Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4149/09 (D. N.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ratna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4149/09

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4149/09,rješavajući apelaciju Dušana Nikića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dušana Nikića. Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj 32 0 P 005077 06 P koji se vodi u Opštinskom sudu u Tuzli.

Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 32 0 P 005077 06 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dušan Nikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Bukovice podnio je 28. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Opštinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) u predmetu broj 32 0 P 005077 06 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 15. septembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Opštinski sud je 27. septembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 7. oktobra 2010. godine.

5. Ustavni sud je 19. januara 2012. godine zatražio od Opštinskog suda kopiju spisa, koju je Opštinski sud dostavio 25. januara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

7. Apelant je 12. aprila 2006. godine podnio tužbeni zahtjev protiv Federacije BiH, Opštine Lukavac, i Federacije BiH, Drugi korpus Vojske Federacije, radi duga (korišćenje apelantovih nepokretnosti tokom rata).

8. Rješenjem Opštinskog suda od 18. oktobra 2006. godine tužba je vraćena apelantu na ispravku i dopunu. Apelant je 17. novembra 2006. godine dostavio novu tužbu u kojoj je kao tuženog označio Oružane snage BiH.

9. Opštinski sud je 29. decembra 2006. godine dostavio tužbu na odgovor Oružanim snagama BiH, putem vojnog pravobranioca, koji je 26. januara 2007. godine sudu vratio tužbu uz obrazloženje da su mu prestale ovlasti.

10. Opštinski sud je 30. novembra 2007. godine donio rješenje kojim je tužbu vratio na ispravku i dopunu. Apelant je 14. decembra 2007. godine dostavio dopis kojim je izvršio dopunu i ispravku, te kao tužene označio državu BiH kao prvotuženu (u daljnjem tekstu: prvotužena), Federaciju BiH kao drugotuženu (u daljnjem tekstu: drugotužena), te Opštinu Lukavac kao trećetuženu (u daljnjem tekstu: trećetužena).

11. Postupajuća sutkinja je, povodom zahtjeva Institucije ombudsmena FBiH, u više navrata obavještavala Upravu suda o kretanju spisa.

12. Apelant je 14. oktobra 2009. godine urgirao postupanje suda u predmetu.

13. Opštinski sud je 27. septembra 2010. godine dostavio tužbu na odgovore, a drugotužena je 4. oktobra 2010. godine tražila od Opštinskog suda kompletiranje dokumentacije. Trećetužena je 11. oktobra 2010. godine dostavila odgovor na tužbu. Prvotužena je 7. oktobra 2010. godine tražila od Opštinskog suda kompletiranje dokumentacije. Drugotužena je 31. avgusta 2011. godine dostavila odgovor na tužbu.

14. Opštinski sud je 17. novembra 2011. godine uputio poziv prvotuženoj za pripremno ročište zakazano za 21. maj 2012. godine. Prvotužena je 5. decembra 2011. godine vratila sudu poziv za zakazano pripremno ročište jer nije primila kompletnu dokumentaciju.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelant ističe da, nakon što je on izvršio ispravku tužbe, sud nije zakazao raspravu, iako je prošlo više od dvije godine, te da se više puta žalio Instituciji ombudsmena BiH, koja je preporučila Opštinskom sudu da preduzme radnje u predmetu.

b) Odgovor na apelaciju

16. Opštinski sud, odnosno postupajuća sutkinja je navela hronologiju postupanja u predmetu, te istakla da je na poziciju dodatnog sudije imenovana 1. avgusta 2009. godine, da je spis primila 2. septembra 2009. godine, da je zadužena velikim brojem predmeta, da su ti predmeti iz «starijih godina», u kojim je tužba podnesena ranije. Zbog toga, ona smatra da apelantovo pravo u ovoj pravnoj stvari nije uskraćeno.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u Opštinskom sudu u predmetu broj 32 0 P 005077 06 P u kom postupak nije okončan. Prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [ …]

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

b) Period koji se uzima u obzir

26. Apelant je podnio tužbu 12. aprila 2006. godine, a postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje pet godina i deset mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo postupak protiv prvotužene, drugotužene i trećetužene radi duga nastalog korišćenjem njegovih nepokretnosti tokom rata. Budući da u ovom postupku nije održano niti pripremno ročište, Ustavni sud ne može dati preciznu ocjenu u vezi sa složenošću postupka.

28. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant u dva navrata ispravljao i dopunjavao tužbu, povodom koje sud nije mogao da postupa, zbog čega se konstatuje da je apelant jednim dijelom doprinio dužini trajanja ovog postupka. Istovremeno, Ustavni sud nalazi da se apelant više puta obraćao Instituciji ombudsmena, ali i da je urgirao postupanje suda u predmetu, što ukazuje na to da je na ovaj način pokušavao uticati na okončanje postupka.

29. U odnosu na doprinos Opštinskog suda, Ustavni sud prvenstveno zapaža činjenicu da postupak pred Opštinskim sudom traje pet godina i deset mjeseci, a da pripremno ročište nije održano, odnosno da je zakazano tek za 21. maj 2012. godine. Ustavni sud, dalje, nalazi da je Opštinski sud u dva navrata vratio tužbu na ispravku i dopunu, i to u prvom slučaju nakon šest mjeseci, a u drugom nakon jedne godine. Dalje, nakon što je apelant uredio tužbu, Opštinski sud je tek nakon dvije godine i devet mjeseci preduzeo prvu procesnu radnju i to dostavio tužbu na odgovore. U ovom dijelu Ustavni sud primjećuje da je Opštinski sud dostavljao tužbu na odgovor sa nepotpunom dokumentacijom, te da je čak i pored toga što je prvotužena o tome izvijestila Opštinski sud, prvotužena vratila poziv za pripremno ročište jer nije primila potpunu dokumentaciju. Iz odgovora na apelaciju Opštinskog suda slijedi da je taj sud opterećen velikim brojem predmeta.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da za činjenicu da postupak traje pet godina i deset mjeseci, a da pripremno ročište nije održano, odnosno da je u jednom dijelu postupka Opštinski sud bio potpuno neaktivan dvije godine i devet mjeseci, bez obzira na to što je u jednom dijelu utvrdio apelantov doprinos (dva puta vršio ispravku i dopunu tužbe), za Opštinski sud nema nikakvog opravdanja, pogotovo što taj sud nije dao valjane razloge za dužinu postupka. Ustavni sud uvažava teškoće sa kojima se redovni sudovi susreću u organizaciji rada kako bi savladali zaostatke u radu, ali i ponavlja da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije, te da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada se trajanje postupka u Opštinskom sudu od pet godina i deset mjeseci, bez održanog pripremnog ročišta, može u odlučujućem dijelu staviti na teret Opštinskom sudu koji sem velikog broja predmeta u radu nije ponudio nikakav valjan razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.

33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-4149/09 (D. N.) | Sudska praksa | Aktio