Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3504/09 (L. A.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3504/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3504/09, rješavajući apelaciju Liane Amidžić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica
Seada Palavrić, dopredsjednica
Mato Tadić, sudac
Mirsad Ćeman, sudacna sjednici održanoj 14. ožujka 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Liane Amidžić.
Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom u Bihaću, koji je donio Presudu broj 01 0 P 003671 06 Gž od 24. studenoga 2010. godine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u što kraćem roku okonča postupak povodom revizije na Presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003671 06 Gž od 24. studenoga 2010. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati Liani Amidžić iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Liana Amidžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 9. studenoga 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pokrenutog radi utvrđenja. Apelantica je 27. kolovoza 2010. godine dopunila apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i M. B. (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 27. svibnja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. svibnja 2010. godine. Tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 20. kolovoza 2010. godine.
5. Ustavni sud je 16. siječnja 2012. godine zatražio od Općinskog suda kopiju spisa, koju je Općinski sud dostavio 17. siječnja 2012. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica i D.M.B. su 2. studenoga 2005. godine podnijele tužbeni zahtjev protiv tužene, radi utvrđenja.
8. Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Presudu broj P-
651/05 od 19. srpnja 2006. godine kojom je utvrđeno što čini zajedničku bračnu imovinu J. B. (otac apelantice i D.M.B.), odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi što čini posebnu imovinu J. B. i poništenje kupoprodajnog ugovora iz 1996. godine, te utvrđenje da je zaključen kupoprodajni ugovor iz 1981. godine (sve precizirano u izreci presude).
9. Općinski sud donio je Dopunsku presudu broj P-651/05 od 20. rujna 2006. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice i D.M.B. kojim su tražile utvrđenje da tužena nije nositelj prava korištenja na određenom zemljištu nego J. B.
10. Apelantica i D.M.B. su 16. kolovoza 2006. godine uložile žalbu na presudu, dopunsku presudu i nalog za plaćanje takse, a tužena je 14. rujna 2006. godine dostavila odgovor na žalbu.
11. Apelantica i D.M.B. su 24. studenoga 2006. godine podnijele prijedlog za delegaciju stvarno nadležnog suda u drugom kantonu.
12. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Gr-06-000098 od 21. prosinca 2006. godine kojim je odbio prijedlog apelantice i D.M.B. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je razlog podnošenja prijedloga bio taj što je tužena bila sutkinja Kantonalnog suda. Međutim, njezina dužnost je prestala 15. ožujka 2004. godine, a tužba je podnesena 2. studenoga 2005. godine, tako da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za delegiranje predmeta.
13. Vrhovni sud je 31. siječnja 2007. godine vratio spis Kantonalnom sudu na nadležni postupak.
14. Apelantica je 6. svibnja 2010. godine tražila da izvrši uvid u spis, što joj je dopušteno 7. svibnja 2010. godine.
15. Postupajuća sutkinja je 12. svibnja 2010. godine podnijela zahtjev predsjednici Kantonalnog suda u Bihaću za svoje izuzeće u predmetu jer je duže vrijeme u prijateljskim odnosima sa tuženom.
16. Kantonalni sud je 18. svibnja 2010. godine dao suglasnost da se predmet izuzme, te proslijedi drugom sucu Kantonalnog suda.
17. Apelantica je 23. kolovoza 2010. godine ponovno tražila da izvrši uvid u spis i kopira dokumente, što joj je odobreno 24. kolovoza 2010. godine. Apelantica je tražila i kopiranje dnevne naredbe, pa je 6. rujna 2010. godine izjavila prigovor na dnevnu naredbu.
18. Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 P 003671 Gž od 24. studenoga 2010. godine. Navedenom presudom sud je u određenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, a u određenom dijelu ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (u izreci presude precizirano u kojem dijelu je presuda potvrđena, u kojem dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak). Također, istom presudom žalba apelantice i D.M.B. izjavljena protiv dopunske presude odbijena je kao neutemeljena, a žalba apelantice i D.M.B. izjavljena na nalog za plaćanje sudske takse odbačena je kao nedopuštena.
19. Iz spisa slijedi da je Općinski sud 25. ožujka 2011. godine Kantonalnom sudu dostavio reviziju apelantice i D.M.B. izjavljenu na prvostupanjsku presudu, dopunsku presudu i presudu Kantonalnog suda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelantica ističe da postupak od podnošenja tužbe traje duže od četiri godine, te da Kantonalni sud nije postupao u rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.
21. U dopuni apelacije apelantica je navela da je Kantonalni sud namjerno odugovlačio donošenje odluke i izbjegavao donijeti odluku u predmetu u kojem je tužena strana bio sudac Kantonalnog suda i predsjednik Građanskog odjela, te zatražila da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku.
b) Odgovor na apelaciju
22. Kantonalni sud je naveo da postupak traje više godina, ali da odgovornost snosi i apelantica koja je svojim sumnjama u nepristranost suda utjecala na dužinu postupka, te predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Članak 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 217. (1) Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave. (2) Drugostupanjski će sud zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog ustanovljenja činjeničnog stanja potrebito pred drugostupanjskim sudom ustanoviti nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnoga postupka u prvostupanjskom postupku potrebito održati raspravu pred drugostupanjskim sudom. (3) Drugostupanjski će sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskoga suda primi spise po žalbi. (4) Drugostupanjski će sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. U konkretnom slučaju, apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u kojem je, za vrijeme trajanja postupka u Ustavnom sudu, Kantonalni sud donio Presudu broj 01 0 P 003671 06 Gž od 24. studenoga 2010. godine, kojom je u jednom dijelu predmet vratio na ponovni postupak. Također, iz spisa slijedi da je izjavljena revizija u navedenom predmetu. Dakle, postupak nije okončan, međutim, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
Suđenje u razumnom roku
a) Relevantna načela
30. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
b) Razdoblje koje se uzima u obzir
31. Apelantica i D.M.B. su 2. studenoga 2005. godine pokrenule parnični postupak koji još uvijek nije okončan. Dakle, postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje šest godina i tri mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
32. Ustavni sud nalazi da nije vidljivo da je bilo naročito složenih pravnih i činjeničnih pitanja koja je trebalo raspraviti, tako da ocjenjuje da se nije radilo o složenom postupku, tj. da složenost predmeta ne utječe na njegovu dužinu.
33. Vezano za apelantičin doprinos, Ustavni sud nalazi da je apelantica u više navrata tražila da izvrši uvid u predmet, te da je podnosila prijedlog Vrhovnom sudu da se predmet delegira nekom drugom kantonalnom sudu da odluči o žalbi. Međutim, to se ne može okarakterizirati kao da je apelantica koristila metode da odugovlači postupak, niti su to bili razlozi zbog kojih Kantonalni sud nije mogao postupati. Sukladno navedenome, Ustavni sud nalazi da nema apelantičinog doprinosa dužini postupka.
34. U odnosu na doprinos Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud uočava da je Općinski sud presudu donio u roku od osam mjeseci, dopunsku presudu u daljnjem roku od dva mjeseca, da je nakon toga predmet proslijeđen Kantonalnom sudu, zatim da su nakon dva mjeseca apelantica i D.M.B. podnijele prijedlog Vrhovnom sudu za delegiranje predmeta nekom drugom kantonalnom sudu, koji je odlučio u roku od mjesec dana. Iz navedenog slijedi da su sudovi u tom razdoblju bili veoma ažurni. Međutim, nakon što mu je ponovno dostavljen spis, Kantonalni sud je donio presudu u roku od tri godine i deset mjeseci. Iz spisa slijedi da je Kantonalni sud 20. ožujka 2011. godine obaviješten o tome da su apelantica i D.M.B. izjavile reviziju. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelantica svojim sumnjama u nepristranost suda utjecala na dužinu postupka. Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud povodom žalbe ispitivao prvostupanjsku presudu u sjednici vijeća, dakle bez provedbe bilo kakvih dokaza, odnosno bez održavanja usmene rasprave, a da je presuda donesena nakon tri godine i deset mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavnisud zaključuje da odgovornost za trajanje postupka od šest godina i tri mjeseca, u okviru kojeg je presuda povodom žalbe donesena u roku od tri godine i deset mjeseci, snosi Kantonalni sud, pogotovo zbog toga što tome nije doprinijela apelantica, te kada taj sud nije naveo relevantne razloge za ovakvo postupanje.
35. Sukladno navedenome i uzevši u obzir sve navedene čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
36. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda glede dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje, a kada se bez daljnjeg odlaganja ne bi donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Naknada nematerijalne štete
37. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
38. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zato što odluka nije donesena u razumnom roku u postupku pokrenutom radi utvrđenja. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da postupak traje šest godina i tri mjeseca, apelantici se određuje naknada u visini od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Povreda se ogleda u tome što postupak traje šest godina i tri mjeseca, a u okviru kojeg je Kantonalni sud odluku povodom žalbe donio nakon tri godine i deset mjeseci, zbog čega snosi odgovornost za predmetnu dužinu postupka. Pri tome, Kantonalni sud nije naveo relevantne razloge za dužinu postupka, a i utvrđeno je da apelantica tome nije doprinijela.
40. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović