Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3187/09 (I.M.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3187/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3187/09, rješavajući apelaciju I. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I. M.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši u predmetu broj I: 191/00.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj I: 191/00, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu I. M., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubljane, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 9. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I: 191/00. Apelant je 10. novembra 2009. godine i 7. februara 2012. godine Ustavnom sudu dostavio dopune apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. aprila 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 28. aprila 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 5. maja 2010. godine.

5. Također, od Općinskog suda je 9. januara 2012. godine zatražena dostava spisa na uvid, koji je Općinski sud dostavio 19. januara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudom na osnovu priznanja broj P-308/98 od 17. aprila 2000. godine Općinski sud je obavezao tuženog I. Š. (u daljnjem tekstu: dužnik ili izvršenik) da apelantu isplati iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12% počevši od 1. septembra 1998. godine do isplate i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 KM.

8. Apelant je 12. oktobra 2000. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje Presude broj P-308/98 od 17. aprila 2000. godine. U prijedlogu je navedeno da je dužnik vlasnik nekretnina upisanih u p.l. broj 285/02 k.o. Kudići u površini od 55.348 m² i pokretnina podobnih za pljenidbu. Apelant je predložio da se izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom „pokretnina“ koje se nađu kod dužnika, te da se izvrši zabilježba rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama i u p.l. 285/02 k.o. Kudići i zabrana otuđenja i opterećenja ovih nekretnina. Predloženo je da zabilježbu i zabranu provede Ured za katastar Velika Kladuša, budući da ne postoji zemljišna knjiga za Kudiće.

9. Rješenjem o izvršenju broj I-191/00 od 30. januara 2001. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju) Općinski sud je odredio predloženo izvršenje.

10. Apelant je 11. jula 2003. godine i 7. jula 2005. godine urgencijama za rješavanje predmeta tražio da Općinski sud postupi u skladu sa pravosnažnim rješenjem o izvršenju.

11. Općinski sud je 17. oktobra 2005. godine naložio apelantu da plati iznos od 26,00 KM kao predujam za troškove izvršenja, što je apelant i učinio 19. oktobra i o tome obavijestio Općinski sud 21. oktobra 2005. godine.

12. Općinski sud je aktom broj I-191/00 od 29. novembra 2005. godine obavijestio apelanta o bezuspješnom pokušaju pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari. Navedeno je da je sudski izvršilac izlaskom na lice mjesta utvrdio da izvršenik ne posjeduje pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja.

13. Budući da je apelant u prijedlogu za izvršenje tražio i zabilježbu rješenja o izvršenju u katastarskim knjigama, Općinski sud je potom donio zaključak od 29. novembra 2005. godine kojim je apelantu vratio prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu, naloživši mu da dostavi dokaz o tome da su predmetne nekretnine izvršenikovo vlasništvo.

14. Apelant je 16. januara 2006. godine Općinskom sudu dostavio podnesak – dopunu prijedloga u kojem je istakao da je dopuštenim prijedlogom o izvršenju bilo predloženo da se izvrši zabilježba rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama budući da je izvršenik, prema apelantovim informacijama, posjednik nekretnina upisanih u p.l. 285/02 k.o. Kudići, ukupne površine 55.348 m². Također, apelant je tražio da izvršenik dostavi podatke o imovini, u skladu sa članom 70. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Dalje, apelant je tražio da sud donese rješenje kojim će se izvršenje provesti na izvršenikovim nekretninama pobliže navedenim u dopuni prijedloga, i to zabilježbom izvršenja u katastru nekretnina koji se vodi u Službi prostornog uređenja, resursa i zaštite okoline općine Velika Kladuša, a u zemljišnoj knjizi kada se za to budu stekli uvjeti.

15. Općinski sud je zaključkom od 25. januara 2006. godine od apelanta zatražio da u roku od osam dana od dana dobijanja zaključka predujmi troškove izvršenja u iznosu od 26,00 KM, što je apelant učinio 3. februara i sudu dostavio dokaz 6. februara 2006. godine.

16. Zaključkom od 20. marta 2006. godine Općinski sud je od apelanta zatražio da u roku od osam dana od dana dobijanja zaključka sudu dostavi dokaz da je nekretnina koja je predmet izvršenja upisana kao izvršenikovo vlasništvo, u skladu sa članom 70. ZIP-a.

17. Apelant je Općinskom sudu 27. aprila 2006. godine poslao obavijest o vlasništvu u kojoj je naveo da stanje u zemljišnim knjigama nije ažurno, te da ne može dostaviti zk. izvadak kao dokaz vlasništva, ali je obavijestio sud da je izvršenik duže od 30 godina upisan kao posjednik 1/1 nekretnina upisanih u p.l. 285/02 k.o. Kudići. Osim toga, apelant je uz podnesak dostavio kupoprodajni ugovor kojim je izvršenik 1980. godine prodao jednu nekretninu trećem licu bez dokaza o izvršenikovom vlasništvu na predmetnim nekretninama. Također, apelant je istakao da se izvršenikovo vlasništvo može utvrditi putem dosjelosti.

18. Općinski sud je zaključcima od 15. maja 2006. i 11. jula 2006. godine od izvršenika zatražio da dostavi podatke o svom imovnom stanju, što je izvršenik uradio 30. maja 2006. godine.

19. Nakon toga, Općinski sud je zaključcima od 28. augusta i 7. i 14. oktobra 2009. godine vraćao apelantu prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu, u kojima mu je nalagao da dostavi dokaz o izvršenikovom vlasništvu na nekretninama koje su predložene za izvršenje i dokaz da su ispunjeni uvjeti za promjenu postojećeg zemljišnoknjižnog stanja u izvršenikovom vlasništvu kao i da dostavi nove posjedovne listove i zk. izvatke.

20. Apelant je 10. septembra i 13. i 16. oktobra 2009. godine Općinskom sudu dostavio ispravljeni i dopunjeni prijedlog za izvršenje u kojem je precizirao da traži da se izvršenje provede na nekretninama upisanim u zk. ul. broj 3033 k.o. Peći, odnosno na k.č. broj 2393/5 „Jusina kosa“, livada od 9.120 m² (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), kao cjeline, te je istakao da se izvršenje ne odnosi na suvlasničke dijelove drugih nekretnina navedenih u A listu dostavljenog zk. uloška.

21. Općinski sud je 16. oktobra 2009. godine donio Rješenje broj I: 191/00 kojim je odredio predloženo izvršenje. Rješenje je otpremljeno svim licima koja su u zemljišnim knjigama bila upisana kao suvlasnici predmetne nekretnine.

22. Protiv donesenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor 27. oktobra 2009. godine, a apelant je 7. decembra 2009. godine dostavio odgovor na prigovor. Općinski sud je 17. maja 2010. godine održao ročište povodom izvršenikovog prigovora, te je 28. maja 2010. godine donio Rješenje broj I-191/00 kojim je u cijelosti odbio prigovor na Rješenje o izvršenju broj I: 191/00 od 16. oktobra 2010. godine.

23. Također, budući da su se dostavnice za neke od suvlasnika vratile sa napomenama da su umrli, a za neke da su nepoznati, Općinski sud je od nadležnih matičnih ureda i policijske uprave zatražio dostavu relevantnih informacija. S obzirom na to da svi suvlasnici nisu mogli biti pronađeni, Općinski sud je, na apelantov prijedlog, zaključkom od 21. juna 2010. godine nepoznatim suvlasnicima i suvlasnicima nepoznatog prebivališta postavio staraoca za poseban slučaj Milana Stokrpa, advokata iz Velike Kladuše, o čemu je obavijestio nadležne centre za socijalni rad općina Velika Kladuša i Cazin.

24. Općinski sud je potom održao ročišta 3. i 24. augusta i 13. oktobra 2010. godine. U međuvremenu, 2. septembra 2010. godine, Općinski sud je donio zaključak o određivanju vještačenja – utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine.

25. Općinski sud je donio zaključke broj I: 191/00 od 23. decembra 2010. godine, 3. marta i 20. maja 2011. godine kojim je odredio datume održavanja (prvog, drugog i trećeg) ročišta za prodaju predmetne nekretnine putem usmenog javnog nadmetanja. Osim toga, u zaključcima je navedeno da je vrijednost nekretnine (na dan procjene 20. septembra 2010. godine) iznos od 18.240,00 KM, odnosno da izvršenikov suvlasnički dio iznosi 253,32 KM.

26. Općinski sud je potom održao ročišta za prodaju predmetne nekretnine i to 2. februara, 3. marta, 5. aprila, 16. maja, 16. juna i 18. augusta 2011. godine. Na ročištu od 18. augusta 2011. godine apelant je kao jedini ponuđač kupio predmetnu nekretninu za iznos od 2.000,00 KM. Sud je potom donio zaključak o prodaji koji je objavljen na oglasnoj ploči suda. Osim toga, sud je naložio apelantu da u roku od 30 dana od dana objave zaključka o prodaji uplati na ime prodajne cijene iznos od 1.972,23 KM, koji je apelant uplatio 3. septembra i o tome dostavio Općinskom sudu dokaz 5. septembra 2011. godine.

27. Nakon toga, Općinski sud je 22. septembra 2011. godine donio rješenje o dosudi kojim je nekretnina koja je bila predmet prodaje dosuđena apelantu.

28. Ustavni sud konstatira da iz podneska koji je apelant dostavio Ustavnom sudu 2. februara 2012. godine, kao i iz uvida u predmetni spis, proizlazi da je apelant 29. novembra 2011. godine Općinskom sudu dostavio dopunu prijedloga za izvršenje broj I: 191/00, u kojoj je tražio daljnje postupanje suda, odnosno da se daljnje izvršenje provede i na nekretninama – cjelokupnim parcelama k.č. br. 2392/2 i 2391 iz zk. ul. broj 1331 k.o. Peći. Apelant je predložio da se izvrši zabilježba izvršenja u katastru Općine Velika Kladuša, da se izvrši promjena zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvršenik upiše kao vlasnik nekretnina i potom da se na tim nekretninama izvrši upis zabilježbe o izvršenju u zemljišnim knjigama, utvrdi vrijednosti i proda nekretnina kao cjelina i namiri [apelant] iz iznosa dobijenog prodajom. Također, Ustavni sud konstatira da, u vrijeme kada je predmetni spis bio na uvidu u Ustavnom sudu (19. januar 2012. godine), Općinski sud nije preduzeo bilo kakvu procesnu radnju povodom apelantovog prijedloga.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je 12. oktobra 2000. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude i da je taj sud donio Rješenje broj I: 191/00 od 30. januara 2001. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje. Nakon toga, prema apelantovim navodima, sud nije preduzimao procesne radnje sve do 19. oktobra 2005. godine, mada je apelant u dva navrata podnosio urgencije. Apelant je naveo koje je radnje preduzimao Općinski sud tokom 2005. i 2006. godine, te nakon 2009. godine. Apelant je istakao da mu je, budući da sud za devet godina nije riješio prijedlog za izvršenje, povrijeđeno osnovno pravo pristupa sudu u pogledu rješavanja predmeta u razumnom roku i ujedno ostvarivanja prava na imovinu. Također, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.700,00 KM zbog toga što predmetni postupak nije okončan u razumnom roku. Apelant je u dopunama apelacije od 10. novembra 2009. godine i 7. februara 2012. godine obavijestio Ustavni sud o daljnjim procesnim radnjama koje je Općinski sud preduzimao u predmetnom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

30. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupanja u predmetnom spisu, te je istakao, između ostalog, da sudski izvršilac nije mogao doći do izvršenika budući da je on u Republici Hrvatskoj radio „nacrno“. Dalje je sud istakao da je prijedlog za izvršenje na izvršenikovim nekretninama u četiri navrata vraćao apelantovom punomoćniku na ispravku i dopunu, te da je isti dan kada je dobio uredan prijedlog, tj. 16. oktobra 2009. godine, dopustio predloženo izvršenje. Dalje je sud istakao da je intenzivno postupao u predmetu u obimu u kojem je to mogao, budući da je apelantu u više navrata vraćao prijedlog na ispravku i dopunu jer izvršenik nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, te zbog toga što je izvršenje bilo predloženo na cjelokupnoj nekretnini čiji suvlasnici nisu dostupni ili su umrli.

V.Relevantni propisi

31. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Hitnost i redoslijed postupanja

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

32. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:

Član 5. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 68.

Izvršne radnje

Izvršenje na nepokretnosti provodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

Član 70. st. 1. i 2. Dokaz o vlasništvu izvršenika (1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja dužan je podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo izvršenika. (2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu zemljišnoknjižnog stanja. Član 82. st. 1, 3. i 5.

Zaključak o prodaji (1) Nakon provođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja. (3) Zaključak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i, prema ocjeni suda, na drugi odgovarajući način. (5) Od objavljivanja zaključka o prodaji na sudskoj oglasnoj tabli do dana prodaje mora proteći najmanje 30 dana. VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

36. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude nerazumno dugo traje, odnosno da se odluka ne donosi u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

38. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

40. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05; i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant u ovom slučaju uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

41. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

42. Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. oktobra 2000. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 11 godina i oko šest mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

44. Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju, Općinski sud je trebao da prema prvobitno podnesenom prijedlogu provede izvršenje na dužnikovim pokretnim stvarima, a zatim prema dopunjenom prijedlogu (od 16. januara 2006. godine) da provede predloženo izvršenje na nekretnini, na način predviđen relevantnim odredbama ZIP-a. Ustavni sud uočava da se, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u konkretnom predmetu, te činjenicu da je predloženo izvršenje prvo na pokretnim stvarima, a onda na izvršenikovoj nekretnini, koja je bila u suvlasništvu više lica koja su ili nepoznatog prebivališta ili su umrla, a izvršenje zahtijeva preduzimanje čitavog niza radnji taksativno navedenih u relevantnim odredbama ZIP-a (odredbe koje reguliraju postupak izvršenja na pokretnim stvarima i nekretninama), konkretni predmet može smatrati relativno složenim predmetom.

45. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je u navedenom periodu Općinski sud imao više dijametralno suprotnih faza u radu na konkretnom predmetu. Naime, Općinski sud je za oko tri i po mjeseca od prijema prijedloga za izvršenje, 30. januara 2001. godine, odredio predloženo izvršenje, a potom u narednom periodu od četiri godine i oko osam mjeseci (do 17. oktobra 2005. godine) nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnom izvršnom postupku. Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što je konačno preduzeo radnje kako bi se izvršila pljenidba izvršenikovih pokretnih stvari i nakon što se to pokazalo bezuspješnim, postupao u predmetu oko devet mjeseci (od 17. oktobra 2005. godine do 11. jula 2006. godine), nakon čega je ponovno bio neaktivan u naredne tri godine i oko jedan mjesec (od 11. jula 2006. godine do 28. augusta 2009. godine). Dakle, iz navedenog slijedi da Općinski sud sedam godina i oko deset mjeseci nije preduzimao nijednu procesnu radnju s ciljem daljnjeg vođenja i okončanja predmetnog izvršnog postupka. Dalje, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud nakon 28. augusta 2009. godine preduzimao sve procesne radnje u razumnim rokovima s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka i za taj period se ne može reći da je trajao neopravdano dugo.

46. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 10. ZIP-a (koji je bio u primjeni u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje), odnosno člana 5. stav 1. ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

47. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje na to da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje 11 godina i oko šest mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka naveo i činjenicu da je apelantu u četiri navrata vraćao prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu, te da je problem predstavljala i činjenica što je izvršenje provođeno na nekretnini koja ima više suvlasnika od kojih su neki umrli a neki nepoznatog prebivališta. Međutim, Ustavni sud ističe da je prilikom analize dužine trajanja ovog postupka upravo zbog tih razloga ovaj postupak ocijenio kao relativno složen, te da je period kada je Općinski sud preduzimao radnje u vezi s tim ocijenio razumnim. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije ni na koji način opravdao zašto u dva duža navrata uopće nije preduzimao procesne radnje (period od sedam godina i oko deset mjeseci). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je naveo Općinski sud ne mogu nikako smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina predmetnog postupka, koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u periodu od oko 11 godina i šest mjeseci.

48. S druge strane, uzimajući u obzir apelantovo ponašanje i njegov doprinos dužini postupka, Ustavni sud ističe da nesporno postoji i apelantov određeni doprinos dužini predmetnog postupka (jer mu je sud više puta vraćao prijedlog na ispravku i dopunu), međutim, smatra da je upravo ponašanje Općinskog suda u pretežnom dijelu doprinijelo ovolikom trajanju postupka (neaktivnosti od sedam godina i oko deset mjeseci).

49. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

50. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

51. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga pokrenut 12. oktobra 2000. godine, te da je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznosi 3.300,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

52. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak, koji je hitne prirode, u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši traje 11 godina i oko šest mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3187/09 (I.M.) | Sudska praksa | Aktio