Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3463/09 (A. K.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3463/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3463/09, rješavajući apelaciju A. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija A. K.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 994803 05 P od 5.
novembra 2010. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici A. K., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sjedinjenih Američkih Država, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 6. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 994803 05 P (stari broj P-261/04).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. maja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 4. oktobra 2011. godine da dostavi spis broj 23 0 P 994803 05 P (stari broj P-261/04).
3. Općinski sud je dostavio odgovor 13. maja 2010. godine, a spis 12. oktobra 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 19. maja 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 27. jula 2004. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Atifa Selimovića, Aiše Smajić, Šabana Smajića, Sidika Kajtezovića, Kasima Kajtezovića, Harisa Kajtezovića, Jasmine Kajtezović i Zekije Kajtezović (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na parceli pobliže navedenoj u tužbi. Kako je utvrđeno da su tuženi Atif Selimović, Aiša Smajić, Šaban Smajić, Sidik Kajtezović i Kasim Kajtezović umrli, Općinski sud je, na apelanticin prijedlog, Rješenjem broj P-261/04 od 30. augusta 2004. godine navedenim tuženim postavio privremenog zastupnika Huseina Kajdića, koji je u postupku, prema navedenom rješenju, imao sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika i za kojeg je određeno da obavlja dužnosti dok se punomoćnik navedenih tuženih ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca. U obrazloženju rješenja je navedeno da se navedenim tuženim postavlja privremeni zastupnik jer je sud ocijenio da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo, tako da bi zbog toga za apelanticu mogle nastati štetne posljedice.
7. Protiv navedenog rješenja tužena Zekija Kajtezović je izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Rješenjem broj Gž-1012/04 od 10. decembra 2004. godine žalbu uvažio i ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istaknuo da je prvostepeni sud, postavljajući privremenog zastupnika licima koja nisu živa, jer se stranačka sposobnost stiče rođenjem i gubi smrću, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 291. stav 1. a u vezi sa odredbom iz člana 209. Zakona o parničnom postupku, te je zbog toga rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Također je napomenuto da će u ponovnom postupku prvostepeni sud pozvati apelanticu da ispravi tužbu tako da je usmjeri na lica koja mogu biti stranke u postupku, a ako to ne učini, prvostepeni sud će tužbu odbaciti.
8. Apelantica je 8. marta 2005. godine Općinskom sudu dostavila uređenu tužbu.
Općinski sud je tužbu 30. maja 2005. godine dostavio tuženim na odgovor. Tužena Zekija Kajtezović je dostavila odgovor na tužbu 7. juna 2005. godine, nakon čega je Općinski sud zakazao i održao ročište 16. augusta 2005. godine, te rješenjem od 8. novembra 2005. godine ponovno umrlim tuženim postavio privremenog zastupnika Huseina Đogića. Općinski sud je u toku 2006. godine zakazao i održao još dva ročišta (zadnje 28. marta 2006. godine), poslije čega nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti u ovom predmetu sve do maja 2010. godine kada je ponovno zakazano pripremno ročište na kojem je tužena Zekija Kajtezović (u daljnjem tekstu: protivtužiteljica) podnijela protivtužbu protiv apelantice i ostalih tuženih.
9. Nakon toga, Općinski sud je održao još tri ročišta i donio Presudu broj 23 0 P 004803 05 P od 5. novembra 2010. godine kojom je utvrđeno da je apelantica dosjelošću stekla vlasništvo na parceli pobliže navedenoj u presudi, što su tuženi dužni trpjeti, te je naloženo da se na osnovu te presude izdvoji parcela na kojoj je apelantica stekla pravo vlasništva i formira novi zk. uložak u kojem će apelantica biti upisana kao vlasnica sa dijelom 1/1. Presudom je, također, utvrđeno i da je protivtužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na parceli pobliže navedenoj u presudi i da su apelantica i tuženi dužni trpjeti da se na osnovu te presude izdvoji navedena parcela i formira novi zk. uložak u kojem će biti upisana kao vlasnik te parcele sa dijelom 1/1, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude.
10. Presuda Općinskog suda broj 23 0 P 004803 05 P od 5. novembra 2010. godine postala je pravosnažna 9. decembra 2010. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u činjenici da od dana održavanja pripremnog ročišta od 28. marta 2006. godine do dana podnošenja apelacije predmet nije uzet u rad niti je okončan za više od pet godina, zbog čega joj je onemogućen pristup sudu u razumnom roku. Apelantica, također, navodi da je u sudovima Unsko-sanskog kantona na snazi različita sudska praksa u pogledu postavljanja privremenih zastupnika i staraoca za posebne slučajeve za lica koja su umrla kao i za imovinu čiji su vlasnici nepoznati i nepoznatog boravišta i navodi primjere za takve slučajeve kao i sudsku proceduru. Apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih ustavnih prava «u pogledu prava na rješavanje predmeta u razumnom roku i prava na ostvarivanje imovine», da odredi rok u kojem će Općinski sud okončati postupak u predmetu broj P-261/04, te da Ustavni sud naloži Unsko-sanskom kantonu da joj na ime nematerijalne štete zbog toga što predmet nije okončan u razumnom roku isplati iznos od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su tačni svi navodi iz apelacije. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak povodom apelanticine tužbe u Općinskom sudu nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu okončan Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 004803 05 P od 5. novembra 2010. godine. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na apelanticine navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelantica navodi da su joj zbog dužine trajanja predmetnog postupka u Općinskom sudu prekršeni pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticine tužbe pokrenut 27. juna 2004. godine i da je okončan Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 004803 05 P od 5. novembra 2010. godine. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari je do okončanja trajao šest godina i četiri mjeseca i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
24. U konkretnom slučaju se radilo o postupku u kojem je trebalo utvrditi da li su apelantica i protivtužiteljica dosjelošću stekle pravo vlasništva na spornim parcelama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku ukupno održao sedam ročišta, te da je od dana podnošenja tužbe pa do 2006. godine aktivno radio na predmetu, ali da onda pune četiri godine nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti u predmetu (od marta 2006. godine do maja 2010. godine), nakon čega je Općinski sud održao četiri ročišta i donio presudu u roku od nešto malo više od pet mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da, iako je u pojedinim fazama postupka Općinski sud aktivno radio na predmetu, to ničim ne opravdava potpunu procesnu neaktivnost više od četiri godine. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud ničim nije opravdao navedenu neaktivnost već je u svom odgovoru naveo da su apelanticini navodi istiniti. Imajući u vidu navedeno, kao i da Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi bilo kakvu apelanticinu odgovornost za ovakvu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da odlučujuću odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka snosi Općinski sud.
26. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od šest godina i četiri mjeseca, od čega više od četiri godine potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i ponašanje nadležnog suda i apelantice, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Kompenzacija
27. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 150,00 KM budući da se ne radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelanticine tužbe pred nadležnim sudovima trajao šest godina i četiri mjeseca, apelantici je određena naknada u visini od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište nadležnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. jer se ovi navodi svode na navode o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od šest godina i četiri mjeseca, od čega četiri godine potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu koji nije ponudio nikakve argumente za ovako dugo trajanje postupka.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović