Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2244/09 (S. Z.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ratna šteta
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka
- Zakon o dopuni Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o početnoj bilansi stanja preduzeća i banaka
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti
- Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2244/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2244/09, rješavajući apelaciju Seada Zolote, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Seada Zolote.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku broj P-369/01 od 9. aprila 2002. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sead Zolota (u daljnjem tekstu: apelant) iz Turbeta podnio je 14. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku broj P-369/01 od 9. aprila 2002. godine, odnosno zbog neizvršenja Rješenja o dozvoli izvršenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-00 4168 od 4. decembra 2007. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 27. septembra 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i UniCredit banke d.d. zatraženo je 14. jula 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda zatraženo je 14. novembra 2011. godine da dostavi na uvid spis broj 065-0-I-07-00 4168.
3. Odgovor na apelaciju UniCredit banka d.d. je dostavila 11. augusta 2009. godine, a Općinski sud 3. septembra 2009. godine. Općinski sud je dostavio spis na uvid 22. novembra 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i UniCredit banke d.d. dostavljeni su apelantu 28. januara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant potražuje od Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane, koje zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik), novčani iznos od 23.619,00 KM s troškovima parničnog postupka u iznosu od 922,00 KM, koji mu je dosuđen pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Travniku broj P-369/01 od 9. aprila 2002. godine. Novčani iznos je dosuđen radi naknade materijalne štete koja je nastala na njegovom poslovnom objektu-restoranu «Novi dom» u Turbetu koji mu je oduzet u toku 1992. godine za potrebe Armije BiH.
7. Apelant je 15. novembra 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku broj P-369/01 od 9. aprila 2002. godine.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-07-00 4168 od 4. decembra 2007. godine odredio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na transakcijskim računima kod UPI banke d.d. Sarajevo u dosuđenom iznosu.
9. Izvršenik je 12. decembra 2007. godine Općinskom sudu izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, a apelant je dostavio odgovor na prigovor 27. decembra 2007. godine.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-I-07-00 4168 od 28. decembra 2007. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor, te je u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju.
11. Općinski sud je Zaključkom broj 065-0-I-07-00 4168 od 28. decembra 2007. godine rješenje o izvršenju dostavio Upi banci d.d. Sarajevo kao izvršenikovoj banci i naložio joj da provede rješenje o izvršenju kao i da o eventualnim smetnjama obavijesti sud.
12. Upi banka d.d. Sarajevo je dopisom od 29. maja 2008. godine obavijestila sud da ta banka nije više izvršenikova poslovna banka, nego da je to UniCredit banka d.d., o čemu je sud obavijestio apelanta.
13. Podneskom od 30. maja 2008. godine apelant je sudu predložio da se rješenje o izvršenju dostavi UniCredit banci d.d. kao novoj izvršenikovoj poslovnoj banci.
14. Općinski sud je Zaključkom broj 065-0-I-07-00 4168 od 2. juna 2008. godine Rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci d.d. kao izvršenikovoj banci i naložio joj da provede rješenje o izvršenju, kao i da o eventualnim smetnjama obavijesti sud te o navedenom obavijestio i apelanta.
15. Podneskom od 25. septembra 2008. godine apelant je sudu predložio da naloži UniCredit banci d.d. da ranije dostavljeno rješenje o izvršenju proslijedi Raiffeisen banci, kod koje izvršenik ima transakcijski račun.
16. Općinski sud je Zaključkom broj 065-0-I-07-00 4168 od 29. septembra 2008. godine naložio UniCredit banci d.d. da navedeno rješenje o izvršenju s prilozima dostavi Raiffeisen banci na provođenje.
17. UniCredit banka d.d. je 21. oktobra 2008. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, kao i da je rješenje o izvršenju a prema zaključku suda od 29. septembra 2008. godine proslijedila Raiffeisen banci d.d. Sarajevo na provođenje.
18. UniCredit banka je 21. oktobra 2008. godine obavijestila sud da joj je Raiffeisen banka d.d. Sarajevo vratila rješenje o izvršenju sa svim prilozima uz dopis u kojem je navela da rješenje o izvršenju ne može provesti zbog toga što «nemate osnova da se rješenje o izvršenju dostavlja narednoj banci ukoliko posjedujete sredstva na računu izvršenika».
19. UniCredit banka d.d. je 26. januara 2009. godine sudu dostavila dopis u kojem navodi da nije u mogućnosti da postupi po zaključku suda jer su predmetno rješenje o izvršenju dva puta prosljeđivali Raiffeisen banci koja im je oba puta vratila rješenje o izvršenju s prilozima, te su kao dokaz dostavili kopiju akta Raiffeisen banke.
20. Općinski sud je Zaključkom broj 065-0-I-07-00 4168 od 28. januara 2009. godine naložio UniCredit banci d.d. da provede Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-07-00 4168 od 4. decembra 2007. godine, koje je ta banka zaprimila 4. juna 2008. godine uz prijetnju primjene odredbe člana 17. Zakona o izvršnom postupku.
21. UniCredit banka d.d. je 16. juna 2009. godine dostavila sudu izvještaj u kojem obavještava sud da je predmetno rješenje o izvršenju djelomično izvršila tako što je izvršen prijenos sredstava s izvršenikovog transakcijskog računa u iznosu od 2.414,90 KM koji se odnose na troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom i troškove izvršnog postupka, a s obzirom da su od izvršenika dobili odgovarajuću informaciju da su sredstva za tu namjenu predviđena na određenoj poziciji proračuna kako je to propisano, tj. ograničeno, odredbom člana 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku. Navedeni izvještaj UniCredit banke sud je 29. juna 2009. godine dostavio apelantu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se ne izvršava Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-004168. Apelant se žali da se postupak izvršenja neopravdano i nezakonito odugovlači iako je UniCredit banka dobila nedvosmislen nalog suda da postupi po rješenju o izvršenju. Apelant je naveo da je bio prinuđen da podnese krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u banci zbog neprovođenja sudske odluke, te se poziva na odluke Ustavnog suda br. AP 276/05, AP 703/05 i AP 969/04 u kojima je zauzet stav da je izvršenje pravosnažnih presuda obaveza države i da neizvršenje pravosnažne presude povlači za sobom povredu ljudskih prava. Apelant se u dopuni apelacije pozvao i na Odluku Ustavnog suda broj AP 1307/08, predmet u kojem se također radilo o potraživanju «ratne štete», te je predložio da se apelacija usvoji i obaveže banka da hitno postupi po rješenju kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne presude.
b) Odgovor na apelaciju
23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju događaja u vezi s izvršenjem Rješenja tog suda broj 065-0-I-07-004168, i istakao da u postupku pred sudom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje s obzirom da se u smislu odredbi člana 64. Zakona o izvršnom postupku dostavljanjem rješenja na provođenje banci postupak izvršenja smatra dovršenim.
24. UniCredit banka d.d je u odgovoru na apelaciju istakla da nije bila u mogućnosti da provede dostavljeno rješenje o izvršenju s obzirom na ograničenje izvršenja koje je propisano članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, te smatra da su navodi apelacije neosnovani jer je postupala u skladu sa zakonom. Također je navela da je prije podnošenja apelacije 19. maja 2009. godine izvršila djelomičnu isplatu sredstava na ime troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka iz predviđenih sredstava na određenoj poziciji proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za tu namjenu, a sve u skladu sa zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom da nije postupala samovoljno niti arbitrarno već po važećim propisima, smatra da nije povrijedila prava koja apelant navodi u apelaciji te predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti. Član 79 b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5 i 6..
Ograničenje izvršenja 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kantoni, gradovi i općine) koji imaju izvršne sudske presude dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu najmanje od 5% od ukupnog proračuna.
Član 167. (Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držaće rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.
(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
26. U Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 19/06, 76/08, 5/09, 32/09, 51/09, 36/10 i 45/10) relevantne odredbe glase:
Član 39. st. 1. i 2.
Finansijske obaveze preuzete u ime i za račun Federacije u skladu sa Zakonom i drugim propisima čine dug Federacije.
Federacija, kanton, grad i općina mogu se zadužiti u svrhe, pod uvjetima i u obimu propisanim zakonom.
Član 40. stav 1.
O visini zaduživanja Federacije i jamstava Federacije odlučuje Parlament, na prijedlog vlade.
Član 41. stav 1. tač. 3. i 4.
Zaduživanje Federacije može nastati u sljedećim slučajevima:
za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije;
za finansiranje i izmirenje obaveza Vlade Federacije na osnovu unutrašnjeg duga u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 66/04).
Član 47. stav 1. tačka 3.
Dug kantona, grada i općine, u skladu sa zakonom, može nastati u svrhe:
za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije.
Član 52.
Za upravljanje dugom nadležno je Ministarstvo finansija.
Ministarstvo finansija vodi evidenciju o dugu, izdatim jamstvima i zajmovima, u skladu sa zakonom i provedbenim propisima.
Član 53. stav 2.
Sa JRT Federacije mogu se podmirivati sve kamate i otplaćivati glavnica po dugu i jamstvima federacije, u skladu sa uslovima i rokovima, koje je ugovorila Federacija. Član 54. st. 1. i 3.
Ministarstvo finansija vodi Evidenciju ukupnog neizmirenog duga i jamstava Federacije, kantona, gradova i općina.
Ministarstvo finansija dužno je dostaviti Ministarstvu finansija i trezora Bosne i Hercegovine Izvještaj o konsolidiranom dugu Federacije sa stanjem duga na dan 31. decembra prethodne fiskalne godine najkasnije do 31. marta tekuće fiskalne godine.
27. U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 66/04, 49/05, 5/06, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim Zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim osobama nastale temeljem neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih mirovina, neisplaćenih naknada prema dobavljačima za robe, materijale i usluge, obaveze nastale temeljem neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljnjem 1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačnog verificiranja utvrđenih tražbina, kao i način njihova izmirenja.
Član 2.
Ovim Zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1465,1 milijuna KM.
Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice) i otpisivanjem, sukladno odredbama ovog Zakona.
Izmirenje svih kategorija unutarnjeg duga neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu, i to u neto sadašnjoj vrijednosti za sve planirane isplate svih kategorija unutarnjeg duga.
Član 3.
Unutrašnji dug Federacije iznosi 1465,1 milijuna KM a čine ga:
1) opće obaveze u iznosu od 954,1 milijuna KM;
2) obaveze temeljem kredita komercijalnih banaka u iznosu od 11 milijuna KM;
3) brisano 4) obaveze za tražbine nastale u ratu ili za vrijeme neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratne tražbine), kao i materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 500 milijuna KM Unutrašnji dug koji bude isplaćen u gotovini određen je ovim Zakonom, a način, visina i rokovi za isplatu bit će određeni primjenom ovog Zakona.
Sve obaveze koje čine unutrašnji dug, definisane odredbama ovog zakona, koje su zasnovane na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku, izvršit će se na način propisan odredbama ovog Zakona.
Obaveze temeljem kredita komercijalnih banaka neće se otpisati. Unutarnji dug koji ne bude plaćen niti izmiren putem izdavanja obveznica, kako je to propisano odredbama ovog Zakona, otpisuje se i nije više obaveza Federacije.
Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenoj odgodi od izvršenja tražbina temeljem izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/04) primjenjuju se odredbe ovog Zakona.
Član 4.
Opće obaveze iz člana 3. ovog Zakona su dugovi Federacije nastali u razdoblju od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine i sastoje se od sljedećih obaveza: 1) obaveze temeljem neisplaćenih invalidnina u iznosu od 126,8 milijuna KM, od čega su 98,8 milijuna KM obaveze nastale suprotno Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 20/98);
2) obaveze temeljem neisplaćenih mirovina u iznosu od 191,2 milijuna KM, od čega su 62,2 milijuna KM obaveze nastale temeljem umanjenja stope doprinosa temeljem odluke Vlade Federacije;
3) obaveze temeljem neisplaćenih naknada dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 50,7 milijuna KM;
4) obaveze temeljem neisplaćenih plaća i dodataka Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM;
5) ostale obaveze u iznosu od 547,9 milijuna KM, koje se odnose na:
a) uzajamne obaveze fondova mirovinskog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja. Nakon izvršenih poravnanja po svim temeljima dugovi fondova mirovinskog osiguranja prema fondovima zdravstvenog osiguranja iznose 399,5 milijuna KM;
b) tražbina Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, temeljem umanjenja stope doprinosa za rudarska preduzeća i temeljem odluka Vlade Federacije, u iznosu od 62 milijuna KM;
c) obaveze budžetskih korisnika koje nije prihvatio Ured za reviziju Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured za reviziju Budžeta) u iznosu od 86,4 milijuna KM Član 5.
Federacija će izmiriti opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona u gotovini i otpisivanjem. Isplata u gotovini u maksimalnom iznosu od 219,5 milijuna KM bit će izvršena, i to: 1) neisplaćene invalidnine za mjesec mart 2001. godine u iznosu od 28 milijuna KM; 2) neisplaćene mirovine za mjesece oktobar, novembar i decembar u 2000. godini u iznosu od 129. milijuna KM;
3) neisplaćene obaveze prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 25 milijuna KM;
4) neisplaćene neto plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM.
Preostale opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona, osim onih iz stava 2. ovog člana u iznosu od 734,6 milijuna KM ovim se Zakonom otpisuju.
Nakon međusobnih poravnanja svih uzajamnih obaveza i tražbina fondova mirovinskog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja eventualne preostale obaveze se otpisuju.
Član 7.
Federacija će izmiriti obaveze iz člana 5. ovog Zakona u razdoblju od pet godina. Obračun kamata na izvršne sudske odluke po osnovu obaveza iz člana 5. ovog Zakona vršiće se na način propisan članom 6. ovog Zakona i nakon razdoblja iz stava 1. Godišnjim budžetom Federacije i Zakonom o izvršenju budžeta će se utvrditi kategorije i iznos gotovinskog plaćanja u tekućoj fiskalnoj godini.
Član 17.
Obaveze za ratne tražbine izmirivat će se izdavanjem obveznica.
Prije izdavanja obveznica povjerioci će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, svoje izvršene odluke donesene u sudskom i upravnom postupku registrovati u Federalnom ministarstvu finansija.
Registrovanje izvršnih odluka iz stava 2. ovog člana podrazumijeva podnošenje relevantne dokumentacije od strane povjerioca neophodne za provjeru autentičnosti i registrovanje iznosa koji će se izvršiti.
Kamata za ratna potraživanja, sadržana u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku, u periodu od dana donošenja osnovnog zakona do dana izdavanja obveznica, otpisuje se.
Član 20.
Po završetku procesa registrovanja izvršnih odluka iz stava 2. člana 17. ovog Zakona, te završetku procesa verifikovanja ratnih potraživanja iz stava 2. člana 18. ovog Zakona, Vlada Federacije će početi izdavati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja, a najkasnije od 01.11.2008. godine.
Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 500 miliona KM uz sljedeće uslove:
1) fiksna godišnja kamatna stopa u visini od 2,5%;
2) imaju grace period od 9 godina od datuma izdavanja;
3) imaju datum dospijeća najkasnije do 31.12.2027 godine.
Vlada Federacije će donijeti podzakonski akt kojim će urediti emitovanje obveznica, način rasporeda emitovanja obveznica po godinama dospijeća, te druge bitne elemente neophodne za emitovanje obveznica.
28. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
29. U Uputstvu o prikupljanju podataka za uspostavljanje evidencije o zaostalim neizmirenim obavezama u periodu od aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine („Službene novine Federacije BiH“ broj 8/03) relevantne odredbe glase:
I Ovim uputstvom utvrđuje se obaveza svih korisnika budžeta Federacije Bosne i Hercegovine da na propisanim obrascima, koji se daju u prilogu i čine sastavni dio ovog uputstva iskažu sve obaveze nastale u periodu od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a koje nisu izmirene zaključno sa 31.12.2002. godine.
Obaveza iz stava 1. ove tačke odnosi se i na korisnike budžeta: Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona i Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: kanton) kao i na vanbudžetske korisnike i to:
II Pod neizmirenim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale po:
- obaveze prema zaposlenim – bruto plate
- obaveze po osnovu isporučene robe i izvršenih usluga;
- obaveze prema Bosni i Hercegovini;
- obaveze proistekle iz odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine;
- zaostale penzije, invalidnine i druga lična primanja i neizmireni doprinosi i porezi. Pod neizmirenim obavezama ne podrazumijevaju se:
- obaveze utvrđene Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja („Službene novine Federacije BiH“ broj 43/01) i Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije BiH nastalog za vrijeme rata („Službene novine Federacije BiH“ broj 17/02);
2 Ova odredba novelirana je u „Službenim novinama FBiH“ broj 30/04 a prije toga iza riječi zakona bilo je propisano „a najkasnije do 31.5.2004. godine“.
- obaveze uključene u početni bilans preduzeća u skladu sa Zakonom o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka („Službene novine Federacije BiH“ br. 12/98 i 40/99).
30. U Odluci o utvrđivanju prioriteta izmirenja obaveza iz temelja neisplaćenih neto plata i naknada i neisplaćenih obaveza prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u 2005. godini („Službene novine Federacije BiH“ broj 13/05) relevantne odredbe glase: II U 2005. godini iz sredstava planiranih u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu izvršit će se isplata obaveza iz tačke I ove u visini od 8.000.000,00 KM za sljedeće namjene i to:
Vrsta isplate 1. neto plate i naknade 7.000.000,00 KM 2. obaveze prema dobavljačima 1.000.000,00 KM IV Mjesečni redoslijed isplata utvrđuje Federalno ministarstvo finansija-Federalno ministarstvo financija i dostavlja banci na izvršenje najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec.
Redoslijed iz stava 1. ove tačke utvrđuje se prema hronološkom redu prijema izvršnih sudskih odluka i rješenja u skladu sa članom 167. Zakona o izvršnom postupku. V Banke, izvršioci isplate dužne su da postupaju u skladu sa odredbama ove odluke.
31. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu („Službene novine Federacije BiH“ broj 81/09) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju6.262.001 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 382.499 KM
32. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. godinu („Službene novine Federacije BiH“ broj 58/10) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju12.300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 3.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava
VI. Dopustivost i meritum
33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
35. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, jer postupak izvršenja po rješenju Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I- 004168 od 4. decembra 2007. godine ni do danas nije okončan. Izvršni postupak apelant je pokrenuo na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku broj P-369/01 od 9. aprila 2002. godine, kojom je Federacija Bosne i Hercegovine obavezana da mu isplati novčani iznos na ime naknade materijalne štete koja je nastala na njegovom poslovnom objektu u Turbetu koji mu je oduzet u toku 1992. godine za potrebe Armije BiH.
36. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 99/11. Ustavni sud je naveo da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku (tačka 43), te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje (tačka 45). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
37. U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud najprije podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 istakao da su svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, u skladu s članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine te članom 1. Evropske konvencije, dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti“ (tačka 58). Shodno navedenom, ukazano je i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).
38. Dalje, u citiranoj odluci Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da: Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo) te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 61).
39. Najzad, Ustavni sud je zaključio da: Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija Bosne i Hercegovine nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 65).
40. Razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nemogućnosti da apelant realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke.
41. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem.
VII. Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović