Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-817/09 (S. M., S. M. i E. M.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-817/09
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 817/09, rješavajući apelaciju Sebine Malagić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Sebine Malagić, Senada Malagića i Elme Malagić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih slobodu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je prekinut Pješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 064161 11 Gž 2 od 13. jula 2011. godine.
Odbacuje se apelacija Sebine Malagić, Senada Malagića i Elme Malagić u odnosu na povredu prava iz člana II/3.a), c), d), f) i
k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sebina Malagić, Senad Malagić i Elma Malagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 18. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se po tužbi Fahrudina Malagića i Fahre Malagić (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv apelanata vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem P-2503/01. Apelanti su 11. januara 2010. godine dostavili dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 11. juna 2009. godine a od Kantonalnog suda 22. novembra 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je 25. augusta 2011. godine zatraženo da dostavi spis broj 65 0 P 064161 P (stari broj: P-2503/01).
3. Općinski sud je dostavio odgovor 2. decembra 2010. godine, Kantonalni sud je dostavio odgovor 24. novembra 2011. godine. Općinski sud nije dostavio na uvid traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 11. novembra 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Tužitelji su 5. novembra 2001. godine podnijeli Općinskom sudu tužbu protiv apelanata kojom su tražili da sud utvrdi da su tužitelji zajedničkom gradnjom stambene zgrade - kuće koja je vanknjižno vlasništvo stekli pravo suvlasništva tako da tužitelju Fahrudinu Malagiću pripada suvlasnički idealni dio od 2/3, a tužiteljici Fahri Malagić suvlasnički idealni dio od 1/6, što u naravi čini nekretninu bliže navedenu u tužbi, kao i zajedničko pravo suvlasništva na označenom zemljištu pod zgradom i za redovnu upotrebu zgrade, pa da su apelanti dužni priznati tužiteljima pravo od 2/3 i 1/6 suvlasničkog dijela, kao i da se na osnovu donesene presude tužitelji upišu u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda I u Sarajevu sa suvlasničkim dijelovima na predmetnim nekretninama i zajedničkim dijelovima zgrade i zajedničkim pravom suvlasništva na označenom zemljištu pod zgradom i za redovnu upotrebu zgrade uz obavezu apelanata da nadoknade troškove postupka tužiteljima.
7. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 16. mart 2004. godine nakon čega je zakazao i održao još šest ročišta. Nakon toga, Općinski sud je 31. januara 2005. godine donio Presudu broj P-2503/01 kojom je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelji nisu ponudili dovoljno dokaza da su podnijeli veći teret finansijskog ulaganja u predmetne nekretnine nego njihov brat Faik Malagić (prednik apelanata), niti dokaze kojim bi se utvrdila vrijednost ulaganja po osnovu rada na izgradnji predmetne kuće ostalih učesnika usmenog dogovora o zajedničkoj gradnji na koji su se pozivali tužitelji, te da iz navoda tužitelja proizlazi da ugovor o zajedničkoj gradnji porodične stambene zgrade nije podrazumijevao suvlasničke udjele, već stjecanje prava vlasništva na tačno određenim fizičkim dijelovima zgrade a da tužitelji nisu ponudili sudu nikakav dokaz kojim bi se potvrdila tačnost njihove tvrdnje o površini predmetnih prostora.
8. Protiv navedene presude tužitelji su 21. marta 2005. godine izjavili žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj GŽ- 1139/05 od 24. marta 2006. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak uz obrazloženje da je na pripremnom ročištu konstatirano da se rasprava odgađa za 21. april 2004. godine, a da stranke nisu bile upoznate s tim da će to biti glavna rasprava, jer je usvojen prijedlog stranaka vezan za čitanje pismene dokumentacije i pismenih dokaza iz spisa a navedeno da će se o ostalim prijedlozima za izvođenje dokaza odlučiti naknadno, ali u presudi nije navedeno o kojim dokaznim prijedlozima će sud naknadno odlučiti, niti je o tim dokazima naknadno u toku postupka uopće odlučeno, jer je u drugom stavu tužbeni zahtjev postavljen alternativno a prvostepeni sud o njemu nije uopće odlučivao, kao i zbog toga što se prvostepeni sud najviše bavio ocjenom nalaza vještaka, ali ostale dokaze koji su u postupku izvedeni nije uopće ocijenio, navodeći da nisu od utjecaja na drugačiju odluku suda.
9. Nakon toga, predmet je dobio novi broj 65 0 P 064161 P. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 064161 01 P od 10. novembra 2009. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je predmetna nekretnina, koja je sagrađena na parcelama i upisanim u zk. uložak (bliže navedenim u presudi), zajednička imovina tužitelja Fahrudina Malagića sa dijelom 6/10, tužiteljice Fahre Malagić sa dijelom 2/10, a apelanata sa dijelom 2/30, koje su zajednički stekli na osnovu sporazuma o izgradnji porodične stambene zgrade, koji je zaključen između Sulejmana Malagića, oca tužitelja, i tužitelja i prednika apelanata (koji su svi djeca Sulejmana Malagića), pa su, dosljedno tome, apelanti dužni to priznati i trpjeti da se tužitelji i apelanti na osnovu ove presude upišu u zemljišne knjige svako sa svojim dijelom, kada se za to steknu uvjeti, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Presudom se, također, „prima na znanje izjava opunomoćenika tužitelja da povlači alternativno postavljeni tužbeni zahtjev“.
10. Protiv navedene presude apelanti su 24. decembra 2009. godine izjavili žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 P 064161 10 GŽ od 24. februara 2010. godine žalbu usvojio i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosio na zahtjev za utvrđivanje da su predmetne nekretnine sagrađene na parcelama bliže označenim u presudi i upisane u zk. uložak, također, bliže naveden u presudi, što odgovara parcelama novog premjera bliže navedenim u presudi sa pravom trajnog korištenja navedenih parcela na kojima je zgrada sagrađena i Općinski sud je u odnosu na ovaj dio zahtjeva proglašen nenadležnim, ukinute su sve provedene radnje i navedeni dio tužbenog zahtjeva odbačen, a u preostalom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da prvostepeni sud nije pravilno ocijenio činjenice i primijenio materijalno pravo, jer je bilo neophodno da se u upravnom postupku prvo dobiju upotrebna dozvola i rješenje o tehničkom prijemu predmetnog objekta i rješenje o pravu korištenja zemljišta ispod i oko zgrade radi upotrebe zgrade, te tek nakon uknjižbe prava vlasništva na zgradi i prava korištenja zemljišta utvrditi da li predmetna zgrada predstavlja zajedničku imovinu i odrediti suvlasničke dijelove kao etažno vlasništvo.
11. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 064161 11 P2 od 18. februara 2011. godine kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka pred općinskim organom (Služba) koji se vodi pod brojem 06-23-14812/07 SM i utvrdio da će se postupak nastaviti po prijedlogu jedne od parničnih stranaka ili kad prestanu razlozi zbog kojih je prekinut.
12. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 P 064161 11 Gž 2 od 13. jula 2011. godine žalbu odbio. U obrazloženju je Kantonalni sud naveo da je pravilan stav prvostepenog suda da je uknjižba predmetnih nekretnina u postupku legalizacije prethodno pitanje o kojem prvostepeni sud ne mora odlučivati, jer je kod upravnog organa već pokrenut postupak legalizacije i vodi se pod brojem 06-23-14812/07 SM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Apelanti navode da im je pravo na pravično suđenje prekršeno zbog desetogodišnjeg trajanja postupka koji je prekinut do donošenja odluke u upravnom sporu a što se moglo desiti i mnogo ranije da je Općinski sud ažurnije i savjesnije radio na njihovom predmetu.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelacija neosnovana, jer je u konkretnom predmetu, koji je veoma složen, nekoliko puta dolazilo do promjene zaduženih sudija.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99 i «Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
U odnosu na dužinu trajanja postupka
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po tužbi tužitelja pred Općinskim sudom nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu prekinut Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 064161 11 Gž 2 od 13. jula 2011. godine na način da je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv zaključka Općinskog suda kojim je predmetni postupak prekinut do okončanja postupka pred nadležnim organom uprave. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na navode apelanata o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
U odnosu na ostala prava
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na prava iz člana II/3.a), c), d), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz čl. 2, 3, 5. i 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije prekinut do okončanja postupka pred upravnim organom. Dakle, u konkretnom slučaju nije raspravljano o meritumu tužbenog zahtjeva, niti je u tom pogledu donesena bilo kakva odluka, budući da rješenje o prekidu postupka nije konačna odluka, nego predstavlja fazu parničnog postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3421/08 od 25. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) zaključuje da je, u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, apelacija preuranjena.
23. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII. Meritum
24. Apelanti navode da im je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
28. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe tužitelja protiv apelanata pokrenut 5. novembra 2001. godine i da je prekinut Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 064161 11 Gž 2 od 13. jula 2011. godine. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari do prekida je trajao ukupno devet godina i osam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
30. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je trebalo utvrditi da li je predmetna nekretnina-porodična stambena zgrada izgrađena zajedničkim ulaganjima tužitelja i prednika apelanata, te, s tim u vezi, eventualno odrediti i suvlasničke dijelove. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
31. Ustavni sud zapaža da iz navoda apelacije i dostavljenih dokumenata, budući da Općinski sud nije dostavio traženi spis, čime je onemogućio Ustavnom sudu da detaljnije ispita ponašanje nadležnih sudskih vlasti i postojanje eventualnog doprinosa apelanata dužini trajanja postupka pred sudom (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, tačka 34, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), proizlazi da je u konkretnom slučaju Općinski sud pripremno ročište zakazao tek nakon dvije godine i četiri mjeseca potpune procesne neaktivnosti, te da je nakon toga zakazao i održao još šest ročišta i donio prvostepenu presudu 31. januara 2005. godine iz čega proizlazi da je prvostepenom sudu bilo potrebno ukupno tri godine i tri mjeseca da bi donio prvostepenu presudu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je predmetna prvostepena presuda u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom (koji je trajao godinu dana) ukinuta Rješenjem od 24. marta 2006. godine zbog nedostataka u obrazloženju presude, te da je nakon toga prvostepeni sud donio novu presudu 10. novembra 2009. godine (nakon tri godine i osam mjeseci) koja je ponovno rješenjem Kantonalnog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovno rješavanje, i to ponovo zbog grešaka Općinskog suda. Dalje, Rješenjem Općinskog suda od 18. februara 2011. godine postupak u ovoj pravnoj stvari je prekinut do okončanja postupka pred Službom koji se vodi pod brojem 06-23-14812/07 SM, koji se tiče legalizacije, odnosno davanja naknadnog odobrenja za građenje i nadziđivanje predmetnih nekretnina, budući da se to pitanje pojavljuje kao prethodno pitanje u konkretnom postupku, a s obzirom na to da nije moguće raspravljati o pitanju vlasništva na objektu koji je nelegalno izgrađen. Nakon toga, Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 064161 11 Gž 2 od 13. jula 2011. godine odbijena je žalba apelanata protiv navedenog rješenja Općinskog suda, čime je predmetni postupak prekinut. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda dva puta u žalbenom postupku ukidana i predmet vraćan na ponovno rješavanje zbog proceduralnih grešaka Općinskog suda, te da je predmetni postupak od ukupno devet godina i osam mjeseci najduže trajao - skoro sedam godina
- pred Općinskim sudom. Imajući u vidu navedeno, kao i da Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju, osim navoda da je u ovom predmetu promijenjen veći broj sudija, nije ponudio nikakvo razložno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, te da Ustavnom sudu nije dostavljen spis iz kojeg bi se mogla utvrditi eventualna odgovornost apelanata za ovakvu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da odlučujuću odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka snosi Općinski sud.
32. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od devet godina i osam mjeseci od čega pred nadležnim Općinskim sudom skoro punih sedam godina, od čega dvije godine i četiri mjeseca potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i ponašanje nadležnih sudova, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od devet godina i osam mjeseci, od čega pred Općinskim sudom u periodu od skoro sedam godina, od čega dvije godine i četiri mjeseca potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu koji, osim navođenja velikog broja sudija koji su bili zaduženi predmetom, nije ponudio nikakav valjan razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović