Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2813/09 (E. A.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2813/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2813/09, rješavajući apelaciju Enesa Atića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Enesa Atića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Tuzli, u kojem je donesena Presuda broj 32 0 P 006647 08 P od 28. decembra 2011. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Enesu Atiću iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Enes Atić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 4. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj 32 0 P 006647 08 P pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji je donio Presudu broj 32 0 P 006647 08 P od 28. decembra 2011. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 23. februara 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju proslijeđen je apelantu 10. februara 2012. godine.

5. Ustavni sud je 16. januara 2012. godine zatražio od Općinskog suda kopiju spisa, koju je Općinski sud dostavio 20. januara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 13. maja 2008. godine podnio tužbeni zahtjev protiv „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade materijalne i nematerijalne štete.

8. Općinski sud je 24. maja 2008. godine donio rješenje kojim se tužba dostavlja tuženom na odgovor. Tuženi je 20. juna 2008. godine dostavio odgovor na tužbu.

9. Općinski sud je 1. juna 2011. godine održao pripremno ročište, 10. juna donio rješenje kojim je odredio vještačenje, a 29. novembra 2011. godine održao ročište za glavnu raspravu.

10. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 006647 08 P od 28. decembra 2011. godine. Navedenom presudom sud je obavezao tuženog da apelantu izmiri naknadu na ime materijalne i nematerijalne štete u iznosima preciziranim u izreci presude, sve sa zakonskim zateznim kamatama u iznosima i za period također precizirano u izreci presude, te naknadu troškova postupka.

11. Apelant je 6. januara 2012. godine uložio žalbu na presudu Općinskog suda u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da sud nije zakazao pripremno ročište više od jedne godine, te da je time prekršio Zakon o parničnom postupku.

13. Apelant je u podnesku od 27. januara 2012. godine naveo da je prvostepeni sud donio presudu, ali da je čekao više od tri godine da sud zakaže pripremno ročište, a budući da postupak još nije pravosnažno okončan, ostaje pri zahtjevu za naknadu štete zbog nezakazivanja ročišta, odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku, u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je istakao da je razlog za nepostupanje povodom navedene tužbe činjenica da je sud opterećen velikim brojem predmeta pa i predmeta naknade štete (zaključno sa 31. decembrom 2009. godine evidentirano je 6.125 P i Rs predmeta), da su sudije zadužene velikim brojem predmeta, zbog čega je donesen Plan rješavanja starih i zaostalih predmeta, u skladu s kojim će sud postupati u konkretnom slučaju.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u kojem je donesena Presuda broj 32 0 P 006647 08 P od 28. decembra 2011. godine i kojom postupak nije okončan. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie ) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant navodi da su mu povrijeđeni pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Apelant je podnio tužbu 13. maja 2008. godine, a Općinski sud je donio presudu 28. decembra 2011. godine, a kojom postupak nije okončan. Iako Ustavni sud pri razmatranju dužine trajanja postupka uzima u obzir postupak kao cjelinu, u konkretnom slučaju, a u smislu odredaba člana 32. Pravila Ustavnog suda prema kojim: „Kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji“, Ustavni sud će ispitati samo dužinu trajanja prvostepenog postupka (apelant je u podnesku od 27. januara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je donesena odluka, ali da ostaje pri navodima da je čekao tri godine da sud zakaže pripremno ročište). Dakle, ovaj postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo postupak protiv tuženog radi naknade materijalne i nematerijalne štete, te da nije bilo naročito složenih pravnih i činjeničnih pitanja koja je trebalo raspraviti, jer je Općinski sud, nakon što je zakazao pripremno ročište, postupak okončao za sedam mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da se nije radilo o složenom postupku, tj. da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu dužinu.

26. Dalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.

27. U odnosu na doprinos Općinskog suda predmetnoj dužini postupka, Ustavni sud uočava da je Općinski sud, nakon što je tužbu primio, samo dostavio tužbu na odgovor, nakon čega je tri godine bio potpuno neaktivan, odnosno da je pripremno ročište zakazao nakon tri godine, te da je nakon toga u roku od sedam mjeseci donio presudu. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda slijedi da je taj sud opterećen velikim brojem predmeta, te da će biti uzet u rad prema Planu rješavanja zaostalih predmeta. Ustavni sud zaključuje da za ovo nepostupanje, odnosno nezakazivanje pripremnog ročišta tri godine od prijema tužbe, tj. potpune neaktivnosti suda, u nimalo složenom predmetu, za Općinski sud nema nikakvog opravdanja, pogotovo što nema apelantovog doprinosa i samim tim ni njegove odgovornosti. Ustavni sud uvažava teškoće sa kojima se redovni sudovi susreću u organizaciji rada kako bi savladali zaostatke u radu, ali i ponavlja da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije, te da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto , lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

Naknada nematerijalne štete

28. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

29. Apelant je u prvobitno podnesenoj apelaciji tražio iznos od 200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, a u podnesku od 27. januara 2012. godine istakao je da ostaje pri zahtjevu za naknadu štete zbog nezakazivanja ročišta, u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu, zato što odluka nije donesena u postupku naknade materijalne i nematerijalne štete. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao tri godine i sedam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 450,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka pred Općinskim sudom u periodu od tri godine i sedam mjeseci, od čega tri godine potpune procesne neaktivnosti suda, može staviti na teret Općinskom sudu koji osim velikog broja predmeta u radu nije ponudio nikakav valjan razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2813/09 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio