Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-12/11 (B. I.)

Odluka donesena 30. 03. 2012.

  • Obustava postupka-osporeni akt prestao važiti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-12/11

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

30. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Mirsad Ćeman, Margarita Caca-Nikolovska i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. marta 2012. godine, u predmetu broj U 12/11, rješavajući zahtjev Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 4. i člana 65. stav 1. tačka 2. i stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O OBUSTAVI POSTUPKA

Obustavlja se postupak pokrenut povodom zahtjeva Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/11), zato što je osporeni opći akt prestao važiti.

OBRAZLOŽENJE

1. Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 19. augusta 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/11; u daljnjem tekstu: osporeni zakon). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obustavio primjenu osporenog zakona do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o ovom zahtjevu.

2. Ustavni sud je na Plenarnoj sjednici održanoj 23. septembra 2011. godine donio Odluku broj U 12/11. Navedenom odlukom usvojen je zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je obustavljena primjena osporenog zakona do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu.

3. Podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni zakon u suprotnosti sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pristup sudu, zatim sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, sa članom 13. Evropske konvencije (pravo na postojanje efektivnih pravnih lijekova), te sa Aneksom 2 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Daytonski sporazum). U suštini, podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni zakon suprotan navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije zbog sljedećih razloga: -zato što osporeni zakon uvodi potpuno novi sistem prema kojem je katastar nekretnina, a ne zemljišna knjiga, osnovni i javni registar o nekretninama i stvarnim pravima nad njima, a za obavljanje poslova u vezi s tim ovlaštena je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava); -zato što osporeni zakon propisuje da se podaci o imaocu prava na nekretnini u postupku katastarskog premjera prikupljaju u skladu sa faktičkim stanjem, te da faktičko stanje ima primat nad postojećim podacima u katastru zemljišta, zemljišnoj knjizi ili katastru nekretnina, a tek u slučaju nemogućnosti prikupljanja podataka na osnovu faktičkog stanja, koriste se druge evidencije o vlasništvu; -zato što osporeni zakon propisuje da se katastar nekretnina zasniva na podacima premjera Republike Srpske, te da se vlasništvo i druga stvarna prava na nekretninama stiču, prenose i ograničavaju upisom u katastar nekretnina (konstitutivnost upisa), a prestaju brisanjem upisa; -zato što osporeni zakon propisuje da su podaci o nekretninama upisani u katastar nekretnina istiniti i pouzdani i niko ne može snositi štetne posljedice zbog tog pouzdanja, te da je javna isprava na osnovu koje se može izvršiti upis, između ostalog, i odluka republičkog ili drugog organa ili organizacije, što uključuje i odluku Uprave koja bude donesena na osnovu faktičkog stanja, u čiju istinitost se mora vjerovati; -zato što je osporenim zakonom propisano da se upis u katastar vrši, između ostalog, i na osnovu naknadno prikupljenih podataka o nekretnini, što podrazumijeva i podatke prikupljene na osnovu faktičkog stanja, a ne imovinskih prava prethodnika koji se ne nalaze na svojoj imovini, zbog čega se vlasništvo može steći faktičkim posjedovanjem nekretnine u trenutku evidentiranja podataka o nekretnini, dakle bez ikakvog pravnog posla; -zato što osporeni zakon razmatra pitanje tzv. katastra nekretnina u postupku izlaganja radi utvrđivanja i upisa imalaca stvarnih prava na parcelama i objektima čiji posebni dijelovi nisu upisani u knjigu uloženih ugovora ili zemljišnu knjigu kao etažno vlasništvo, te zato što propisuje da će se za postupak izlaganja formirati komisija koja će odlučivati o svim pitanjima u vezi sa postupkom izlaganja nekretnina, a većinu od tri člana čine državni službenici – zaposlenici Uprave; -zato što osporeni zakon propisuje da će se voditi zapisnik o osnivanju katastra nekretnina, te da će se, u slučaju da taj zapisnik nije uručen licima koja su upisana u katastru zemljišta ili katastru nekretnina i zemljišnoj knjizi, zapisnik postaviti na oglasnu ploču područne jedinice, uz mogućnost prigovora od osam dana, što će imati nesagledive štetne posljedice za sve one koji zbog ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini žive izvan zemlje, ali i za strane državljane koji imaju imovinu u Republici Srpskoj; -zato što osporeni zakon dopušta promjenu, odnosno brisanje prava vlasništva bez ikakve kompenzacije za oduzimanje nekretnina čak i na osnovu postupka koji se „vodi“ na oglasnim pločama organa uprave, daleko od ogromnog broja ljudi koji se nalazi izvan BiH; -zato što se zbog svih navedenih razloga osporenim zakonom krši princip pravne sigurnosti koji podrazumijeva da zakoni moraju biti dostupni i dovoljno precizni, da moraju zadovoljiti osnovne uvjete pojma „zakon“, da mora postojati „pravičan i pravilan postupak“, te da nadležni organ mora preduzeti relevantne mjere s ciljem zaštite imovine, koje nisu proizvoljne; -zato što Bosna i Hercegovina nikada nije donijela zakon o državnoj imovini, a osporenim zakonom se omogućava da sva imovina Bosne i Hercegovine „jednostavno bude preknjižena na Republiku Srpsku“ na bazi faktičkog stanja, pri čemu Bosna i Hercegovina čak neće moći ni učestvovati u postupku koji je predvidio osporeni zakon; -zato što osporeni zakon ne propisuje nikakve posebne rokove za otpočinjanje procesa evidentiranja nekretnina i imalaca prava na nekretninama „na osnovu čega se stiče pravo na podnošenje zahtjeva za upis nekretnina“, već je zakonodavac odlučio da sa građanima komunicira putem medijskog oglašavanja, što, također, dovodi do pravne nesigurnosti i onemogućava učešće u postupku evidentiranja nekretnina; -zato što bi prema osporenom zakonu pojedinac koji propusti javni oglas za učešće u postupku evidentiranja i rokove propisane osporenim zakonom ostao bez bilo kakve mogućnosti da sud preispita postupak koji je prethodio njegovom lišavanju imovine; -zato što bi prema osporenom zakonu pojedinac koji ne propusti propisane rokove mogao voditi upravni spor koji bi se ticao isključivo zakonitosti postupka promjene upisa u katastru nekretnina (zakonitosti upravnog postupka koji je prethodio) ali ne i samog prava na imovinu, čime se ranijem vlasniku uskraćuje djelotvorna sudska zaštita prava na imovinu. Na ovaj način osporeni zakon propisuje samo mogućnost obraćanja sudu u formalnom smislu, ali ne i zbog sudske zaštite suštine prava na imovinu, što predstavlja i kršenje prava na pristup sudu i prava na efektivan pravni lijek; -zato što osporeni zakon predviđa i premjer entitetske linije i vođenje registra entitetske linije, suprotno Aneksu 2 Daytonskog sporazuma.

4. U toku postupka pred Ustavnim sudom, Narodna skupština Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština RS) donijela je Zakon o katastru i premjeru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/12 od 26. januara 2012. godine) u kojem je navedeno da stupanjem na snagu tog zakona prestaje važiti osporeni zakon. O tome je Ustavni sud obavijestila Narodna skupština RS dopisom broj 1535/11 od 14. oktobra 2011. godine.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 4. i člana 65. stav 1. tačka 2. i stav 2. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Član 59. stav 2. alineja 4. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi: [...]

2. Odluke Ustavnog suda su: [...]

- o obustavi postupka [...] Član 65. stav 1. tačka 2. i stav 2. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:

1. Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada je u toku postupka: [...]

2. osporeni opći akt prestao važiti; [...]

2. U slučaju iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana, Ustavni sud će nastaviti postupak ako se radi o očiglednoj povredi odredbi člana II Ustava ili ukoliko posljedice povrijeđenih prava i sloboda nisu otklonjene [...].

7. U toku postupka pred Ustavnim sudom, Narodna skupština RS je donijela Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 6/12 od 26. januara 2012. godine, koji je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja, odnosno 6. februara 2012. godine. Članom 200. tog zakona propisano je da će njegovim stupanjem na snagu prestati da važe odredbe osporenog zakona, pa je osporeni zakon prestao važiti 6. februara 2012. godine.

8. U novonastaloj pravnoj situaciji relevantne su odredbe člana 65. stav 1. tačka 2. i stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će Ustavni sud obustaviti postupak kada je u toku postupka osporeni opći akt prestao važiti. Ustavni sud može nastaviti postupak ako se radi o očiglednoj povredi odredbi člana II Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U 23/02 od 27. juna 2003. godine, stav 6, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 25/03, U 68/02 od 25. juna 2004. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 38/04 i U 10/04 od 27. maja 2005. godine, stav 11, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05) ili ukoliko posljedice povrijeđenih prava i sloboda nisu otklonjene.

9. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da se radi o očiglednoj povredi člana II Ustava Bosne i Hercegovine (ibid., Odluka broj U 68/02). Također, imajući u vidu činjenicu da je Ustavni sud donio odluku o privremenoj mjeri, ne može se zaključiti da su mogle nastupiti štetne posljedice koje bi bilo neophodno otkloniti. Uzimajući u obzir navedeno i činjenicu da je osporeni zakon prestao važiti, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da nastavi postupak, zbog čega su se stekli uvjeti za obustavu postupka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 65. stav 1. tačka 2. i stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom se obustavlja postupak kada je osporeni opći akt prestao važiti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Donošenjem ove odluke, prestaje važiti djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj U 12/11 od 23. septembra 2011. godine.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu U-12/11 (B. I.) | Sudska praksa | Aktio