Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1696/09 (D. M.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1696/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1696/09, rješavajući apelaciju Drage Majkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Drage Majkića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem 18 0 P 002179 11 Rev.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu 18 0 P 002179 11 Rev, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Dragi Majkiću iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke,.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Drago Majkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 29. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka povodom tužbe koju je 28. septembra 2005. godine podnio Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tužena), radi naknade materijalne štete. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 31. augusta 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 10. septembra 2009. godine Ustavnom sudu dostavio odgovor na apelaciju, koji je na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda dostavljen apelantu 21. septembra 2009. godine.
4. Ustavni sud je dopisom od 15. marta 2011. godine zatražio od Općinskog suda informacije o daljnjem toku predmetnog parničnog postupka. Općinski sud je 22. marta i 5. septembra 2011. godine Ustavnom sudu dostavio tražene informacije.
5. Ustavni sud je dopisom od 4. novembra 2011. godine zatražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) informaciju o tome da li je okončan postupak povodom revizije koju je apelant izjavio protiv drugostepene presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Vrhovni sud je dopisom od 10. novembra 2011. godine dostavio Ustavnom sudu tražene informacije.
6. Ustavni sud je dopisom od 6. januara 2012. godine zatražio od Vrhovnog suda da dostavi na uvid spis 18 0 P 002179 11 Rev. Vrhovni sud je 7. februara 2012. godine dostavio Ustavnom sudu traženi spis.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelant je 28. septembra 2005. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene radi naknade materijalne štete za uništenu kuću i poslovni objekat. Iz kopije tužbe, koju je apelant dostavio Ustavnom sudu i iz jednog primjerka tužbe koja se nalazi u spisu predmeta, proizlazi da je tekst tužbe napisan na kompjuteru i da je odštampan, kao i da je u tužbi navedeno da je apelantova adresa Srpski Milanovac broj 64/C, Banja Luka, pri čemu je preko prvobitno odštampanog broja 6 rukom napisano slovo C, dok u drugom primjerku tužbe koji se nalazi u spisu predmeta preko odštampanog broja 6 nije ništa napisano.
9. Predmet je zaveden pod brojem P-228/05.
10. Općinski sud je 18. novembra 2005. godine dostavio tužbu tuženoj na odgovor. Tužena je 22. novembra 2005. godine dostavila Općinskom sudu odgovor na tužbu.
11. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 2. februar 2006. godine, na koje je pozvao apelanta i tuženu. Poziv za pripremno ročište je uručen tuženoj, dok se pismeno kojim je Općinski sud pokušao apelantu dostaviti odgovor tužene na tužbu i poziv na pripremno ročište zakazano za 2. februar 2006. godine na adresu Srpski Milanovac broj 64/6, Banja Luka, vratilo tom sudu uz naznaku poštanske službe da je apelant „nepoznat“ na toj adresi.
12. Općinski sud je pokušao dostaviti apelantu obavijest o odgađanju ročišta zakazanog za 2. februar 2006. godine na adresu Srpski Milanovac broj 64/6, Banja Luka, ali se i taj dopis vratio Sudu uz naznaku poštanske službe da je apelant „nepoznat“ na toj adresi.
13. Nakon toga, Općinski sud je dopisom od 23. jula 2007. godine zatražio od Centra javne bezbjednosti Banja Luka da dostavi tom sudu informaciju o tome da li se apelant odjavio s adrese koju je naveo u tužbi (Srpski Milanovac broj 64/C, Banja Luka) i koje je njegovo sadašnje mjesto boravka. Centar javne bezbjednosti Banja Luka je dopisom koji je Općinski sud zaprimio 8. augusta 2007. godine obavijestio taj sud da je apelant prijavljen na adresu Srpski Milanovac broj 64/C, Banja Luka, i da nije vršio promjenu adrese prebivališta.
14. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 9. novembar 2009. godine. Sud je na ročište pozvao tuženu, koja je 25. septembra 2009. godine tom sudu dostavila podnesak za pripremno ročište i obavijestila da neće moći prisustvovati zakazanom ročištu. Također, Općinski sud je na zakazano pripremno ročište pozvao apelanta i tom prilikom mu poslao odgovor tužene na tužbu (iz spisa se ne može utvrditi da li je poziv na predmetno ročište i podnesak tužene poslat apelantu na adresu Srpski Milanovac broj 64/C, Banja Luka ili Srpski Milanovac broj 64/6, Banja Luka).
15. Na pripremnom ročištu, održanom 9. novembra 2009. godine, sud je usvojio apelantov prijedlog da vještaka Nedeljko Aleksić provede dokaze građevinskim vještačenjem obima i visine prouzrokovane štete na objektu u apelantovom vlasništvu, te je obavezao apelanta da na ime troškova vještačenja na žiro-račun, pobliže naveden u zapisniku s pripremnog ročišta, u skladu s odredbom člana 385. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), unaprijed položi iznos od 400,00 KM, koji je potreban za podmirenje troškova vještačenja i to u roku od mjesec dana od dana održavanja pripremnog ročišta, te da dokaz o uplati troškova dostavi sudu, uz upozorenje da se predloženi dokaz neće provoditi ukoliko ti troškovi ne budu predujmljeni. U podnesku koji je apelant priložio na pripremnom ročištu navedeno je da je apelantova adresa Srpski Milanovac broj 64/C 9, Banja Luka, dok je apelant na tom ročištu obavijestio Općinski sud o promjeni adrese i naveo da je sada njegova adresa: ulica Kralja Petra II broj 13 (kod Savana Drljače).
16. Tužena je dopisom od 16. novembra 2009. godine obavijestila Općinski sud da se protivi vještačenju predloženog vještaka, zbog čega je Općinski sud dopisom od 30. novembra 2009. godine pozvao vještaka Adema Mustedanegića iz Bosanske Krupe da se izjasni da li pristaje na vještačenje u konkretnom predmetu.
17. Općinski sud je nakon toga dopisom od 5. maja 2010. godine obavijestio apelanta da će zakazati glavnu raspravu u konkretnom predmetu, budući da apelant nije u skladu s članom 385. stav 3. ZPP-a uplatio predujam za podmirenje troškova vještačenja.
18. Apelant je 24. maja 2010. godine dostavio Općinskom sudu dopis u kojem je naveo da u obavijesti tog suda nije naveden iznos koji je trebao da uplati na ime vještačenja, te da nije naveden račun na koji je trebalo da uplati predujam na ime vještačenja, te je predložio da se zaključi sudska nagodba s tuženim kao i da se vještačenje vještaka građevinske struke provede tek ukoliko tuženi ne prihvati taj prijedlog.
19. Općinski sud je dopisom od 25. maja 2010. godine obavijestio apelanta da je na pripremnom ročištu od 9. novembra 20009. godine naznačen iznos koji je apelant trebalo da uplati na ime predujma za troškove vještačenja i broj žiro-računa na koji je trebalo da uplati taj novčani iznos, kao i da mu je zapisnik s tog pripremnog ročišta uručen istog dana. Također, obavijestio je apelanta da parnične stranke mogu zaključiti sudsku nagodbu u toku cijelog postupka.
20. Općinski sud je održao glavnu raspravu 30. juna 2010. godine, te je nakon toga donio Presudu broj 18 0P 002179 05 P od 30. jula 2010. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 100.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka. Predmetnom presudom apelantu je naloženo da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1,800,00 KM u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, kao i da na ime troškova parničnog postupka (takse na presudu) na račun budžeta Unsko-sanskog kantona uplati iznos od 1.500 KM u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, dok je apelant u preostalom dijelu oslobođen od obaveze uplate takse.
21. Općinski sud je pozivom od 28. jula 2010. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana po prijemu tog poziva uplati iznos od 1.500,00 KM na ime sudske takse na presudu. Apelant je dopisom od 13. augusta 2010. godine zatražio od Općinskog suda da ga oslobodi plaćanja takse, u skladu s odredbama Zakona o sudskim taksama.
22. Apelant je 1. septembra 2010. godine podnio žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 18 0P 002179 05 P od 30. jula 2010. godine, koju je Općinski sud dostavio na odgovor tuženoj 27. septembra 2010. godine. Tužena je 6. oktobra 2010. godine dostavila Općinskom sudu odgovor na žalbu, koji je dostavljen apelantu 12. oktobra 2010. godine
23. U međuvremenu, apelant je podnescima od 6. septembra 2010. godine zatražio od Općinskog suda da ga oslobodi plaćanja troškova parničnog postupka.
24. Općinski sud je, odlučujući o apelantovim zahtjevima od 13. augusta i 6. decembra 2010. godine, donio Rješenje broj 18 0P 002179 05 P od 20. septembra 2010. godine kojim je apelanta oslobodio od plaćanja dijela sudskih troškova, i to takse na presudu i takse na žalbu u iznosu od 50% od ukupnog iznosa od 4.500,00 KM, odnosno u iznosu od 2.250,00 KM, te je odredio da je apelant dužan da taksu na presudu i taksu na žalbu u iznosu od 2.250,00 KM plati u pet rata zaključno s 1. februarom 2011. godine.
25. Apelant je 25. oktobra 2010. godine podnio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 18 0P 002179 05 P od 20. septembra 2010. godine, koju je Općinski sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 18 0P 002179 05 P od 9. novembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 400. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da sud može da oslobodi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka, te da je članom 402. stav 4. istog zakona propisano da protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobađanje plaćanja troškova postupka nije dozvoljena žalba, pa je na osnovu navedenog odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
26. Apelant je 25. novembra 2010. godine podnio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 18 0P 002179 05 P od 9. novembra 2010. godine.
27. Prema stanju spisa, spis je dostavljen Kantonalnom sudu 27. decembra 2010. godine na rješavanje povodom te žalbe.
28. Odlučujući o žalbi koju je apelant izjavio protiv Rješenja Općinskog suda broj 18 0P 002179 05 P od 9. novembra 2010. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 18 0 P 002179 10 Gž od 24. januara 2011. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu i ukinuo pobijano rješenje Općinskog suda od 9. novembra 2010. godine, te je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv Rješenja Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine (o obavezi plaćanja neoslobođenog dijela plaćanja sudske takse) i potvrdio to rješenje.
29. Kantonalni sud je konstatovao da iz žalbe, koju je apelant podnio protiv rješenja Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine, proizlazi da apelant pobija dio tog rješenja u kojem nije uspio sa svojim zahtjevom, odnosno da pobija onaj dio odluke kojim mu je naloženo da plati taksu čijeg plaćanja nije oslobođen. U vezi s tim, Kantonalni sud je zaključio da je protiv takvog rješenja žalba dozvoljena, našavši da član 402. stav 4. ZPP-a ne dopušta žalbu samo protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za oslobađanje od plaćanja takse, što, po mišljenju Kantonalnog suda, dalje znači da stranka ima pravo žalbe protiv odluke kojim je dio njenog zahtjeva odbijen. Shodno tome, konstatovao je da je Općinski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a iz člana 402. u vezi s članom 233. stav 1. ZPP-a, zbog čega je odlučio da ukine osporeno rješenje. Pored toga, budući da je konstatovao da je apelantova žalba podnesena protiv rješenja od 20. septembra 2010. godine dozvoljena, potpuna i blagovremena, Kantonalni sud je predmetnim rješenjem meritorno odlučio o toj žalbi i zaključio da je ta žalba neosnovana.
30. Prema stanju spisa, Kantonalni sud je spis predmeta vratio Općinskom sudu 28. februara 2011. godine.
31. Općinski sud je zatim spis predmeta 10. marta 2011. godine dostavio Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe koju je apelant izjavio protiv prvostepene presude.
32. Prema stanju spisa, apelant je 16. marta 20011. godine izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 18 0 P 002179 10 Gž od 24. januara 2011. godine.
33. Kantonalni sud je Presudom broj 18 0 P 002179 11 Gž 2 od 27. aprila 2011. godine odbio žalbu koju je apelant izjavio protiv Presude Općinskog suda broj 18 0P 002179 05 P od 30. jula 2010. godine i potvrdio prvostepenu presudu.
34. Apelant je 27. juna 2011. godine izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 18 0 P 002179 11 Gž 2 od 27. aprila 2011. godine.
35. Spis je dostavljen Vrhovnom sudu 4. oktobra 2011. godine na postupanje povodom revizije. Predmet se vodi pred Vrhovnim sudom pod brojem 18 0 P 002179 11 Rev i prema stanju spisa još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
36. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant je naveo da je tužbu radi naknade štete podnio Općinskom sudu 28. septembra 2005. godine, ali da taj sud (do dana podnošenja apelacije) nije preduzeo niti jednu procesnu radnju kako bi riješio predmetne pravne stvari, odnosno da nije dostavio tužbu na odgovor tuženoj, niti je zakazao pripremno ročište i glavnu raspravu. Apelant je zatražio da mu se naknadi materijalna šteta za uništenu imovinu, te nematerijalna šteta zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
b) Odgovor na apelaciju
37. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da navode apelacije smatra neutemeljenim. U vezi s tim, naveo je da je uvidom u spis tog suda utvrdio da je apelant, s adresom Srpski Milanovac broj 64/6, Banja Luka, podnio tužbu tom sudu, koja je dostavljena tuženoj radi davanja odgovora, te da je pripremno ročište zakazano za 2. februar 2006. godine. Dalje, naveo je da apelantu nije dostavljen poziv na pripremno ročište niti odgovor na tužbu jer su poštanske pošiljke od 28. decembra 2005. godine i 17. januara 2006. godine, koje su dostavljane na adresu iz tužbe, vraćene sa naznakom dostavljača da je primalac nepoznat na datoj adresi. Također, Općinski sud je naveo da je izvršio provjeru navedene adrese i da je obaviješten da je apelant prijavljen na adresi Srpski Milanovac broj 64/C Banja Luka i da nije vršio promjenu adrese prebivališta. Općinski sud je istakao da, shodno navedenom, nije mogao postupati po predmetnoj tužbi jer je apelant u tužbi naveo adresu na kojoj je prijavljen, a sa koje je odselio s obzirom da je za poštansku službu bio nepoznat na toj adresi. Dalje, naveo je da apelant nije upoznat ni s brojem spisa predmeta, niti se tom sudu obraćao sa zahtjevom i urgencijom za uzimanje spisa u rad, niti je zatražio bilo kakvu informaciju vezanu za podnijetu tužbu. Zatim, naveo je da je imao mogućnost da pozove apelanta putem oglasne ploče, te i eventualno postavi privremenog staratelja apelantu za prijem pismena, ali da je apelantovo ponašanje isključivi razlog zbog čega postupak u konkretnoj pravnoj stvari nije okončan donošenjem odluke, u vezi s čim je citirao član 352. stav 1. ZPP-a. Općinski sud je naveo da je omogućio apelantu da učestvuje u parnici, jer je na navedeni način postupak mogao biti okončan povlačenjem tužbe, ali da je čekao da se apelant obrati sudu da bi taj sud imao mogućnost da stvori procesne pretpostavke za vođenje postupka, za što je bila dovoljna pismena obavijest o tačnoj adresi ili urgencija za postupanje.
V.Relevantni propisi
38. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 352.
1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnog okončanja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja, dužni su o tome odmah obavijestiti sud.
5.) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi. 6.) Dostava iz stava 5. ovog člana smatra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj ploči suda.
VI.Dopustivost
39. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
40. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
41. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
43. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
45. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
46. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
47. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
b) Period koji se uzima u obzir
48. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak započet tužbom koju je apelant 28. septembra 2005. godine podnio Općinskom sudu protiv tužene radi naknade materijalne štete. Prema stanju spisa, taj postupak je još uvijek u toku pred Vrhovnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantove tužbe traje šest godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
49. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo parnični postupak protiv tužene radi naknade materijalne štete pričinjene njegovoj kući i poslovnom objektu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je sud trebao razmotriti u predmetnom postupku, Ustavni sud zaključuje da se predmetni spor ne može okarakterisati kao naročito složen.
50. U vezi s apelantovim doprinosom dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio njegovoj dužini. Naime, Ustavni sud primjećuje da iz spisa predmeta proizlazi da je apelant predmetnu tužbu dostavio Općinskom sudu u dva primjerka, iz kojih se ne može sa sigurnošću utvrditi da li apelant kao svoju adresu naveo Srpski Milanovac broj 64/C, Banja Luka ili Srpski Milanovac broj 64/6, Banja Luka, s obzirom da je u jednom primjerku tužbe navedeno da je apelantova adresa Srpski Milanovac broj 64/C, Banja Luka, pri čemu je preko prvobitno odštampanog broja 6 rukom napisano slovo C, dok u drugom primjerku tužbe preko odštampanog broja 6 nije ništa napisano. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant u tužbi nije jasno i precizno naveo svoju adresu, zbog čega je u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog parničnog postupka jer je Općinski sud uputio odgovor tuženog na tužbu, poziv na pripremno ročište od 2. februara 2006. godine i obavijest odgađanju tog ročišta apelantu na adresu Srpski Milanovac broj 64/6, Banja Luka, ali su ta pismena vraćena sudu uz naznaku poštanske službe da je apelant „nepoznat na navedenoj adresi“, pa je Općinski sud dopisom od 23. jula 2007. godine zatražio podatke o apelantovoj adresi. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant sve do održavanja pripremnog ročišta od 9. novembra 2009. godine bio potpuno pasivan u konkretnom predmetu, odnosno nije podnosio urgencije i tražio zakazivanje ročišta. Pored toga, Ustavni sud primjećuje da je apelant na pripremnom ročištu, održanom 9. novembra 2009. godine, predložio izvođenje dokaza vještačenjem vještaka građevinske struke, ali nije uplatio predujam za podmirenje troškova vještačenja, što je bio dužan učiniti prema odredbi člana 385. ZPP-a, zbog čega Općinski sud nije postupao u konkretnom predmetu sve do 5. maja 2010. godine, kada je obavijestio apelanta da će zakazati glavnu raspravu.
51. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud apelantovu tužbu od 28. septembra 2005. godine u kratkom roku, odnosno 18. novembra 2005. godine, dostavio tuženoj na odgovor i, također, u kratkom roku zakazao pripremno ročište za 2. februar 2006. godine, koje nije održano iz opravdanih razloga, odnosno zbog toga što se apelantu poziv na to ročište nije mogao dostaviti. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud 8. augusta 2007. godine dobio informacije o apelantovoj adresi, ali da je pripremno ročište održao 9. novembra 2009. godine, dakle tek nakon dvije godine i tri mjeseca od kada je dobio te informacije, za što nije dao razumno objašnjenje u odgovoru na apelaciju. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 30. juna 2010. godine, odnosno u relativno kratkom roku nakon održavanja pripremnog ročišta, održao glavnu raspravu u konkretnom predmetu i donio prvostepenu presudu 30. jula 2010. godine, ali da ovim postupak pred Općinskim sudom nije okončan, s obzirom da je nakon donošenja navedene presude taj sud odlučivao o apelantovim zahtjevima za oslobađanje od plaćanja takse i troškova parničnog postupka. Odlučujući o tim zahtjevima, Općinski sud je donio prvostepeno rješenje od 20. septembra 2010. godine i drugostepeno rješenje od 9. novembra 2010. godine. Shodno navedenom, postupak pred Općinskim sudom je trajao pet godina i mjesec dana.
52. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, presudu Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), prema kojoj i pored činjenice što apelanti u određenoj mjeri mogu doprinijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontroliše postupak ima presudnu i najvažniju ulogu. Primjenjujući ovu praksu na konkretan slučaj, a imajući u vidu i relevantne odredbe ZPP-a, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud bio dužan da u predmetnom parničnom postupku pazi da se taj postupak ne odugovlači i da je za vršenje te svoje dužnosti imao adekvatne mehanizme predviđene ZPP-om, što je i sam naveo u odgovoru na apelaciju.
53. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da, iako je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka pred prvostepenim sudom, nije bilo opravdanih razloga da ukupan postupak pred prvostepenim sudom traje pet godina i mjesec dana, posebno imajući u vidu činjenicu da je taj sud imao dužnost da djelotvorno kontroliše postupak i preduzme sve potrebne radnje predviđene ZPP-om s ciljem da ga brže okonča, a što je propustio učiniti. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je upravo najveći doprinos Općinskog suda što konačna odluka u predmetnom postupku nije donesena u razumnom roku. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda i Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da ti sudovi nisu u znatnoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini trajanja predmetnog parničnog postupka, s obzirom da je postupak povodom žalbe podnesene protiv Rješenja Općinskog suda od 9. novembra 2010. godine okončan pred Kantonalnim sudom u roku manjem od mjesec dana, te je postupak povodom žalbe podnesene protiv presude Općinskog suda od 30. jula 2010. godine okončan pred Kantonalnim sudom u roku od mjesec i po dana, dok je postupak povodom revizije izjavljene protiv drugostepene presude u toku pred Vrhovnim sudom već četiri mjeseca i još nije okončan. Međutim, s obzirom na utvrđenu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Vrhovnom sudu da u što kraćem roku okonča predmetni postupak.
54. Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, te ukupnu dužinu postupka koji u vrijeme donošenja ove odluke traje već šest godina i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka u konkretnom slučaju nije zadovoljila zahtjev za donošenje odluke u razumnom roku, u smislu prava na pravično suđenje, i da se to u odlučujućem dijelu može pripisati prvostepenom sudu, odnosno Općinskom sudu, čiji je zadatak bio da «djelotvorno kontrolira postupak» (vidi presudu Evropskog suda, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), što je propustio da uradi u ovom predmetu i pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
55. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne i materijalne štete
56. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
57. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni postupak ne ubraja u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje šest godina i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
58. Nasuprot tome, s obzirom da Ustavni sud prema Pravilima Ustavnog suda nema nadležnost za odlučivanje o naknadi materijalne štete, nije mogao razmatrati apelantov zahtjev za dosuđenje naknade materijalne štete.
Pravo na imovinu
59. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda koji se odnosi na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
60. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se, u parničnom postupku koji u vrijeme donošenja ove odluke traje šest godina i pet mjeseci i još nije okončan, trajanje postupka može u odlučujućem dijelu staviti na teret Općinskog suda, te kada taj sud nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
61. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
62. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović