Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2621/09 (F. I.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2621/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2621/09, rješavajući apelaciju Fatime Imamović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Fatime Imamović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 0034913 04 I (stari broj I-11841/04).

Nalaže se Općinskom sudu Tuzli da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 32 0 I 0034913 04 I (stari broj I- 11841/04), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Fatimi Imamović, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Imamović, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-510/03 od 26. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Fatima Imamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornjeg Bistarca, općina Lukavac, koju zastupa Vinka Gutić, advokat iz Lukavca, podnijela je 17. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-11841/04 (novi broj 32 0 I 0034913 04 I), kao i zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu broj P-579/01 koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 24. novembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je 28. novembra 2011, te 19. januara 2012. godine, zatraženo da dostavi fotokopiju spisa broj I-11841/04.

3. Općinski sud je 11. decembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a fotokopiju traženog spisa 7. februara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 18. decembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

6. Presudom Općinskog suda u Lukavcu broj P-579/01 od 16. januara 2003. godine poništena je Odluka o prestanku radnog odnosa apelantici broj 4/01 od 6. decembra 2001. godine, pa je obavezana tužena Zlata Taletović (u daljnjem tekstu: tužena) da vrati apelanticu na posao, da joj poveže radni staž i isplati naknadu plaća za period od 6. decembra 2001. do 31. jula 2002. godine u mjesečnim iznosima od po 258,50 KM, a od 1. augusta do 19. decembra 2002. godine u mjesečnim iznosima od po 265,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka.

7. Odlučujući o žalbi tužene protiv prvostepene presude, Kantonalni sud u Tuzli je donio Presudu broj Gž-510/03 od 26. decembra 2003. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Izvršni postupak

8. Apelantica je 11. marta 2004. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Lukavcu broj P-579/01 od 16. januara 2003. godine, protiv tužene kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje na nepokretnosti izvršenika.

9. Općinski sud je, postupajući po apelantičinom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj I-11841/04 od 25. maja 2004. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

10. Općinski sud je dnevnom naredbom od 22. juna 2004. godine naložio da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi apelantici i izvršeniku, te Službi za geodetske poslove Općine Lukavac, radi zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi.

11. Općinski sud je dopisom od 22. septembra 2004. godine zatražio od apelantice da u roku od 15 dana dostavi novu izvršenikovu adresu, uz napomenu da se rješenje o izvršenju nije moglo uručiti izvršeniku na adresu koja je navedena u prijedlogu za izvršenje (pismeno vraćeno s naznakom – odselio).

12. Apelantica je 28. septembra 2004. godine dostavila Općinskom sudu novu izvršenikovu adresu – ulica Majevičkih brigada broj 8 Lukavac.

13. Apelantica je podneskom od 27. aprila 2005. godine zatražila od Općinskog suda da, ukoliko nije moguće izvršeniku dostaviti rješenje o izvršenju na novu adresu, predmetno rješenje o izvršenju dostavi u skladu s odredbama člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), tj. objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

14. Općinski sud je dnevnom naredbom od 7. maja 2005. godine naložio da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku (na adresu koju je apelantica prethodno dostavila). Pismeno nije dostavljeno izvršeniku, uz napomenu dostavljača da je izvršenik otputovao u inostranstvo.

15. Općinski sud je dopisom od 27. marta 2008. godine zatražio od Policijske uprave Lukavac da obavijeste sud o tačnoj izvršenikovoj adresi. Policijska uprava Općine Lukavac je dopisom od 29. aprila 2008. godine obavijestila sud da je izvršenikova adresa ulica Kulina bana 8 Lukavac.

16. Apelantica je podneskom od 19. augusta 2009. godine zatražila od Općinskog suda da "u dnevnoj naredbi skrene pažnju dostavljaču na način dostavljanja pismena, odnosno da se dostava izvrši putem službenog lica tog suda tako što će se pismeno dostaviti nekom od punoljetnih članova domaćinstva, a da se izvršenik obavijestiti putem pošte o toj dostavi".

17. Općinski sud je dnevnom naredbom od 10. decembra 2009. godine naložio da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku preko ovlaštene službene osobe suda u smislu člana 345. stav 2. ZPP-a, u vezi s članom 21. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), uz obavijest u smislu člana 346. stav 1. ZPP-a u vezi s članom 21. ZIP-a.

18. Općinski sud je 14. decembra 2009. godine uputio Obavijest izvršeniku u smislu člana 346. stav 1. ZPP-a u vezi s članom 21. ZIP-a, koja je vraćena 17. decembra 2009. godine uz napomenu dostavljača da je izvršenik "nepoznat" na toj adresi (pismeno upućeno na prvobitnu adresu koja je navedena u prijedlogu za izvršenje).

19. Općinski sud je dnevnom naredbom od 7. januara 2010. godine naložio da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku putem oglasne ploče suda u smislu člana 10. ZIP-a.

20. Iz predmetnog spisa proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju bilo na oglasnoj ploči suda od 13. januara do 28. januara 2010. godine.

21. Prema stanju spisa, Općinski sud nakon toga nije preduzeo nijednu procesnu radnju u predmetnom izvršnom postupku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica navodi da je 19. decembra 2001. godine podnijela tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa, povodom koje je Općinski sud u Lukavcu donio Presudu broj P-579/01 od 16. januara 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-510/03 od 26. decembra 2003. godine. Apelantica dalje navodi da je Općinski sud, postupajući po njenom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj I-11841/04 od 25. maja 2004. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. U vezi s tim, apelantica navodi da je podnosila urgencije Općinskom sudu, odnosno da je predlagala da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi nekom od punoljetnih članova izvršenikovog domaćinstva, ostavljanjem obavijesti izvršeniku ili preko oglasne ploče suda u smislu relevantnih odredaba ZPP-a, po kojima Općinski sud nije postupio. Stoga, apelantica smatra da joj je zbog nepostupanja Općinskog suda u Lukavcu po njenoj tužbi u parničnom postupku, te zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo "na suđenje u razumnom roku". Također, apelantica smatra da joj je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek jer nije imala na raspolaganju nikakav pravni lijek kako bi se "borila protiv takvog ponašanja sudova". Apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka u iznosu od 2.400,00 KM. Apelantica nije posebno obrazložila povredu prava na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su sudije tog suda zadužene s velikim brojem predmeta, te da stoga nisu u mogućnosti da postupe u rokovima koji su propisani relevantnim odredbama ZPP-a i ZIP-a. Općinski sud je istakao da je u tom sudu donesen Plan rješavanja starih i zaostalih predmeta, kao i da se s ciljem realizacije plana preduzimaju aktivnosti da se osiguraju uvjeti za što brže rješavanje predmeta i postizanje ažurnosti u radu suda. S obzirom na to, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

24. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 10.

Dostavljanje (1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku, dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.

(2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pisano treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.

VI. Dopustivost

25. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelantičine navode o dužini trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu broj P-579/01, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

(4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

28. U vezi s apelantičinim navodima koji se odnose na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu broj P-579/01, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-510/03 od 26. decembra 2003. godine, Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li predmetna apelacija u tom dijelu blagovremena, odnosno da li je podnesena u roku od 60 dana od dana prijema konačne odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelantica 11. marta 2004. godine podnijela prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda u Lukavcu, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli, pa se podrazumijeva da je apelantica presudu Kantonalnog suda u Tuzli primila prije tog datuma. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. augusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu neblagovremena, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda u Tuzli, kao konačnu odluku u predmetnom parničnom postupku.

29. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka

30. U vezi s apelantičinim navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I-11841/04 (novi broj 32 0 I 0034913 04 I), Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

32. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

35. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. Evropske konvencije" (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantica u ovom slučaju uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

37. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta koji su uzeti u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

38. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je apelantica 11. marta 2004. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od oko osam godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

40. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Općinski sud osim donošenja i dostavljanja predmetnog rješenja o izvršenju nije preduzeo daljnje procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije uticala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.

41. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbe člana 5. stav 1. ZIP-a prema kojima je "sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno". U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, traje oko osam godina. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u navedenom periodu Općinski sud osim donošenja rješenja o izvršenju preduzeo samo jednu procesnu radnju u predmetnom izvršnom postupku u smislu da je nakon više bezuspješnih pokušaja izvršio dostavljanje rješenja o izvršenju. Također, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud, nakon što je konačno dostavio predmetno rješenje o izvršenju izvršeniku (objavom na oglasnoj ploči suda 13. januara 2010. godine), u periodu dužem od dvije godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem daljnjeg vođenja i okončanja predmetnog izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, kao razloge za nepostupanje u predmetnim postupcima, naveo veliki broj predmeta. Međutim, Ustavni sud je u tački 37. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je naveo Općinski sud ne mogu nikako smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina predmetnog postupka, koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u periodu od oko osam godina. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini predmetnog postupka.

42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

43. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

44. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da predmetni postupak traje oko osam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

45. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak, koji je hitne prirode, pred Općinskim sudom u Tuzli traje oko osam godina, a, pri tome, taj sud ne ponudi razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

47. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2621/09 (F. I.) | Sudska praksa | Aktio