Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1548/09 („Tuzlatransport“ d.o. o.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1548/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1548/09, rješavajući apelaciju „Tuzlatransport“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija “Tuzlatransport” d.o.o. Tuzla.
Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj Ip-675/07 Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, po hitnom postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj Ip-675/07, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu „Tuzlatransport“ d.o.o. Tuzla, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Tuzlatransport“ d.o. o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Enver A. Hogić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem Ip-675/07.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. septembra 2009. godine i 19. septembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju Od Općinskog suda je 25. augusta 2011. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj Ip-675/09, a 7. decembra 2011. godine je zatražena informacija da li je predmetni izvršni postupak okončan.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 23. septembra 2009. godine, a 16. decembra 2011. godine je obavijestio Ustavni sud da predmetni izvršni postupak nije okončan. Općinski sud je 8. septembra 2011. godine dostavio dio parničnog spisa broj 032-0-Ps-06-000-856, a 7. februara 2012. godine spis broj Ip-675/09.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 25. septembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda broj 032-0-Ps-06-000-856 od 13. aprila 2007. godine obavezan je „Umel-Fakol“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik) da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 18.481,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom koja je obračunata na način pobliže naveden u presudi, te troškove postupka u iznosu od 420,20 KM.
7. Navedena presuda je postala pravosnažna 13. aprila 2007. godine, a izvršna 19. maja 2007. godine.
8. Apelant je 6. novembra 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv tuženog kao izvršenika, tražeći da Općinski sud naloži izvršeniku da isplati novčani iznos preciziran u prijedlogu sa zakonskim zateznim kamatama prema obračunu dostavljenom uz prijedlog, te da, ukoliko izvršenik ne plati navedeno potraživanje u roku od osam dana sud, s obzirom da su mu računi blokirani, odredi izvršenje na pokretnim i nepokretnim stvarima i pravima izvršenika.
9. Općinski sud je 21. novembra 2007. godine donio Rješenje o izvršenju broj Ip- 675/07 koje je dostavio izvršeniku 23. septembra 2009. godine, te je izvršenik protiv rješenja izjavio prigovor 24. septembra 2009. godine. Izvršenikov prigovor dostavljen je apelantu 26. oktobra 2009. godine, nakon čega je apelant 29. oktobra 2009. godine dostavio Općinskom sudu odgovor na taj prigovor.
10. S obzirom da nije bilo nikakvih aktivnosti u predmetu, predsjednica Općinskog suda je 14. decembra 2011. godine zaduženoj sutkinji dostavila naredbu da bez odlaganja uzme u rad konkretan predmet i okonča postupak izvršenja u roku od tri mjeseca i o izvršenim radnjama izvještava predsjednicu suda svaki mjesec. Nakon toga, u predmetu je zakazano ročište za 12. januar 2012. godine radi donošenja odluke o izvršenikovom prigovoru, ali je otkazano jer Općinski sud nije uredno obavijestio izvršenika o zakazanom ročištu. Postupak izvršenja je i dalje u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u „dužini trajanja neizvršenja“ pravosnažne sudske presude, te navodi da zbog toga nije imao ni adekvatan pristup sudu niti postoji efikasan pravni lijek kojim bi ostvario svoja prava. Zbog navedenog apelant traži da mu Ustavni sud dosudi novčanu kompenzaciju od po 687,00 KM za svaku godinu trajanja postupka koji je po zakonu hitan.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovor na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju kompletnog postupka i istakao da, iako je predmetni izvršni postupak još uvijek u toku, nije došlo do kršenja prava na koja se apelant u apelaciji poziva.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 33/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da mu je povrijeđeno „pravo na sud - pristup sudu kao i dužinu trajanja neizvršenja jer još nije doneseno rješenje o izvršenju“. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija, prema mišljenju Ustavnog suda, zaista ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da su mu zbog „dužine trajanja postupka izvršenja“ prekršena prava iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud prije svega ukazuje da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije, te da to pravo: „...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi...“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
22. U kontekstu navedenih stavova, a budući da je apelant pokrenuo predmetni postupak kako bi realizirao svoje građansko pravo utvrđeno pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda broj 032-0-Ps-06-000-856 od 13. aprila 2007. godine, on uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije a time i realizaciju svog prava u izvršnom postupku u razumnom roku.
a) Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
25. Konačno, Evropski sud je istakao da sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pokrenut 6. novembra 2007. godine podnošenjem Općinskom sudu prijedloga za donošenje rješenja o izvršenju. Zatim Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj Ip-675/07 od 21. novembra 2007. godine, ali da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odučio o prigovoru izvršenika, odnosno da predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje četiri godine i četiri mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
27. U konkretnom slučaju se radi se o postupku izvršenja pravosnažne sudske odluke u kojem je Općinski sud trebao donijeti odluku povodom izvršenikovog prigovora podnesenog protiv rješenja o izvršenju, te Ustavni sud s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
28. Kako je već rečeno, Općinski sud je 21. novembra 2007. godine donio predmetno rješenje o izvršenju kojim je odobreno izvršenje pravosnažne sudske presude kojom je tuženom/izvršeniku naloženo da apelantu isplati ukupan iznos od 18.481,66 KM po osnovu dugovanja. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz dostavljenog spisa proizlazi da je nakon donošenja rješenja o izvršenju Općinskom sudu trebalo skoro pune dvije godine da predmetno rješenje dostavi izvršeniku na odgovor, te još dvije godine nakon toga da zakaže ročište za donošenje odluke o izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv navedenog rješenja o izvršenju, i to tek nakon što je predsjednica Općinskog suda intervenirala da se predmetni postupak nastavi i okonča u roku od tri mjeseca. Dalje iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud još uvijek nije odlučio o navedenom prigovoru, premda je apelant dostavio odgovor na prigovor još 29. oktobra 2009. godine čime je Općinski sud višestruko premašio rok od 15 dana za odlučivanje o prigovoru iz člana 15. ZIP-a Iz navedenog proizlazi da, i pored proteka roka od četiri godine i četiri mjeseca, apelant još uvijek nema konačnu odluku o njegovom prijedlogu za izvršenje (izvršnu odnosno pravomoćnu u smislu člana 13. ZIP-a). Osim toga, Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije dao nikakvo obrazloženje ni opravdanje zbog čega rješenje o izvršenju ni nakon četiri godine i četiri mjeseca nije izvršeno, niti je iz dostavljenog spisa Ustavni sud mogao utvrditi bilo kakve opravdane razloge za tako dugo trajanje izvršnog postupka koji je po zakonskoj odredbi hitne prirode, niti iz navedenog spisa proizlazi bilo kakav apelantov doprinos dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da odgovornost za dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka snosi Općinski sud.
29. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu izvršnog postupka pred nadležnim Općinskim sudom od četiri godine i četiri mjeseca, od čega četiri godine potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i ponašanje nadležnog suda i apelanta, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant traži da mu se zbog kršenja prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete u iznosu od po 687,00 KM za svaku godinu neizvršenja. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. S obzirom na to da je apelant pravno lice, prema općeprihvaćenom tumačenju pojma nematerijalne štete kao i tumačenju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima, ne može nastupiti nematerijalna šteta.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je nužno da razmotri da li apelantu pripada određeni vid naknade za utvrđenu povredu ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda (vidi, inter alia, Evropski sud, Multiplex protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2003. godine), prema kojoj se i pravnim licima može dodijeliti pravična naknada u slučaju utvrđene povrede nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stav da se apelantu koji ima svojstvo pravnog lica odredi pravična naknada zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2590/06 od 4. septembra 2008. godine, točka 30, objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Slijedeći ovu praksu, koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev za naknadu štete te podsjeća da, za razliku od redovnih sudova, naknadu određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM budući da se radi o postupku koji je po zakonu hitan. S obzirom na to da se vrijednost apelantovog zahtjeva za naknadu štete uklapa u iznos koji bi bio određen u skladu s navedenim principom, te kako predmetni postupak traje četiri godine i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev i odredio mu naknadu štete u iznosu od 1.200.00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište nadležnog suda Ostali navodi
32. Apelant, također, smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeni i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S tim u vezi, s obzirom na elaboraciju iz prethodnih tačaka ove odluke i zaključak Ustavnog suda da je apelantu prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali gotovo identična pravna pitanja (vidi Odluka AP 575/07 od 30. januara 2010. godine, tačka 46, objavljena u „Službenom glasniku“ broj 39/10) smatra da nije potrebno da posebno razmatra ove apelantove navode.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud, ni nakon četiri godine i četiri mjeseca, od čega četiri godine potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, nije u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku okončao izvršni postupak a pri tom nije ponudio nikakve prihvatljive razloge i dokaze iz kojih bi proizlazila objektivna nemogućnost da se on okonča.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović