. godine ponovo je apelantici vraćen navedeni podnesak kao neuredan, jer nije sadržavao elemente propisane članom 53. ZPP. Apelantica je 16. aprila 2009. godine uredila protivtužbeni zahtjev.

17. Općinski sud je 21. aprila 2009. godine dostavio protivtužbeni zahtjev na odgovor tužiteljima, koji su odgovor dostavili 29. aprila 2009. godine.

18. Općinski sud je održao ročišta 20. augusta, 25. septembra, 21. decembra 2009. godine, 9. i 22. februara, 15. marta i 14. aprila 2010. godine.

19. Općinski sud je donio Presudu broj 43 0 P 000056 02 P od 14. maja 2010. godine kojom je obavezao apelanticu da tužiteljima isplati ukupan iznos od 62.250,00 KM (zakupnina i korištenje poslovnog prostora) sa zakonskim zateznim kamatama (u izreci precizirano na koji iznos i za koji period). Istom presudom odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na poslovnom prostoru dosjelošću, te da joj, s tim u vezi, tužitelji predaju poslovni prostor u posjed. Također, istom presudom obavezani su tužitelji da solidarno isplate apelantici iznos od 33.173,45 KM (ulaganje u poslovni prostor) sa zakonskim zateznim kamatama i naknadu na ime troškova postupka.

20. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 000056 10 Gž od 18. januara 2011. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem su tužitelji obavezani da apelantici isplate iznos od 33.173,45 KM i naknadu na ime troškova postupka, apelanticina žalba djelomično je uvažena i presuda preinačena tako da se apelantica, umjesto iznosa od 62.250, KM, obavezuje da tužiteljima isplati iznos od 42.250,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama. U preostalom dijelu žalbe tužitelja i apelantice su odbijene.

21. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je Presudu broj 43 0 P 000056 11 Rev od 1. septembra 2011. godine kojom je revizije tužitelja i apelantice odbio.

b) Izvršni postupak u predmetu broj 043-0-I-06-015679

22. Tužitelji su 5. oktobra 2000. godine podnijeli otkazni nalog radi otkaza ugovora o zakupu. Nakon provođenja određenih radnji postupak je nastavljen kao parnični postupak.

23. Apelanticin suprug je 23. oktobra 2001. godine dostavio podnesak kojim je predložio prekid postupka broj P-1172/01 do okončanja postupka broj P-1937/99. Na ročištu održanom 23. maja 2005. godine Općinski sud je odbio prijedlog za prekid postupka, jer nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

24. Općinski sud je donio Presudu broj P 1172/01 od 24. oktobra 2005. godine kojom je utvrđeno da tužitelji imaju pravo da otkažu ugovor o zakupu poslovnog prostora, te naloženo apelanticinom suprugu da u roku od 15 dana isprazni poslovni prostor i preda ga tužiteljima u posjed.

25. Apelanticin suprug je uložio žalbu na prvostepenu presudu, koju je Općinski sud Rješenjem od 4. januara 2006. godine odbacio kao neblagovremenu, na koje je apelanticin suprug uložio žalbu koja je Rješenjem Kantonalnog suda od 17. jula 2006. godine odbijena. Na Rješenje Kantonalnog suda apelanticin suprug izjavio je reviziju koja je Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 7. augusta 2007. godine odbačena.

26. Ustavni sud je, rješavajući apelanticinu apelaciju i dr., donio Odluku broj AP 2760/07 od 13. decembra 2007. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), kojom je odbacio apelaciju podnesenu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000984 od 7. augusta 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 466 od 17. jula 2006. godine i Rješenja Općinskog suda broj P-1172/01 od 4. januara 2006. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

27. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje tužitelja kao tražitelja izvršenja protiv apelantice kao izvršenika, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 043-0-I-06-015679 od 9. aprila 2007. godine.

28. Općinski sud je donio Zaključak broj 043-0-I-06-015679 od 28. aprila 2009. godine kojim je odredio provođenje navedenog rješenja, ispražnjenjem i predajom u posjed poslovnog prostora tražiteljima izvršenja za 4. maj 2009. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica nalazi u tome što Općinski sud u predmetu broj P-1937/99 po njenoj protivtužbi nije postupao više od deset godina. Apelantica ističe da više od 40 godina u poslovnom prostoru obavlja poslastičarsku djelatnost, a Općinski sud je ovakvim postupanjem povrijedio njeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Apelantica traži da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da okonča postupak po njenoj protivtužbi, te da joj sem u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, isplati naknada za nematerijalnu štetu. Apelantica navodi da, iako je ona tražila da se prekine postupak u predmetu broj P-1172/01, Općinski sud je to zanemario i dalje nastavio da provodi izvršenje sada već po izvršnoj presudi, odnosno donio je zaključak o dozvoli izvršenja kojim je određeno da će se rješenje o izvršenju izvršiti 4. maja 2009. godine, ali da je, zbog nemogućnosti provođenja, odgođeno za naredni mjesec.

b) Odgovor na apelaciju

30. Općinski sud je naveo hronologiju postupanja, a u vezi sa apelanticinim navodima o ukupnoj dužini postupka, Općinski sud, odnosno postupajući sudija je istakao da je tek 12. marta 2009. godine imenovan na tu funkciju, tako da nije imao nikakav utjecaj na dužinu trajanja ovog postupka.

31. Kantonalni sud je naveo da u toku trajanja postupka pred Općinskim sudom nisu povrijeđena prava koja apelantica navodi, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

32. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. U skladu sa članom 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom ;

a) Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

36. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava Zaključak Općinskog suda broj 043-0-

I-06-015679 od 28. aprila 2009. godine koji je donesen u izvršnom postupku tužitelja kao tražitelja izvršenja protiv apelantice kao izvršenika, kojim je određeno provođenje rješenja o izvršenju ispražnjenjem i predajom u posjed poslovnog prostora tužiteljima. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

37. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnositelja apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

38. U konkretnom slučaju apelantica kao izvršenik osporava Zaključak Općinskog suda broj 043-0-I-06-015679 od 28. aprila 2009. godine koji je donesen u izvršnom postupku koji su pokrenuli tužitelji kao tražitelji izvršenja protiv apelantice kao izvršenika i kojim je određeno provođenje rješenja o izvršenju ispražnjenjem i predajom u posjed poslovnog prostora tužiteljima, tj. tražiteljima izvršenja. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno apelanticine obaveze nisu utvrđivane u predmetnom izvršnom postupku. Naime, apelanticini prava i obaveze su utvrđeni Presudom Općinskom suda broj P 1172/01 od 24. oktobra 2005. godine kojom je utvrđeno da tužitelji imaju pravo da otkažu ugovor o zakupu poslovnog prostora, te naloženo apelanticinom suprugu da u roku od 15 dana isprazni poslovni prostor i preda ga tužiteljima u posjed. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim zaključkom nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno apelanticine obaveze, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

39. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) Dopustivost u odnosu na parnični postupak

40. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se tada nalazio pred Općinskim sudom i koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Vrhovnog suda broj 43 0 P 0000056 11 Rev od 1. septembra 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

42. Apelantica osporava dužinu trajanja parničnog postupka, odnosno ističe da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: […]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

44. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

45. Tužitelji su 13. septembra 1999. godine podnijeli tužbeni zahtjev protiv apelanticinog supruga, a apelanticin suprug je 13. decembra 1999. godine podnio protivtužbeni zahtjev protiv tužitelja. Postupak je okončan Presudom Vrhovnog suda 1. septembra 2011. godine. Dakle, postupak je trajao 11 godina i 11 mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

46. Ustavni sud smatra da nije vidljivo da je bilo naročito složenih pravnih i činjeničnih pitanja o kojima je trebalo raspraviti, tako da ocjenjuje da se nije radilo o naročito složenom postupku, tj. da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu dužinu.

47. Vezano za apelanticin doprinos, Ustavni sud smatra da je apelantica u više navrata ispravljala i dopunjavala protivtužbu (ali tek tokom 2009. godine, dakle, postupak je do tada trajao više od devet godina), po kojoj sud nije mogao postupati, zbog čega se konstatira da je apelantica jednim dijelom doprinijela dužini trajanja ovog postupka.

48. U odnosu na doprinos Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud uočava da je postupak pred Općinskim sudom trajao deset godina i osam mjeseci. Od zaprimanja tužbe Općinski sud je jedino zatražio punomoć za zastupanje, odnosno nakon dvije godine donio rješenje o prekidu postupka, zatim, nakon što mu je spis proslijeđen po završenom žalbenom postupku na to rješenje, bio je potpuno neaktivan dvije godine i devet mjeseci, te nakon što je naložio tužiteljima da urede tužbu, ponovo bio neaktivan tri godine i devet mjeseci. U odgovoru na apelaciju Općinski sud, odnosno postupajući sudija je naveo da se ne može izjašnjavati na navode koji problematiziraju dužinu postupka, imajući u vidu datum kada je imenovan za sudiju. Vezano za doprinos Kantonalnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud odluku donio u roku od osam mjeseci, a Vrhovni sud u roku od sedam mjeseci, što ukazuje da su postupali ažurno. Ustavni sud zaključuje da za činjenicu da je postupak trajao jedanaest godina i jedanaest mjeseci u okviru kojeg u više navrata nije bilo postupanja suda i po više godina, bez obzira na to što je utvrdio u jednom dijelu apelanticin doprinos (u više navrata vršena ispravka i dopuna protivtužbe), za Općinski sud nema nikakvog opravdanja pogotovo što taj sud nije dao nikakve razloge za navedeno.

49. U skladu sa navedenim i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

50. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

51. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zato što odluka nije donesena u razumnom roku u postupku radi iseljenja i predaje u posjed poslovnog prostora i isplate zakupnine, odnosno radi utvrđenja. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao 11 godina i 11 mjeseci, određuje se naknada u visini od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

52. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava koja su garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da su apelanticini navodi o povredi prava na imovinu, u suštini, isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se trajanje postupka pred Općinskim sudom od 11 godina i 11 mjeseci može staviti na teret Općinskom sudu koji nije ponudio nikakav razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.

54. Međutim, u odnosu na Zaključak o dozvoli izvršenja, apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

55. Na osnovu člana16. stav 4. tačka 9, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1537/09 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio