Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3026/09 (H. M. i A. M.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3026/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3026/09, rješavajući apelaciju Hasnije Mašić i Asima Mašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasnije Mašić i Asima Mašića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem 17 0 P 018166 08 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj 17 0 P 018166 08 P, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Hasniji Mašić i Asimu Mašiću iznose od po 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasnija Mašić i Asim Mašić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća podnijeli su 23. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1132/82 (kasnije broj P-72/97).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 9. marta 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 11. marta 2010. godine dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju, koji je, na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavljen apelantima 8. juna 2010. godine.
4. Općinski sud je, na zahtjev Ustavnog suda, 11. novembra 2011. godine dostavio Ustavnom sudu spis broj 17 0 P 018166 08 P.
5. Ustavni sud je dopisom od 11. januara 2012. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi informaciju o tome da li je okončao postupak u konkretnom predmetu. Općinski sud je dopisom od 3. februara 2012. godine dostavio Ustavnom sudu traženu informaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su 8. novembra 1982. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv Ibrahima Ćehića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.
8. Odlučujući o tužbi, Općinski sud je donio Presudu broj P-1132/82 od 11. novembra 1986. godine, koju je tadašnji Viši sud u Bihaću, u postupku povodom žalbe tuženog, ukinuo Rješenjem broj Gž.531/87 od 22. aprila 1988. godine u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena.
9. Predmet je u ponovnom postupku zaveden pod brojem P 596/88. Prema stanju spisa, Općinski sud je u ponovnom postupku zakazao nekoliko rasprava u toku 1990. godine.
10. Apelant Asim Mašić je 7. oktobra 1998. godine podnio zahtjev za nastavak predmetnog postupka.
11. Prema službenoj zabilješci Općinskog suda, predmet broj P 596/88 zaveden je pod novi broj P-72/97 i konstatirano je da je predmet zagubljen.
12. Apelanti su 9. novembra 1998. godine podnijeli zahtjev za rekonstrukciju predmetnog spisa.
13. Općinski sud je na ročištu održanom 22. januara 1999. godine donio rješenje kojim je odredio da će se izvršiti rekonstrukcija spisa broj P-1132/82, odnosno P 596/88.
14. Apelanti su podneskom od 23. juna 1999. godine predložili da sud zakaže ročište u konkretnom predmetu.
15. Sud je ročište zakazano za 24. septembar 1999. godine odložio za 12. oktobar 1999. godine, s obzirom na to da je punomoćnik tuženog izjavio da će tuženi u konkretnom predmetu angažirati drugog punomoćnika.
16. Na ročište zakazano za 12. oktobar 1999. godine nije pristupio niko od parničnih stranaka, iako su bili uredno pozvani, pa je Općinski sud na tom ročištu donio Rješenje broj P-72/97 o mirovanju predmetnog postupka.
17. Apelanti su podneskom od 12. januara 2000. godine predložili da se predmetni postupak nastavi.
18. Općinski sud je zakazao ročište za 10. oktobar 2000. godine, koje je odloženo zbog toga što je dostava poziva na ročište za tuženog bila neuredna.
19. Općinski sud je od 24. novembra 2000. godine do 31. januara 2002. godine održao pet ročišta (ročište od 24. novembra 2000. godine, ročišta od 5. januara, 19. marta i 11. maja 2001. godine, te 31. januara 2002. godine), na kojima je proveo dokaze saslušanjem apelanata i tuženog kao parničnih stranaka. Osim toga, na ročištu od 31. januara 2002. godine sud je odredio da će u konkretnom predmetu vještak građevinske struke izvršiti vještačenje.
20. Nakon stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), Općinski sud je 5. marta 2004. godine održao pripremno ročište. Apelanti su na pripremnom ročištu opredijelili tužbeni zahtjev na iznos od 15.000,00 KM, sa pripadajućim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, navodeći da se taj iznos u jednom dijelu odnosi na štetu koja je nastupila uslijed toga što tuženi nije završio objekt koji je bio dužan završiti po ugovoru o građenju, za što je primio kaparu i dio materijala otuđio sa gradilišta, dok se drugi dio odnosi na štetu koja je nastupila na objektu apelanata uslijed toga što tuženi nije zaštitio taj objekt.
21. Općinski sud je održao glavnu raspravu 21. aprila 2004. godine i nakon toga je donio Presudu broj P-72/97 od 20. maja 2004. godine. Tom presudom sud je obavezao tuženog da apelantu Asimu Mašiću isplati iznos od 1.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 KM. U ostalom dijelu sud je odbio tužbeni zahtjev apelanata kao neosnovan.
22. Tuženi je 16. juna 2004. godine podnio žalbu protiv Presude Općinskog suda broj P-72/97 od 20. maja 2004. godine, koju je Općinski sud dostavio apelantima na odgovor 12. jula 2004. godine.
23. Kantonalni sud je Rješenjem broj GŽ-689/04 od 21. februara 2008. godine uvažio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da žalba osnovano ukazuje na to da je prvostepena presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 127. ZPP, zbog toga što prvostepeni sud nije mogao u konkretnom slučaju visinu štete odrediti po svojoj ocjeni, jer se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete koja se ogleda u neizvedenim građevinskim radovima, čija se vrijednost može utvrditi sa potpunom tačnošću.
24. Predmetni spis je dostavljen Općinskom sudu 19. marta 2008. godine. Spis je u ponovnom postupku zaveden pod brojem 017-0-P-08-000741.
25. Općinski sud je održao pripremno ročište 21. maja 2008. godine. Na tom ročištu sud je odredio da će se u dokaznom postupku na glavnoj raspravi po prijedlogu apelanata, između ostalog, izvesti dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Dragana Kecmana i njegovim ponovnim saslušanjem, uz obavezu apelanata da dostave adresu tog lica kako bi se moglo pozvati na ročište. Također, na prijedlog apelanata, sud je odredio da će vještačenje izvesti vještak građevinske struke Amir Nefić iz Bihaća.
26. Apelanti su 29. maja 2008. godine dostavili adresu Dragana Kecmana.
27. Nakon što su apelanti Općinskom sudu dostavili dokaz o uplaćenim troškovima za vještačenje, Općinski sud je 2. juna 2008. godine dostavio predmetni spis vještaku Amiru Nefiću radi vještačenja u konkretnom predmetu.
28. S obzirom na to da vještak Amir Nefić nije vratio predmetni spis, niti dostavio svoj nalaz i mišljenje, Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazano za 2. juli 2008. godine odložio za 4. septembar 2008. godine.
29. Vještak Amir Nefić je 14. jula 2008. godine dostavio Općinskom sudu svoj nalaz i mišljenje, koji je Općinski sud dostavio parničnim strankama.
30. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. septembra 2008. godine izvedeni su određeni dokazi, a ročište zakazano za 23. oktobar 2008. godine odloženo je zbog odsustva sudije koji je bio na seminaru.
31. Na ročištu održanom 19. novembra 2008. godine apelanti su naveli da je Dragan Kecman, koji je u konkretnom predmetu vještačio u decembru 1985. godine, dva puta uredno pozvan na ranija ročišta i da očigledno ne želi da dođe u sud, vjerovatno zbog visokih troškova, pa su predložili Općinskom sudu da zamolbenim putem traži od nadležnog suda u Petrovaradinu da se taj vještak sasluša na okolnosti njegove procjene štete na objektu, te da se izjasni o tome da li ostaje pri svom nalazu ili eventualno ima nešto dodati ili promijeniti u tom nalazu. Općinski sud je usvojio prijedlog apelanata i odredio da će se vještak Dragan Kecman saslušati zamolbenim putem na predložene okolnosti.
32. Shodno tome, Općinski sud je istog dana, odnosno 19. novembra 2008. godine, putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde) uputio zamolnicu nadležnom općinskom sudu za područje Petrovaradina (koji se nalazi u Republici Srbiji) za saslušanje vještaka Dragana Kecmana na okolnosti procjene štete na objektu apelanata i izjašnjenje o tome da li ostaje pri nalazu i mišljenju iz decembra 1985. godine i ima li nešto dodati ili promijeniti u tom nalazu i mišljenju. Ministarstvo pravde je predmetnu zamolnicu primilo 4. decembra 2008. godine.
33. Općinski sud je na ročištu od 9. januara 2009. godine konstatirao da je Ministarstvo pravde primilo zamolnicu, ali da sudu nije dostavljen dokaz da je nadležni sud postupio u skladu sa zamolnicom, zbog čega je odredio nastavak ročišta za 26. februar 2009. godine. Zbog istih razloga, Općinski sud nije održao ročišta zakazana za 26. februar, 29. april, 25. august i 23. oktobar 2009. godine, te 15. januar 2010. godine (ukupno šest ročišta).
34. U međuvremenu, Općinski sud je 25. augusta 2009. godine poslao urgenciju za postupanje u skladu sa zamolnicom. Ministarstvo pravde je primilo predmetnu urgenciju 31. augusta 2009. godine.
35. Nakon zavođenja predmeta u CMS, predmet je dobio broj 17 0 P 018166 08 P.
36. Na ročištu zakazanom za 26. mart 2010. godine ponovo je konstatirano da u spisu nije dostavljen dokaz o postupanju u skladu sa zamolnicom, pa je punomoćnik apelanata predložio odlaganje ročišta, zbog čega je sud odložio ročište za 18. juni 2010. godine. Sud je zbog istih razloga odložio ročišta zakazana za 18. juni, 26. august i 26. novembar 2010. godine, te 27. januar 2011. godine (ukupno pet ročišta).
37. Ročište zakazano za 31. mart 2011. godine nije održano jer se sudija nalazio na bolovanju.
38. Prema stanju spisa, Ministarstvo pravde je dopisom koji je Općinski sud primio 28. oktobra 2011. godine obavijestilo taj sud da je zamolnici udovoljeno i u prilogu tog dopisa je dostavljen Zapisnik Općinskog suda u Novom Sadu broj Pom-49/2009 od 3. decembra 2009. godine. Ministarstvo pravde je navelo da su u tom zapisniku sadržani podaci zatraženi zamolnicom.
39. Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da je u konkretnom predmetu zakazao pripremno ročište za 6. mart 2012. godine zbog toga što je navedenim predmetom zadužen novi sudija, budući da je raniji sudija imenovan za sudiju Kantonalnog suda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
40. Apelanti navode da predmetni parnični postupak traje 27 godina (u vrijeme podnošenje apelacije) i smatraju da su im uslijed nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete nastale uslijed nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka u iznosu od po 4.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
41. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom slučaju nesporno da navedeni parnični postupak traje veoma dugo, te da prepušta da Ustavni sud ocijeni da li su Općinski i Kantonalni sud povrijedili prava apelanata na čiju povredu apelanti ukazuju. V.Relevantni propisi
42. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
43. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
44. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
45. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
46. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
47. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
48. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
49. Apelanti smatraju da su im u predmetnom parničnom postupku prekršeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
50. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
51. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
52. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
53. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
b) Period koji se uzima u obzir
54. Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli predmetni parnični postupak tužbom koju su podnijeli protiv tuženog 8. novembra 1982. godine. Period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine, kao datum od kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju se apelanti žale, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 35), koji je na dan zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda bio u toku pred prvostepenim sudom i već tada je trajao 13 godina i mjesec dana. Dalje, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak u vrijeme donošenja ove odluke još uvijek nije okončan i da se trenutno vodi u Općinskom sudu. U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja ove odluke, dakle, period od 16 godina i dva mjeseca. Međutim, Ustavni sud zapaža da, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, predmetni postupak u vrijeme donošenja ove odluke traje 29 godina i tri mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
55. Ustavni sud uočava da su apelanti pokrenuli parnični postupak protiv tuženog radi naknade štete do koje je došlo uslijed neizvršenja obaveza koje je tuženi imao prema apelantima iz ugovora o građenju. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je sud trebao razmotriti u predmetnom postupku, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku, ali da to u konkretnom slučaju nije bio faktor koji je u većoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju.
56. U vezi sa doprinosom apelanata dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini trajanja tog postupka, s obzirom na to da su se u periodu od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, odnosno od 14. decembra 1995. godine pa sve do 7. oktobra 1998. godine kada je apelant Asim Mašić zatražio da se predmetni postupak nastavi, ponašali pasivno, odnosno nisu urgirali nastavak predmetnog postupka. Također, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu pristupili ročištu zakazanom za 12. oktobar 1999. godine, iako su bili uredno pozvani, zbog čega je Općinski sud na tom ročištu donio rješenje o mirovanju postupka, uslijed čega je postupak mirovao do 12. januara 2000. godine kada su apelanti predložili da se postupak nastavi. Međutim, uzimajući u obzir ukupnu dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud zaključuje da doprinos apelanata ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka nije odlučujući.
57. U vezi sa ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je, nakon što su apelanti 7. oktobra i 9. novembra 1998. godine podnijeli zahtjev za nastavak predmetnog postupka i zahtjev za rekonstrukciju spisa, Općinski sud bio aktivan do 31. januara 2002. godine (izuzev perioda od 12. oktobra 1999. godine do 12. januara 2000. godine kada je predmetni postupak mirovao), odnosno da je zakazivao ročišta od kojih je većinu održao, dok je ostala ročišta odložio zbog opravdanih razloga. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon toga u periodu od 31. januara 2002. godine pa sve do 5. marta 2004. godine kada je održao pripremno ročište u smislu novog ZPP, dakle u periodu od dvije godine i mjesec dana, bio potpuno pasivan u konkretnom predmetu, odnosno nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, za što nije dao nikakvo opravdanje. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odmah nakon održanog pripremnog ročišta održao i glavnu raspravu 21. aprila 2004. godine, te potom 20. maja 2004. godine donio prvostepenu presudu, ali je ta presuda zbog bitnih povreda odredaba ZPP ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 21. februara 2008. godine, pa je predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
58. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud i u ponovnom postupku bio aktivan sve do 31. marta 2011. godine, odnosno da je u tom periodu zakazao 17 ročišta, od kojih je održao tri ročišta, odnosno pripremno ročište od 21. maja 2008. godine i ročišta za glavnu raspravu od 4. septembra i 19. novembra 2008. godine, dok je ostalih 14 ročišta za glavnu raspravu odložio zbog opravdanih razloga (i to 11 ročišta zbog toga što mu nije dostavljen dokaz da je nadležni sud postupio u skladu sa zamolnicom, dok je ostala tri ročišta odložio zbog toga što mu vještak prije održavanja ročišta nije vratio spis predmeta i dostavio nalaz i mišljenje, te zbog bolesti sudije, odnosno odlaska sudije na seminar). Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u navedenom periodu obavljao i druge radnje u postupku. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nakon 31. marta 2011. godine nije preduzimao radnje u postupku, te da je dopisom od 3. februara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je zakazao pripremno ročište za 6. mart 2012. godine jer je konkretnim predmetom zadužen novi sudija, budući da je raniji sudija imenovan za sudiju Kantonalnog suda.
59. I na kraju, Ustavni sud zapaža da je pred prvostepenim sudom prvi postupak trajao 21 godinu i šest mjeseci, od čega od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda osam godina i pet mjeseci, dok drugi postupak pred tim sudom u vrijeme donošenja ove odluke traje tri godine i 11 mjeseci, odnosno da ukupan postupak pred Općinskim sudom u vrijeme donošenja ove odluke traje 25 godina i pet mjeseci, od čega 12 godina i četiri mjeseca od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda.
60. Shodno navedenom, iako Ustavni sud smatra da su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka pred Općinskim sudom ali da taj doprinos nije bio odlučujući za ukupnu dužinu postupka, sud primjećuje da je Općinski sud nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda u većem dijelu postupka bio aktivan, ali da je ukupno trajanje predmetnog postupka pred Općinskim sudom koje u vrijeme donošenja ove odluke iznosi 25 godina i pet mjeseci, od čega 12 godina i četiri mjeseca od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Dalje, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije ponudio nikakve razloge kojima bi pokušao opravdati ovako dugo trajanje postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude donio u roku od tri godine i sedam mjeseci, što se u konkretnom slučaju ne može smatrati razumnim rokom za odlučivanje povodom žalbe, pa, shodno tome, konstatira da je postupanje i tog suda u određenoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka. Međutim, na osnovu navedenog, te gledajući dužinu predmetnog postupka u cjelini i uzimajući u obzir da je presuda Općinskog suda od 20. maja 2004. godine ukinuta zbog bitne povrede odredaba ZPP uslijed čega je predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak koji još uvijek traje, Ustavni sud smatra da je Općinski sud odlučujuće doprinio tome što konačna odluka u predmetnom postupku nije donesena u razumnom roku.
61. Ocjenjujući navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka u vrijeme donošenja ove odluke od 29 godina i tri mjeseca, od čega u nadležnost Ustavnog suda ulazi period od 16 godina i dva mjeseca, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka u konkretnom slučaju nije a priori zadovoljila zahtjev za donošenje odluke u razumnom roku, u smislu prava na pravično suđenje. Naime, trajanje postupka pred Općinskim sudom koje u vrijeme donošenja ove odluke iznosi 25 godina i pet mjeseci, od čega u nadležnosti Ustavnog suda 12 godina i četiri mjeseca, odnosno ukupno trajanje predmetnog parničnog postupka koje u vrijeme donošenja ove odluke iznosi 29 godina i tri mjeseca, od čega u nadležnost Ustavnog suda 16 godina i dva mjeseca, upućuju na zaključak da u konkretnom slučaju nije zadovoljen zahtjev za donošenje odluke u razumnom roku. Ustavni sud smatra da je odlučujući uzrok za ukupnu dužinu predmetnog postupka neaktivnost, odnosno nepravilno postupanje Općinskog suda, koji pri tome nije ponudio nikakve razloge kojima bi pokušao opravdati ovako dugo trajanje postupka.
62. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
63. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
64. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni postupak ne ubraja u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da predmetni postupak traje preko 29 godina i tri mjeseca, od čega 16 godina i dva mjeseca spada u nadležnost Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznose od po 2.400,00 KM. Navedene iznose apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Pravo na imovinu
65. Apelanti su naveli da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda koji se odnosi na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud neće posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
66. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se, u parničnom postupku koji u vrijeme donošenja ove odluke traje već 29 godina i tri mjeseca, od čega od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 16 godina i dva mjeseca i još nije okončan, trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu i kada u konkretnom slučaju ne postoje izuzetne okolnosti koje bi predstavljale razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
67. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
68. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović