Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1801/09 (K. S.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1801/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1801/09, rješavajući apelaciju Kemala Silića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Kemala Silića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Cazinu pod posljednjim brojem 020-0-I-10-00-1722.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 020-0-I-10-00-1722 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kemal Silić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 9. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu koji je prvobitno bio zaveden pod brojem I-378/1998.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 11. septembra 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. oktobra 2009. godine, a Kantonalni sud 18. septembra 2009. godine. Općinski sud je, na traženje Ustavnog suda, dostavio spis 9. februara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 30. oktobra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Na osnovu Presude Općinskog suda broj P-864/89, od 18. maja 1990. godine, koja je djelomično izmijenjena Presudom Višeg suda u Bihaću broj Gž502/90 od 28. januara 1991. godine, razveden je brak između Sedike Silić (apelantove majke) i Halida Silića (apelantovog oca), te je apelant povjeren na brigu i staranje majci, a apelantovom ocu je utvrđena obaveza da na ime apelantovog izdržavanja plaća iznos od 15% ličnog dohotka, počevši od 18. maja 1990. godine.

7. Apelant (koji je u to vrijeme bio malodoban, rođen 27. aprila 1984. godine), kojeg je zastupala majka kao zakonska zastupnica, pokrenuo je 3. augusta 1998. godine postupak izvršenja protiv oca (izvršenika) radi naplate zaostalih obroka izdržavanja, u iznosu od 24.750,00 KM. Apelant je predložio da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršenje pljenidbom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, te isplatom apelanta do namirenja njegovog potraživanja.

8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-378/98 od 5. augusta 1998. godine.

9. Apelant je 12. oktobra 1998. godine dopunio prijedlog za izvršenje tako što potražuje naplatu zaostalih obroka na ime izdržavanja u iznosu od 32.050,00 DM.

10. Općinski sud je u toku 1998. i 1999. godine upućivao dopise Policijskoj upravi da se izvršeniku koji se nalazi na radu u inostranstvu, s ciljem da se izvrši rješenje o izvršenju, oduzme pasoš prilikom ulaska u Bosnu i Hercegovinu do izmirenja obaveze izdržavanja. Općinski sud se u dopisima pozivao na odredbu člana 33. stav 1. tačka 2. u vezi s članom 34. Uredbe sa zakonskom snagom o putnim ispravama. U skladu s novim zakonskim propisima (Zakon o putnim ispravama) Općinski sud je povukao zahtjev 1. aprila 1999. godine.

11. Općinski sud je 21. jula 1999. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenikovih stvari, te je konstatovao da izvršenik ne posjeduje nikakvu pokretnu imovinu, kao i da nema novca da plati.

12. Izvršenik je 23. jula 1999. godine izjavio prigovor na Rješenje o izvršenju I-378/98.

13. Općinski sud je donio Zaključak I-378/98 od 10. aprila 2000. godine kojim je primio na znanje izvještaj službenog lica da nije proveden popis stvari u izvršnoj apelantovoj stvari. U zaključku je navedeno da apelant može u roku od tri mjeseca predložiti da se popis stvari ponovo provede, a ukoliko to ne učini sud će obustaviti izvršenje.

14. Općinski sud je donio Rješenje I-378/98 od 17. oktobra 2000. godine kojim je obustavio postupak izvršenja Rješenja o izvršenju broj I-378/98 od 5. augusta 1998. godine.

15. Apelant je 24. oktobra 2000. godine izjavio žalbu protiv Rješenja I-378/98 od 17. oktobra 2000. godine.

16. Kantonalni sud donio je Rješenje broj Gž-83/01 od 14. maja 2001. godine kojim je žalbu uvažio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Spis je vraćen Općinskom sudu 21. maja 2001. godine.

17. Općinski sud je održao ročište 16. januara 2002. godine, te je odbio prigovor zastare koji je istakao izvršenik.

18. U toku 2008. godine apelant je tražio uvid u spis I-378/98 (24. augusta 2007. godine), te urgirao da se provede rješenje (24. juna i 10. oktobra 2008. godine).

19. Apelant je 11. novembra 2008. godine podnio Općinskom sudu prijedlog novog sredstva i predmeta izvršenja, pa je tražio da sud donese rješenje kojim će izvršenje radi naplate 51.447,00 KM provesti na nekretnini upisanoj u zk. ulošku i posjedovnom listu na imenu izvršenika, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom dijelu izvršenika, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, te prodajom i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.

20. Općinski sud je donio Zaključak I-362/01 od 15. oktobra 2009. godine kojim je naložio apelantu da uređen prijedlog od 11. novembra 2008. godine dostavi sudu u dovoljnom broju primjeraka, te da tačno označi adresu izvršenika i nekretninu. U zaključku je navedeno da će se, ukoliko ne postupi po zaključku, prijedlog smatrati povučenim, odnosno ukoliko ne vrati podnesak bez izvršene ispravke sud će ga odbaciti u skladu s članom 336. stav 3 ZPP-a u vezi s članom 21. Zakona o izvršnom postupku.

21. Apelant je uredio prijedlog za izvršenje, odnosno postupio po zaključku suda 6. novembra 2009. godine.

22. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 020-0-I-10-00-1722 od 24. maja 2010. godine kojim je odredio izvršenje protiv izvršenika radi namirenja apelanta na izvršenikovoj nekretnini, koje će se provesti na izvršenikovom suvlasničkom dijelu nekretnine, i to k.č. 174/7 kućište upisane u zk. ulošku broj 137 Gnjilavac, koje u naravi predstavljaju nekretninu označenu kao k.č. 596/1 upisanu u posjedovnom listu broj 485/1 k.o. Gnjilavac, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine te namirenjem apelanta.

23. Općinski sud je donio Zaključak 020-0-I-10-00-1722 od 24. maja 2010. godine kojim je odredio zabilježbu Rješenja o izvršenju 020-0-I-10-00-1722 za k.č. broj 174/7 kućište u površini od 500 m² upisane u zk. uložak broj 137 k.o. Gnjilavac, u skladu s članom 72. stav 1. ZIP.

24. Općinski sud, Zemljišnoknjižni ured, donio je Rješenje 020-0-Dn-10-00-0648 od 25. juna 2010. godine 2010. godine kojim je na osnovu rješenja Općinskog suda od 24. maja 2010. godine dozvolio upis zabilježbe na nekretninama u koloni C lista zk. ul broj 137 k.o. Gnjilavac na ½ dijela izvršenikovih nekretnina u korist apelanta.

25. Izvršenik je 12. jula 2010. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda 020-0-Dn-10-00-0648 od 25. juna 2010. godine.

26. Izvršenik je 10. novembra 2010. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj 020-0-I-10-00-1722 od 24. maja 2010. godine, koji je apelantu dostavljen 4. novembra 2010. godine.

27. Prema stanju spisa po izvršenikovom prigovoru još nije donijeta odluka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

28. Apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegove i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da sud ne provodi postupak, odnosno “sud ne funkcionira“, a on ne može da ostvari svoje pravo naplate, odnosno ne može da realizira pravo koje mu je kao maloljetnom djetetu pripalo.

29. Apelantova majka, Sedika Silić, je Ustavnom sudu dostavila podnesak 30. jula 2009. godine, navodeći da je advokatu Danku Mamontovu, koji je zastupao apelanta u postupku pred redovnim sudom, kao i pred Ustavnim sudom, otkazana punomoć, dok je ostali dio navoda iz podneska vezan za postupak radi diobe zajedničke imovine.

b) Odgovor na apelaciju

30. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nema posebnih argumenata na strani Općinskog suda jer je evidentan protek vremena od donošenja drugostepenog rješenja (rješenje Kantonalnog suda Gž-83/01 od 14. maja 2001. godine).

31. Općinski sud je ukratko iznio hronologiju dešavanja i naveo da su dvoje sudija (koji su radili na predmetu) napustili sud, kao i da je ovaj izvršni postupak bio uložen u spis R: 63/99 (koji se vodi radi diobe zajedničke imovine), te će nakon donošenja odluke u predmetu R: 63/99 izvršni postupak biti nastavljen.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

VI.Dopustivost

33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, odnosno dužine trajanja izvršnog postupka, budući da Općinski sud u trenutku podnošenja apelacije nije poduzimao ništa u apelantovom izvršnom predmetu. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je, pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju (da li je izvršenik izvršio svoje obaveze prema tražitelju izvršenja) koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva iako predmetni izvršni postupak nije okončan u smislu odredaba člana 64. ZIP-a.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

36. Apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka izvršenja, čime mu je onemogućeno da realizira svoje pravo.

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravosnažne presude, pa, shodno svojoj ranijoj praksi, zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u apelantovom slučaju. Donošenje odluke u razumnom roku

39. Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

40. Osim toga, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

a) Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 3. augusta 1998. godine, u momentu kada je bio malodoban, i tražio je isplatu zaostalih, neplaćenih obroka izdržavanja. U momentu podnošenja apelacije apelant se žalio da je Općinski sud poduzimao određene radnje, ali od 2002. godine kada je održao ročište nije donio nikakvo rješenje. Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja apelacije Općinski sud donio određene odluke iz svoje nadležnosti, ali predmetni izvršni postupak traje već 13 godina i šest mjeseci i još uvijek nije okončan.

b) Analiza dužine trajanja postupka

42. Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se s aspekta pravnih pitanja koja pokreće ovaj predmet, koji se praktično svodi na primjenu relevantnih odredbi ZIP-a, konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.

43. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao da se hitno postupa u navedenom predmetu i da je u ostavljenom roku postupio prema rješenju suda (uređenje podneska). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.

44. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih predmeta, a pogotovo imajući u vidu važnost ovog predmeta za apelantovu ličnost, odnosno činjenicu da je kao maloljetnik tražio isplatu novčanih sredstva koja su mu dosuđena na ime izdržavanja, Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku za apelanta od izuzetne važnosti.

45. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud obustavio postupak (rješenjem od 17. oktobra 2000. godine), pa je ta odluka ukinuta rješenjem drugostepenog suda, nakon čega je održano ročište 16. januara 2002. godine i nakon toga Općinski sud nije poduzeo niti jednu radnju u narednih sedam godina i deset mjeseci (od 15. oktobra 2009. godine kada je pozvao apelanta da uredi podnesak kojim je apelant podnio prijedlog novog sredstva i predmeta izvršenja). Nakon toga Općinski sud je poduzeo određene procesne radnje s ciljem da riješi predmet, ali postupak je još uvijek u toku i trenutno je (prema stanju spisa) na rješavanju po izvršenikovom prigovoru. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.

46. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji do podnošenja prijedlog za izvršenje traje 13 godina i šest mjeseci, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni izvršni postupak neopravdano dugo trajao i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Općinski sud u periodu dužem od 13 godina nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a.

49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1801/09 (K. S.) | Sudska praksa | Aktio