Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-676/09 (Š. K.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Izvršenje
  • Kamata
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-676/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 676/09, rješavajući apelaciju Šemse Kadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Šemse Kadrića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 080595 07 I (raniji broj 065-0-I-07-004040) od 19. novembra 2007.

godine.

Ova odluka dostavlja se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine koja je dužna izvršiti svoje ustavne obaveze i osigurati poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Šemso Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 17. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-I-06-000023 od 18. januara 2007. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-07-004040 od 19. novembra 2007. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu zatraženo je 30. juna 2009. godine i 11. novembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Sarajevu je 10. jula 2009. godine i 4. januara 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda dostavljeni su apelantu 16. jula 2011. godine i 2. marta 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-I-06-000023 od 18. januara 2007. godine, na osnovu pravosnažnog Rješenja Federalnog ministarstva odbrane – Uprava za odbranu Zenica – Odjel odbrane Zavidovići, broj Up-1 19-11-04-49-1-222/03 od 16. maja 2003. godine, pravosnažnog Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1412/05 od 20. novembra 2006. godine, te Odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava broj CH/02/12468 i drugi od 7. septembra 2005. godine, određeno je izvršenje protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: izvršenik), pljenidbom na novčanim sredstvima sa izvršenikovog transakcijskog računa u UPI banci d.d. Sarajevo, a radi naplate iznosa od 3.600,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 16. maja 2003. godine, te iznosa od 928,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 20. novembra 2006. godine, kao i troškova izvršenja navedenog rješenja u iznosu koji odredi sud.

7. Općinski sud u Zavidovićima se Rješenjem broj 042-0-I-07-000023 od 16. marta 2007. godine proglasio mjesno nenadležnim za provođenje određenog izvršenja i spis dostavio Općinskom sudu u Sarajevu kao mjesno nadležnom sudu radi provođenja već dopuštenog rješenja.

8. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-07-004040 od 19. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-000033 od 5. juna 2008. godine, odbijen je izvršenikov prigovor podnesen protiv Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-I-06-000023 od 18. januara 2007. godine.

9. Dopisom Općinskog suda u Sarajevu od 19. novembra 2007. godine obaviještena je UPI banka d.d. Sarajevo o nastupanju izvršnosti rješenja o izvršenju (donošenjem rješenja kojim se izvršenikov prigovor odbija).

10. Općinski sud u Sarajevu je 15. i 22. augusta 2008. godine zatražio od UPI banke d.d. Sarajevo obavještenje o provođenju rješenja o izvršenju.

11. Općinski sud u Sarajevu je 17. septembra 2008. godine dostavio UPI banci d.d. Sarajevo izvještaj o izvršenikovim (novim) računima i poslovnim bankama u kojima se ti računi vode, a koje je dostavio apelant, sa nalogom banci da rješenje o izvršenju proslijedi prvooznačenoj Raiffeisen banci d.d. BiH (sa popisa izvršenikovih aktivnih transakcijskih računa) radi postupanja u skladu sa članovima 166-171. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i realizacije apelantovog potraživanja, uz obavezu dostavljanja izvještaja o postupanju. Općinski sud je o navedenom obavijestio apelanta.

12. UPI banka d.d. Sarajevo je 23. oktobra 2008. godine vratila Općinskom sudu u Sarajevu rješenje o izvršenju radi ispravke izvršenikovog računa zato što na osnovu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 9/08 od 27. februara 2007. godine) UPI banka d.d. Sarajevo nije više poslovna banka Federacije BiH nego je to UniCredit banka d.d. Mostar koja je označena u navedenom Pravilniku.

13. Posebnim zaključkom Općinskog suda u Sarajevu od 28. oktobra 2008. godine određeno je provođenje izvršenja na novčanim sredstvima na novim izvršenikovim računima pobliže označenim u izreci zaključka.

14. Raiffeisen banka d.d. BiH dostavila je Općinskom sudu obavještenje da je 30. januara 2007. godine (nakon donošenja Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-I-06-000023 od 18. januara 2007. godine) namireno apelantovo potraživanje u iznosu od 3.600,00 KM putem UniCredit banke d.d. Mostar.

15. Apelant je potvrdio navedenu isplatu i precizirao preostali iznos duga. Nakon toga je Općinski sud u Sarajevu 19. decembra 2008. godine naložio Raiffeisen banci d.d. BiH i UniCredit banci d.d. Mostar provođenje izvršenja za preostali iznos duga koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 3.600,00 KM počevši od 16. maja 2003. godine do 30. januara 2007. godine, iznos od 928,00 KM sa kamatama od 20. novembra 2006. godine do isplate, te troškove izvršenja u iznosu od 240,00 KM.

16. Dopisom od 9. jula 2009. godine Općinski sud je zatražio od UniCredit banke d.d. Mostar dostavljanje novog izvještaja o stanju izvršenikovog računa i namirenju preostalog iznosa duga po rješenju o izvršenju.

17. UniCredit banka d.d. Mostar je 21. septembra 2009. godine ponovo obavijestila Općinski sud u Sarajevu da su postupili prema Rješenju tog suda broj 065-0-I-07-004040 od 19. novembra 2007. godine na način da su navedeno rješenje zaveli u evidenciju redoslijeda naplate do priliva novčanih sredstava na izvršenikovom računu predviđenih u visini određene pozicije budžeta koji terete izvršenikov transakcijski račun.

18. Dopisom od 15. marta 2010. godine izvršenik je obavijestio apelanta da su mu 3. marta 2010. godine preko UniCredit banke d.d. Mostar isplaćeni sudski troškovi u iznosu od 1.168,00 KM (troškovi postupka u iznosu od 928 KM i troškovi izvršenja u iznosu od 240,00 KM) i kamate u iznosu od 364,00 KM, ukupno 1.532,00 KM, a po rješenju o izvršenju.

19. Raiffeisen banka d.d. BiH je 5. jula 2011. godine obavijestila Općinski sud u Sarajevu da za izvršenje kamate na glavnicu duga nije zaprimila obavijest o osiguranim sredstvima na određenoj poziciji budžeta za izvršenje, a u skladu sa noveliranim članom 138. ZIP-a kojim je propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta. Također, UniCredit banka d.d. Mostar je dostavila Općinskom sudu u Sarajevu izvještaj od 14. septembra 2011. godine u kojem je navela da nije u mogućnosti izvršiti prijenos preostalih sredstava prema rješenju o izvršenju jer do tog dana u banci nisu dobili informaciju da su sredstva za tu namjenu predviđena na određenoj poziciji budžeta Federacije Bosne i Hercegovine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da su mu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Naime, apelant navodi da Općinski sud u Sarajevu u izvršnom postupku nije u cijelosti proveo svoju odluku, a niti je u tom postupku izvršenik u cijelosti postupio prema rješenju suda, zbog čega je uskraćen za iznos od 704,00 KM na ime neisplaćenih kamata.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Sarajevu je istakao da je prilikom provođenja izvršnih radnji u predmetnom postupku postupao u skladu sa principom hitnosti postupka (član 5. ZIP-a), vodeći računa o rokovima iz člana 15. ZIP-a prilikom odlučivanja o izvršenikovom prigovoru, zatim da je naložio banci da izvrši zapljenu i prijenos novčanog potraživanja sa izvršenikovog računa i da dostavi izvještaj o postupanju u skladu sa odredbama čl. 166-177. ZIP-a. Razlog zbog čega predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno u cijelosti, a što proizlazi iz izvještaja banaka, jeste to što se izvršenje na teret sredstava budžeta može provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, te da na izvršenikovom računu nema sredstava za tu namjenu.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Sredstva i predmet izvršenja (1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.

Član 7.

(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.

Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 22.

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Član 66.

Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 79 a.

(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.

(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.

Član 79 b.

Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.

Član 138. st. 3, 5 i 6.

Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.

Član 167.

(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

Član 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.

23. U Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 19/06, 76/08, 5/09, 32/09, 51/09, 36/10 i 45/10) relevantne odredbe glase:

Član 39. st. 1. i 2.

Finansijske obaveze preuzete u ime i za račun Federacije u skladu sa zakonom i drugim propisima čine dug Federacije […].

Federacija, kanton, grad i općina mogu se zadužiti u svrhe, pod uvjetima i u obimu propisanim zakonom.

Član 40. stav 1.

O visini zaduživanja Federacije i jamstava Federacije odlučuje Parlament, na prijedlog vlade.

Član 41. stav 1. tačke 3. i 4.

Zaduživanje Federacije može nastati u sljedećim slučajevima:

3. za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije;

4. za finansiranje i izmirenje obaveza Vlade Federacije na osnovu unutrašnjeg duga u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 66/04).

Član 47. stav 1. tačka 3.

Dug kantona, grada i općine, u skladu sa zakonom, može nastati u svrhe:

3. za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije.

Član 52.

Za upravljanje dugom nadležno je ministarstvo finansija.

Ministarstvo finansija vodi evidenciju o dugu, izdatim jamstvima i zajmovima, u skladu sa zakonom i provedbenim propisima.

Član 53. stav 2.

Sa JRT Federacije mogu se podmirivati sve kamate i otplate glavnice po dugu i jamstvima Federacije, u skladu sa uslovima i rokovima, koje je ugovorila Federacija. Član 54. st. 1. i 3.

Ministarstvo finansija vodi Evidenciju ukupnog neizmirenog duga i jamstava Federacije, kantona, gradova i općina.

Ministarstvo finansija dužno je dostaviti Ministarstvu finansija i trezora Bosne i Hercegovine Izvještaj o konsolidiranom dugu Federacije sa stanjem duga na dan 31. decembra prethodne fiskalne godine najkasnije do 31. marta tekuće fiskalne godine.

24. U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 66/04, 49/05, 5/06, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima, nastale na osnovu: neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih penzija, neisplaćenih naknada prema dobavljačima za robe, materijale i usluge, obaveze nastale na osnovu neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljem tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživanja, kao i način njihovog izmirenja.

Član 2.

Ovim zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1465,1 miliona KM.

Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice) i otpisivanjem, prema odredbama ovog zakona.

Izmirenje svih kategorija unutarnjeg duga neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu, i to u neto sadašnjoj vrijednosti za sve planirane isplate svih kategorija unutarnjeg duga.

2 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

Član 3.

Unutrašnji dug Federacije iznosi 1465,1 miliona KM a čine ga:

1) opće obaveze u iznosu od 954,1 milijuna KM;

2) obaveze na osnovu kredita komercijalnih banaka u iznosu od 11 miliona KM;

3) brisano 4) obaveze za potraživanja nastala u ratu ili tokom neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratna potraživanja), kao i materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 500 miliona KM.

Unutrašnji dug koji bude isplaćen u gotovini određen je ovim zakonom, a način, visina i rokovi za isplatu bit će određeni primjenom ovog zakona.

Sve obaveze koje čine unutrašnji dug, definirane odredbama ovog zakona, koje su zasnovane na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku, izvršit će se na način propisan odredbama ovog zakona.

Obaveze na osnovu kredita komercijalnih banaka neće se otpisati. Unutrašnji dug koji ne bude plaćen, niti izmiren putem izdavanja obveznica, kako je to regulirano odredbama ovog zakona, otpisuje se i više ne predstavlja obavezu Federacije.

Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/04), primjenjuju se odredbe ovog zakona. Član 4.

Opće obaveze iz člana 3. ovog Zakona su dugovi Federacije nastali u periodu od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine i sastoje se od sljedećih obaveza: 1) obaveze na osnovu neisplaćenih invalidnina u iznosu od 126,8 miliona KM od čega su 98,8 miliona KM obaveze nastale suprotno Zakonu o budžetima/proračunima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 20/98); 2) obaveze na osnovu neisplaćenih penzija u iznosu od 191,2 miliona KM od čega su 62,2 miliona KM po osnovu umanjenja stope doprinosa, na osnovu odluke Vlade Federacije;

3) obaveze na osnovu neisplaćenih naknada dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 50,7 miliona KM;

4) obaveze na osnovu neisplaćenih plaća i dodataka Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM;

5) ostale obaveze u iznosu od 547,9 miliona KM koje se odnose na:

a) uzajamne obaveze fondova penzionog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja. Nakon izvršenih poravnanja po svim osnovama dugovi fondova penzionog osiguranja prema fondovima zdravstvenog osiguranja iznose 399,5 miliona KM;

b) potraživanja Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje na osnovu umanjenja stope doprinosa za rudarska preduzeća, na osnovu odluka Vlade Federacije, u iznosu od 62 miliona KM;

c) obaveze budžetskih korisnika koje nije prihvatio Ured za reviziju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ured za reviziju budžeta) u iznosu od 86,4 miliona KM.

Član 5.

Federacija će izmiriti opće obaveze iz člana 4. ovog zakona u gotovini i otpisivanjem. Isplata u gotovini u maksimalnom iznosu od 219,5 miliona KM bit će izvršena, i to: 1) neisplaćene invalidnine za mart 2001. godine u iznosu od 28 miliona KM;

2) neisplaćene penzije za oktobar, novembar i decembar 2000. godine u iznosu od 129. miliona KM;

3) neisplaćene obaveze prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 25 miliona KM;

4) neisplaćene neto plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 miliona KM.

Preostale opće obaveze iz člana 4. ovog zakona, osim onih iz stava 2. ovog člana, u iznosu od 734,6 miliona KM ovim Zakonom se otpisuju.

Nakon međusobnih poravnanja svih uzajamnih obaveza i potraživanja fondova penzionog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja, eventualne preostale obaveze se otpisuju.

Član 7.

Federacija će izmiriti obaveze iz člana 5. ovog zakona u periodu od pet godina. Obračun kamata na izvršne sudske odluke po osnovu obaveza iz člana 5. ovog zakona vršit će se na način propisan članom 6. ovog zakona i nakon perioda iz stava 1. Godišnjim budžetom Federacije i Zakonom o izvršenju budžeta utvrdit će se kategorije i iznos gotovinskog plaćanja u tekućoj fiskalnoj godini.

Član 17.

Obaveze za ratna potraživanja izmirivat će se izdavanjem obveznica.

Prije izdavanja obveznica povjerioci će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, svoje izvršene odluke donesene u sudskom i upravnom postupku registrirati u Federalnom ministarstvu finansija.

Registriranje izvršnih odluka iz stava 2. ovog člana podrazumijeva podnošenje relevantne dokumentacije od strane povjerioca neophodne za provjeru autentičnosti i registriranje iznosa koji će se izvršiti.

Kamata za ratna potraživanja, sadržana u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku, u periodu od dana donošenja osnovnog zakona do dana izdavanja obveznica, otpisuje se.

Član 20.

Po završetku procesa registriranja izvršnih odluka iz stava 2. člana 17. ovog zakona, te završetku procesa verificiranja ratnih potraživanja iz stava 2. člana 18. ovog zakona, Vlada Federacije će početi izdavati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja, a najkasnije od 01.11.2008. godine.

Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 500 miliona KM uz sljedeće uslove:

1) fiksna godišnja kamatna stopa u visini od 2,5%;

2) imaju grace period od 9 godina od datuma izdavanja;

3) imaju datum dospijeća najkasnije do 31.12.2027 godine.

Vlada Federacije će donijeti podzakonski akt kojim će urediti emitiranje obveznica, način rasporeda emitiranja obveznica po godinama dospijeća, te druge bitne elemente neophodne za emitiranje obveznica.

25. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

- stare devizne štednje;

- razne materijalne i nematerijalne štete;

- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;

- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.

Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.

26. U Uputstvu o prikupljanju podataka za uspostavljanje evidencije o zaostalim neizmirenim obavezama u periodu od aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine ("Službene novine Federacije BiH" broj 8/03) relevantne odredbe glase:

I Ovim uputstvom utvrđuje se obaveza svih korisnika budžeta Federacije Bosne i Hercegovine da na propisanim obrascima, koji se daju u prilogu i čine sastavni dio ovog uputstva iskažu sve obaveze nastale u periodu od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a koje nisu izmirene zaključno sa 31.12.2002. godine.

3 Ova odredba novelirana je u „Službenim novinama FBiH“ broj 30/04 a prije toga iza riječi „zakona“ bilo je propisano „a najkasnije do 31.5.2004. godine“.

Obaveza iz stava 1. ove tačke odnosi se i na korisnike budžeta: Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona i Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: kanton) kao i na vanbudžetske korisnike i to:

[…] II Pod neizmirenim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale po:

- obaveze prema zaposlenim – bruto plaće

- obaveze po osnovu isporučene robe i izvršenih usluga;

- obaveze prema Bosni i Hercegovini;

- obaveze proistekle iz odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine;

- zaostale penzije, invalidnine i druga lična primanja i neizmireni doprinosi i porezi. Pod neizmirenim obavezama ne podrazumijevaju se:

- obaveze utvrđene Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja („Službene novine Federacije BiH“ broj 43/01) i Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije BiH nastalog za vrijeme ratnog stanja („Službene novine Federacije BiH“ broj 17/02);

- obaveze uključene u početni bilans preduzeća u skladu sa Zakonom o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka („Službene novine Federacije BiH“ br. 12/98 i 40/99).

27. U Odluci o utvrđivanju prioriteta izmirenja obveza iz temelja neisplaćenih neto plaća i naknada i neisplaćenih obveza prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u 2005. godini ("Službene novine Federacije BiH" broj 13/05) relevantne odredbe glase:

II U 2005. godini iz sredstava planiranih u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu izvršit će se isplata obveza iz točke I ove u visini od 8.000.000,00 KM za sljedeće namjene i to:

vrsta isplate iznos 1. neto plaće i naknade 7.000.000,00 KM 2. obveze prema dobavljačima 1.000.000,00 KM IV Mjesečni redoslijed isplata utvrđuje Federalno ministarstvo financija-Federalno ministarstvo finansija i dostavlja banci na izvršenje najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec.

Redoslijed iz stavka 1. ove točke utvrđuje se prema kronološkom redu prijema izvršnih sudskih odluka i rješenja sukladno članku 167. Zakona o ovršnom postupku.

V Banke, izvršioci isplate dužne su da postupaju sukladno odredbama ove odluke.

28. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu ("Službene novine Federacije BiH" broj 81/09) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju6.262.001 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 382.499 KM

29. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. godinu ("Službene novine Federacije BiH" broj 58/10) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju12.300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 3.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM

30. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu ("Službene novine Federacije BiH" broj 14/11) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 20.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM

31. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu ("Službene novine Federacije BiH" broj 3/12) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM VI.Dopustivost i meritum

32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

33. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

34. U konkretnom slučaju, apelant se žali da su mu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-07-004040 od 19. novembra 2007. godine povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Apelant je pokrenuo predmetni izvršni postupak na osnovu pravosnažnih odluka kojim je izvršenik obavezan da apelantu isplati određene novčane iznose.

35. U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da je identično pravno pitanje, neprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu od 12. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku (tačka 32), te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje (tačka 34). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

36. U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 istakao da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. (tačka 58).

37. Dalje, u citiranoj odluci Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije. (tačka 61).

38. U citiranoj odluci Ustavni sud je zaključio da je neizvršenje predmetnih sudskih presuda zasnovano na odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a. Ustavni sud je mišljenja da je usvajanje navedene zakonske odredbe bilo u javnom interesu, jer (a što do sada niko nije osporio relevantnim dokazima) istovremeno izvršenje velikog broja pravosnažnih presuda dovelo bi u pitanje funkcioniranje Federacije. Međutim, način na koji je, u konkretnom slučaju, izvršeno ograničenje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, dovelo je u pitanje princip proporcionalnosti iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovaj princip, kao što je Ustavni sud ponovio u više svojih odluka, podrazumijeva da postoji „fer balans“ između javnog interesa šire zajednice i poštivanja individualnih ljudskih prava. Upravo taj princip je, po mišljenju Ustavnog suda, povrijeđen u konkretnom slučaju, jer odredbe člana 138. stav 3. ZIP-a ne daju bilo kakve odgovore kad bi apelanti mogli namiriti svoja potraživanja, tj. kad će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu prema predmetnim pravosnažnim sudskim presudama. S tim u vezi se, s pravom, može postaviti pitanje apsolutne neizvjesnosti (u pogledu roka naplate) u kojoj se nalaze apelanti kao imaoci pravosnažnih presuda kojima su utvrđena njihova novčana potraživanja od Federacije, kao i opravdan strah apelanata da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja. (tačka 63).

39. Konačno, Ustavni sud je zaključio da imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (tačka 65).

40. Razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke.

41. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine sa istim ciljem.

VII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja.

43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović