Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2749/09 (Z. H.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2749/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2749/09, rješavajući apelaciju Zarifa Hušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zarifa Hušića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je trenutno u toku pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 I 012 355 06 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, po hitnom postupku, dovrši izvršni postupak u predmetu broj 20 0 I 012 355 06 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Zarifu Hušiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zarif Hušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 27. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) navodeći povredu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 20 0 I 012 355 06 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. februara 2010. godine i 22. februara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 8. novembra 2011. godine zatraženo da dostavi predmetni spis na uvid.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 17. februara 2010. godine i 23. februara 2012. godine, a 16. novembra 2011. godine dostavio je na uvid spis broj 20 0 I 012 355 06 I.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 25. februara 2010. godine i 24. februara 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom zbog propuštanja, koju je Općinski sud donio 19. augusta 2005. godine pod brojem RS-237/04, utvrđeno je da je DD «Agrokomerc» Velika Kladuša, SPJ «Puran» Cazin, dužan isplatiti apelantu iznos od 8.620,00 KM na ime dospjelih a neisplaćenih plaća za period i sa zateznom kamatom kako je pobliže navedeno u izreci presude. Navedena presuda je postala pravosnažna 7. septembra 2005. godine.
7. Apelant je 17. marta 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog protiv DD «Agrokomerc» Velika Kladuša, SPJ «Puran» Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja pravosnažne presude zbog propuštanja, tj. Presude Općinskog suda broj RS-237/04 od 19. augusta 2005. godine.
8. Budući da Općinski sud nije donio rješenje o izvršenju, apelant je podnescima od 31. jula, 16. augusta, 14. septembra i 31. oktobra 2006. godine, te 5. januara 2007. godine urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu.
9. Apelant je 12. septembra 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja. Apelant je podnesenim prijedlogom tražio da sud primjenom odredbe člana
114. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) donese rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika – pljenidbom, čuvanjem i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
10. Općinski sud je dopisom od 23. februara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je Rješenjem o izvršenju broj 20 0 I 012 355 06 I od 12. januara 2012. godine dopušteno predloženo izvršenje na izvršenikovim nepokretnim stvarima, te da je navedeno rješenje postalo pravosnažno i izvršno 25. januara 2012. godine. Također, Općinski sud je naveo da je 23. februara 2012. godine predmetni spis dostavljen sudskom izvršiocu radi popisa izvršenikovih pokretnih stvari. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant je naveo da su mu zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja Općinskog suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» zato što, kako navodi: «[…] nedopustivo dugo traje predmetni izvršni postupak», budući da je 17. marta 2006. godine sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude broj RS-237704 od 19. augusta 2005. godine, te da, i pored više urgencija, Općinski sud nije donio niti odluku o prijedlogu za izvršenje. Osim toga, apelant je istakao da svako vođenje postupka koje rezultira neizvjesnošću predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku, što je slučaj u predmetnom postupku, a posebno imajući u vidu da se radi o predmetu koji je hitne prirode. Apelant je, također, naveo da je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi utvrdio da apelantima za svaku godinu odgađanja donošenja odluka domaćih sudova treba isplatiti približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na navedeno, apelant traži da Ustavni sud, ukoliko utvrdi opravdanost apelacije, naloži Općinskom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča ovaj predmet i isplati apelantu odgovarajući iznos naknade na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 17. februara 2010. godine naveo hronologiju postupka u predmetu broj RS-237/04, koji je pravosnažno okončan Presudom broj RS-237/04 od 19. augusta 2005. godine.
13. U odgovoru od 23. februara 2012. godine Općinski sud je naveo da je o apelantovom prijedlogu odlučeno Rješenjem o izvršenju broj 20 0 I 012 355 06 I od 12. januara 2012. godine, koje je postalo pravosnažno i izvršno 25. januara 2012. godine. Također, Općinski sud je naveo da je 23. februara 2012. godine predmetni spis dostavljen sudskom izvršiocu radi popisa izvršenikovih pokretnih stvari. Osim toga, Općinski sud je naveo da ranije nije odlučio o apelantovom prijedlogu zbog kadrovske nepopunjenosti suda do 2011. godine i enormnog priliva predmeta na izvršnom referatu suda, zbog čega je i predmetni spis uzet u rad tek 2012. godine.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i to zbog činjenice da Općinski sud nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, dakle 17. marta 2006. godine, nije donio odluku o prijedlogu ni do dana podnošenja apelacije.
Pravo na pravičan postupak
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05; i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05), te da se izraz «presuda» mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, tačka 23, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o nemogućnosti izvršenja presude koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom pravu na naknadu iz radnog odnosa, koja u smislu relevantnih odredbi ZIP-a (član 23. stav 1. tačka 2) predstavlja izvršnu ispravu, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
24. Konačno, Evropski sud je istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut 17. marta 2006. godine podnošenjem Općinskom sudu prijedloga za izvršenje pravosnažne presude. Zatim da je Općinski sud Rješenjem broj 20 0 I 012 355 06 I od 12. januara 2012. godine dopustio predloženo izvršenje, te da, u vrijeme donošenja ove odluke, postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda jeste period od pet godina i jedanaest mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog novčanog potraživanja iz osnova radnog odnosa na izvršenikovim pokretnim stvarima i nekretninama), Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne može smatrati osobito složenim.
27. Budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih predmeta, Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku od izuzetne važnosti za apelanta zbog naplate novčanih potraživanja stečenih po osnovu njegovog radnopravnog statusa.
28. Posmatrajući postupanje, odnosno nepostupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo pet godina i deset mjeseci samo za donošenje rješenja o apelantovom prijedlogu za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 5. ZIP-a regulirano da je izvršni sud dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od podnošenja prijedloga za izvršenje 17. marta 2006. godine do donošenja rješenja od 12. januara 2012. godine, kojim je dopustio predloženo izvršenje, bio potpuno neaktivan budući da u periodu od pet godina i deset mjeseci, što znači ni nakon dostavljanja apelacije na odgovor, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem okončanja i vođenja predmetnog postupka, odnosno donošenja odluke o apelantovom prijedlogu u što kraćem roku, koji period se u cijelosti može staviti na teret tom sudu.
29. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće kadrovske prirode i na preopterećenost suda velikim brojem predmeta na izvršnom referatu, zbog čega nije bio u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim odredbama Zakona o izvršnom postupku. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju, očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati navode Općinskog suda, imajući u vidu trajanje postupka u cjelini, a naročito činjenicu da je Općinski sud i samo rješenje kojim je odlučio o apelantovom prijedlogu za izvršenje, umjesto u zakonskom roku od osam dana donio tek nakon pet godina i 10 mjeseci i to, čini se, tek kada je Ustavni sud zatražio dostavljanje kopije spisa na uvid. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti odgovor Općinskog suda da apelantov predmet nije na vrijeme uzet u rad zbog kadrovske nepopunjenosti suda i preopterećenosti suda predmetima na izvršnom referatu, pogotovo imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se po samom zakonu mora hitno postupati. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da preopterećenost suda predmetima ne može biti razlog nedonošenja odluke u razumnom roku kao što je u konkretnom slučaju.
30. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka pred Općinskim sudom. Naprotiv, apelant je čak u šest navrata urgirao postupanje Općinskog suda. Budući da Općinski sud u periodu od pet godina i deset mjeseci nije donio odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka a priori nerazumno, te da se ne može ni na koji način opravdati, osobito imajući u vidu da iz stanja spisa proizlazi da je predmetno rješenje tek dostavljeno sudskom izvršiocu i da Općinski sud treba, u smislu relevantnih odredbi ZIP-a koje reguliraju izvršenje na pokretnim stvarima (čl. 114-135), preduzeti čitav niz radnji s ciljem realizacije apelantovog prava, odnosno okončanja predmetnog izvršnog postupka u smislu člana 64. ZIP-a.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka, koji traje pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti trajanja» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na značaj koji ovaj predmet ima za apelanta, te ocjenjujući da se predmetni postupak prema odredbama ZIP-a smatra hitnim, Ustavni sud smatra da apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.
36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović