Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-449/09 (T. P.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Smetanje posjeda
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-449/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 449/09, rješavajući apelaciju Tomislava Plavšića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica, Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Tomislava Plavšića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci i koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 047651 09 Gž od 10. decembra 2009. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Tomislav Plavšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 12. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 047651 09 Gž od 10. decembra 2009. godine. Apelant je 13. decembra 2009. godine i 18. februara 2010. godine dostavio dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 25. maja 2009. godine i 13. februara 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju 3. juna 2009. godine i 21. februara 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantu 18. juna 2009. godine, a odgovor Okružnog suda proslijeđen je apelantu 22. februara 2012. godine
5. Ustavni sud je 29. juna 2011. godine zatražio kopiju spisa od Osnovnog suda, koji je po traženom postupio 5. jula 2011. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
7. Tužiteljka B.M. (u daljnjem tekstu: tužiteljka) 27. juna 2007. godine pokrenula je parnični postupak protiv apelanta tužbom radi smetanja posjeda i korišćenja stanarskog prava.
8. Osnovni sud je dopisom od 10. septembra 2008. godine apelantu dostavio tužbu na odgovor. Apelant je 15. oktobra 2008. godine dostavio odgovor na tužbu, a 5. decembra 2008. godine urgirao postupanje suda u predmetu.
9. Osnovni sud je zakazano pripremno ročište za 12. mart 2009. godine odložio za 19. maj 2009. godine zbog bolesti postupajućeg sudije. Osnovni sud je održao pripremno ročište 19. maja 2009. godine, a ročište za glavnu raspravu 25. juna 2009. godine.
10. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 047651 07 P od 14. jula 2009. godine kojim je odbacio tužiteljkinu tužbu, te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je, u smislu člana 67 stav 1 tačka 4 Zakona o parničnom postupku, donio predmetno rješenje budući da je stvar pravosnažno presuđena.
11. Dopisom od 31. avgusta 2009. godine apelant je tražio od Osnovnog suda informaciju o tome da li je tužiteljka uložila žalbu. Dopisima od 15. septembra i 6. oktobra 2009. godine apelant je tražio utvrđivanje klauzule pravosnažnosti zbog toga što mu je okončanje ovog postupka uslov za pokretanje postupka za otkup stana.
12. Tužiteljka je uložila žalbu na rješenje Osnovnog suda na koju je apelant dostavio odgovor 30. oktobra 2009. godine, a apelant je dopisom od 12. decembra 2009. godine tražio hitno dostavljanje žalbe na rješavanje Okružnom sudu.
13. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 047651 09 Gž žalba tužiteljke je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da, iako se radi o hitnom postupku, Osnovni sud nije zakazao pripremno ročište po navedenoj tužbi zbog čega je onemogućen da otkupi stan koji je predmet tužbe. Apelant traži da mu se dosudi odgovarajući iznos zbog povrede navedenih prava, te zatezna kamata ako protekne određeni rok za isplatu.
15. U dopuni apelacije od 13. decembra 2009. godine apelant navodi da Osnovni sud nije proslijedio žalbu na rješavanje u roku od osam dana. U dopuni apelacije od 18. februara 2010. godine apelant ponavlja navode iz apelacije, te ističe da je u pouci o pravnom lijeku pogrešno naveden rok za žalbu od 30 dana, jer je, u smislu člana 426 stav 2 Zakona o parničnom postupku, taj rok 15 dana, odnosno povreda roka je izražena kada se posmatra kroz odredbu člana 426 stav 2 Zakona o parničnom postupku koja predviđa hitno rješavanje. Apelant navodi da je postupak trajao dvije i po godine, te da ostaje pri postavljenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud je istakao da nisu osnovani apelantovi navodi zato što je spis zaprimljen 25. juna 2007. godine, tužba dostavljena na odgovor 10. septembra 2008. godine, odgovor zaprimljen 15. oktobra 2008. godine, a pripremno ročište zakazano za 12. mart 2009. godine odloženo zbog bolesti sudije, te zakazano za 25. juni 2009. godine.
17. Okružni sud je dao izjašnjenje na raniji postupak po žalbi koji je vođen među istim strankama. Okružni sud je istakao da u cijelosti ostaje pri navodima o blagovremenosti žalbe u presudi u kojoj je navedeno da je žalba blagovremena.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 424.
Pri određivanju rokova i ročišta povodom tužbi zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku zbog smetanja posjeda koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 047651 09 Gž od 10. decembra 2009. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant osporava dužinu trajanja parničnog postupka, odnosno ističe da mu je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u svezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
27. Tužiteljka je pokrenula parnični postupak protiv apelanta 27. juna 2007. godine koji je okončan Rješenjem Okružnog suda od 10. decembra 2009. godine. Dakle, postupak je trajao dvije godine i pet mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
28. Ustavni sud je ustanovio da se radilo o vrlo jednostavnom postupku u kojem je sud samo vršio uvid u raniji spis. Ustavni sud, dalje, smatra da je apelant konstantno urgirao postupanje suda, čime je pokušavao da utiče na okončanje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je ustanovio da apelant nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. U odnosu na doprinos Osnovnog i Okružnog suda, Ustavni sud ističe činjenicu da je predmetni postupak pred ovim sudovima okončan u roku od dvije godine i pet mjeseci pri čemu smatra da je postupak pred Osnovni sudom trajao dvije godine. Prilikom ocjene dužine postupka Ustavni sud je analizirao postupak kao cjelinu, pa, s tim u vezi, donošenje dviju presuda, odnosno pravosnažno okončanje postupka u roku od dvije i po godine, po mišljenju Ustavnog suda, nije prešlo granice „razumnog roka“ u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno da je dužina trajanja postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
29. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava koja su garantovana članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i činjenicu da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu u suštini isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
30. Kada su u postupku zbog smetanja posjeda donesene dvije sudske odluke, odnosno kada je postupak pravosnažno okončan u roku od dvije godine i pet mjeseci, ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović