Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1006/09 (D. P.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija preuranjena
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1006/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1006/09, rješavajući apelaciju Dušana Pekije, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14, člana 59 stav 2 alineje 1 i 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Dušana Pekije.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Prijedoru i Okružnim sudom u Banjaluci u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000492 09 Rev od 26. avgusta 2010.

godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Dušanu Pekiji, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Dušana Pekije podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011- 0-Gž-08-002 011 od 25. decembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-P-06-000 592 od 14.

oktobra 2008. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dušan Pekija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kog zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 30. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-002 011 od 25. decembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-P- 06-000 592 od 14. oktobra 2008. godine. Takođe, predmetna apelacija je podnesena i zbog dužine trajanja postupka pred navedenim sudovima.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tužioca Đure Rašića (u daljnjem tekstu: tužilac), kao druge strane u postupku, zatraženo je 22. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Takođe, od Osnovnog suda je 25. januara 2012. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj 077-0-P- 06-000 592.

3. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju10. jula 2009. godine, a tužilac 13. jula 2009. godine. Osnovni sud je 2. februara 2012. godine dostavio traženi spis.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda, Osnovnog suda i tužioca dostavljeni su apelantu 18. jula 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Tužilac je 1. juna 2000. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta sa zahtjevom da se naloži apelantu da ga prestane uznemiravati u pravu korišćenja nepokretnosti pobliže označene u predmetnom tužbenom zahtjevu.

7. Osnovni sud je 22. januara i 6. februara 2001. godine održao pripremno ročište.

8. Osnovni sud je dopisom od 6. marta 2001. godine zatražio od Opštinskog sekretarijata za urbanizam i stambene poslove Prijedor da obavijesti sud da li je izvršeno Rješenje tog organa broj 06-364-102/98 od 25. januara 1999. godine (kojim je apelantu dozvoljeno da može putem nadležnog organa izvršiti parcelizaciju zemljišta označenog kao dio k.č. broj 1328/1 i dio k.č. broj 1328/7 k.o. Prijedor u svrhu legalizacije postojećeg pristupnog puta stambenom objektu).

9. Odjeljenje za prostorno uređenje Opštine Prijedor je 29. marta 2001. godine obavijestilo Osnovni sud da je navedeno rješenje postalo konačno i izvršno, te ukazao na to da je za izvršenje tog rješenja nadležna Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove Prijedor.

10. Osnovni sud je 19. septembra 2001. godine održao ročište na licu mjesta radi identifikacije nepokretnosti. Na predmetnom ročištu Osnovni sud je saslušao vještaka geometra, te naložio vještaku da u roku od osam dana dostavi nalaz i mišljenje.

11. Vještak je 9. oktobra 2001. godine dostavio pisani nalaz i mišljenje.

12. Osnovni sud je održao ročišta 20. marta i 10. aprila 2002. godine (na kojima su saslušani svjedoci).

13. Osnovni sud je dopisom od 10. aprila 2002. godine zatražio od Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Prijedor da obavijesti sud da li je povodom tužiočevog zahtjeva vođen postupak pred tim organom radi parcelizacije zemljišta označenog kao k.č. broj 1328/1 i k.č. broj 1328/7 k.o. Prijedor.

14. Odjeljenje za prostorno uređenje Opštine Prijedor je dostavilo Rješenje tog organa broj 06-364-110/02 od 12. septembra 2002. godine kojim je tužiocu dozvoljeno da može putem nadležnog organa izvršiti parcelizaciju zemljišta označenog kao k.č. broj 1328/1 i k.č. broj 1328/7 k.o. Prijedor radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa.

15. Osnovni sud je zakazao ročište za 6. novembar 2002. godine, koje je odloženo zbog neuredne dostave poziva za stranke.

16. Osnovni sud je održao ročište 25. novembra, te 11. decembra 2002. godine na kom je zaključio glavnu raspravu.

17. Presudom Osnovnog suda broj P-215/00 od 11. decembra 2002. godine utvrđeno je da je apelant neosnovano uznemiravao tužioca u pravu korišćenja parcele označene kao k.č. broj 1328/7 upisane u p.l. broj 4589/2 k.o. Prijedor na način da je koristio dio predmetne parcele kao kolnik. Slijedom toga naloženo je apelantu da prestane sa uznemiravanjem tužioca u pravu korišćenja predmetne parcele, te da uspostavi pređašnje stanje na predmetnoj parceli, tj. da ukloni nasuti šljunak sa predmetne parcele.

18. Apelant je 22. maja 2003. godine podnio žalbu protiv navedene presude.

19. Osnovni sud je 27. maja 2003. godine predmetni spis dostavio Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi.

20. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-1255/03 od 10. maja 2005. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, između ostalog, obavezao apelanta da uspostavi pređašnje stanje uklanjanjem nasutog šljunka, tako da je u konkretnom slučaju nejasno da li se radi o negatornoj tužbi ili o tužbi radi smetanja posjeda. Okružni sud je ukazao na to da prvostepeni sud u ponovnom postupku treba, shodno odredbama člana 7 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), sprovesti one dokaze koji su potrebni da bi se utvrdilo u kom obimu je apelant eventualno uznemiravao tužioca u njegovom posjedu nasipanjem šljunka, kao i da zatraži od tužioca da precizira tužbeni zahtjev kako bi bio podesan za izvršenje.

21. Okružni sud je 26. maja 2005. godine vratio predmetni spis Osnovnom sudu.

22. Tužilac je podneskom od 23. marta 2006. godine precizirao postavljeni tužbeni zahtjev.

23. U ponovnom postupku, Osnovni sud je 27. marta 2006. godine održao pripremno ročište.

24. Osnovni sud je 26. aprila 2006. godine održao ročište na kom je zaključio glavnu raspravu.

25. Presudom Osnovnog suda broj P-277/05 od 26. maja 2006. godine usvojen je tužiočev tužbeni zahtjev. Apelantu je naloženo da prestane sa uznemiravanjem tužioca u pravu korišćenja parcele označene kao k.č. broj 1328/7 upisane u p.l. broj 4589/02 k.o. Prijedor, kojoj odgovara parcela označena kao dio k.č. broj 309/18 upisana u zk. ul. broj 188 k.o. Prijedor, na kojoj tužilac i drugi imaju upisano pravo korišćenja, na način da se zabranjuje apelantu da prelazi preko predmetne parcele, pješice i motornim vozilom, koristeći parcelu kao pristupni put do svoje kuće izgrađene na k.č. broj 833 upisane u p.l. broj 2636/02 k.o. Prijedor, u dužini od 12 m i širini od 4 m, kako je to označeno na skici snimanja vještaka geometra. Apelant je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.250,00 KM.

26. Apelant je 13. juna 2006. godine podnio žalbu protiv navedene presude.

27. Osnovni sud je 5. jula 2006. godine predmetni spis dostavio Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi.

28. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-06-001 130 od 28. avgusta 2006. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pri donošenju svoje odluke počinio bitne povrede odredbi postupka propisane članom 209 u vezi sa čl. 151 i 152 ZPP. Naime, Okružni sud je naveo da je, s obzirom na to da je apelant prigovorio nalazu vještaka geometra, prvostepeni sud bio dužan da, u smislu citiranih zakonskih odredbi, pozove vještaka na ročište, te na taj način omogući apelantu da usmeno postavlja pitanja vještaku radi razjašnjenja spornih pitanja u vezi sa njegovim nalazom i mišljenjem.

29. Okružni sud je 13. septembra 2006. godine vratio predmetni spis Osnovnom sudu.

30. U ponovnom postupku, Osnovni sud je 17. aprila 2007. godine održao pripremno ročište.

31. Osnovni sud je održao ročište na licu mjesta 1. juna 2007. godine.

32. Osnovni sud je donio Rješenje broj 077-0-P-06-000 592 od 21. septembra 2007. godine kojim je prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari do donošenja odluke o prethodnom pitanju. Navedeno je da će se postupak nastaviti kad se pravosnažno okonča upravni postupak u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Prijedor, u predmetu broj 03-952-01-1/01.

33. Tužilac je 8. oktobra 2007. godine podnio žalbu protiv navedenog rješenja.

34. Odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-06-002 060 od 24. januara 2008. godine kojim je žalbu uvažio, navedeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da odluka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Prijedor, o apelantovom zahtjevu za promjenu oblika i površine predmetnih parcela ne predstavlja prethodno pitanje od kog zavisi odluka u predmetnoj parnici. Naime, Okružni sud je naveo da eventualno pozitivno donesena odluka povodom apelantovog zahtjeva može biti od značaja za daljnje odnose između stranaka, ali da nije od značaja za sadašnje stanje zbog kog se traži sudska zaštita.

35. Osnovni sud je održao ročišta 1. aprila, 3. juna, 10. jula i 12. septembra 2008. godine (na kojima su saslušani tužilac i apelant, sprovedeno vještačenje na licu mjesta sa drugim vještakom geometrom, saslušani su vještaci, te svjedoci).

36. Presudom Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000 592 od 14. oktobra 2008. godine naloženo je apelantu da prestane sa uznemiravanjem tužioca u pravu korišćenja parcele označene kao k.č. broj 1328/7 upisane u p.l. broj 4589/02 k.o. Prijedor, što po zemljišnim knjigama odgovara k.č. broj 309/18 upisanoj u zk. ul. broj 188 k.o. Prijedor, koja je označena na skici lica mjesta vještaka geodetske struke koja je sastavni dio ove presude, na način da se zabranjuje apelantu da prelazi preko predmetne parcele, pješice i motornim vozilom, koristeći parcelu kao pristupni put do svoje kuće izgrađene na k.č. broj 833 upisane u p.l. broj 2636/02 k.o. Prijedor. U preostalom dijelu tužiočev tužbeni zahtjev je odbijen. Apelant je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.980,00 KM.

37. Apelant je 12. novembra 2008. godine podnio žalbu protiv navedene presude.

38. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Gž-08-002 011 od 25. decembra 2008. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

39. Apelant je 4. marta 2009. godine izjavio reviziju protiv drugostepene presude.

40. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je, odlučujući o apelantovoj reviziji protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 118 0 P 000492 09 Rev od 26. avgusta 2010. godine kojom je odbio reviziju.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

41. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama Okružnog suda i Osnovnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su osporene odluke zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant navodi da je u toku prvostepenog postupka istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužioca, te da je njegov prigovor neosnovano odbijen. Prema apelantovom mišljenju, jedino je Opština Prijedor kao nosilac prava raspolaganja na predmetnom zemljištu bila aktivno legitimisana da pokrene predmetni postupak. Apelant, dalje, navodi da je osporenim odlukama obavezan da tužiocu u cijelosti naknadi troškove postupka, iako je tužilac postavljenim tužbenim zahtjevom samo djelimično uspio. Takođe, apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Naime, apelant navodi da je predmetni postupak pokrenut 1. juna 2000. godine, a da je okončan drugostepenom presudom od 25. decembra 2008. godine, što znači da je postupak trajao osam godina i šest mjeseci. Stoga, apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

42. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u presudi tog suda, te smatra da presudom tog suda nisu prekršena apelantova prava.

43. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se predmet tog suda broj 077- 0-P-06-000 592 povodom izjavljene revizije nalazi u Vrhovnom sudu. S obzirom na to, Osnovni sud je naveo da u predmetnoj pravnoj stvari ne može dati stav u pogledu predmetne apelacije, ali da, radi opreza, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Takođe, Osnovni sud je naveo da se ne može izjasniti na okolnost dugog trajanja postupka, odnosno da ne može iznijeti razloge koji ukazuju na objektivne okolnosti koje su usporile postupanje u predmetnom postupku, a za šta nije odgovaran taj sud.

44. U odgovoru na apelaciju tužilac je naveo da su neosnovani apelantovi navodi, te predložio da se predmetna apelacije odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

45. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

46. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. 3. i 4.

Drugostepeni sud održaće sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

VI.Dopustivost

47. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

48. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na osporene presude

49. Apelant osporava Presudu Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-002 011 od 25. decembra 2008. godine kojom je potvrđena Presuda Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000 592 od 14. oktobra 2008. godine. Apelant tvrdi da su mu navedenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prilikom ispitivanja ovih apelantovih navoda, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

14. apelacija je preuranjena;

[...]

50. Prema navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

51. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-002 011 od 25. decembra 2008. godine smatrajući tu odluku kao konačnu odluku u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnoj apelaciji naveo da je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali da smatra da će revizija najvjerovatnije biti odbačena "zbog neoznačene vrijednosti spora". Međutim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud povodom izjavljene revizije donio Presudu broj 118 0 P 000492 09 Rev od 26. avgusta 2010. godine kojom je reviziju odbio. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 32 Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Takođe, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda već je to Ustavni sud utvrdio na osnovu uvida u spis, a niti je apelant osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na pravično suđenje, izuzev navoda o povredi prava na "suđenje u razumnom roku", iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da apelant navode o povredi ovih prava nije doveo u kontekst u međuvremenu donesene presude Vrhovnog suda kojom je predmetni postupak okončan, a oni su u vrijeme podnošenja apelacije u odnosu na tadašnje stanje postupka bile preuranjene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. decembra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 47/11, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

52. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na "suđenje u razumnom roku"

53. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog organa, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

54. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

55. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

56. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

57. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

58. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

59. Sem toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

60. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 1. juna 2000. godine, a da je okončan presudom Vrhovnog suda od 26. avgusta 2010. godine. Međutim, u konkretnom slučaju apelant se nije žalio na dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, već izričito na dužinu trajanja postupka pred Okružnim sudom i Osnovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 32 Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka do donošenja presude Okružnog suda od 25. decembra 2008. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od osam godina i šest mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

61. Ustavni sud ima u vidu da je u toku sudskog postupka održan veliki broj ročišta, da je saslušan veliki broj svjedoka, te da su sprovedena vještačenja sa dva vještaka geodetske struke. Međutim, Ustavni sud zapaža da je veliki broj ročišta, na kojima su ponovo saslušani svjedoci, održan upravo zbog ukidanja i vraćanja predmeta prvostepenom sudu od drugostepenog suda i to zbog procesnih nedostataka. S obzirom na to, a imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

62. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da je Osnovni sud, povodom predmetne tužbe od 1. juna 2000. godine, donio presudu 11. decembra 2002. godine, dakle nakon dvije godine i šest mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u navedenom periodu preduzimao određene procesne radnje, s tim da je između pojedinih preduzetih procesnih radnji taj sud bio potpuno pasivan po nekoliko mjeseci. Naime, Ustavni sud ukazuje na to da se aktivnost Osnovnog suda u tom periodu može svesti na ukupno šest mjeseci, što znači da Osnovni sud u periodu od dvije godine i šest mjeseci, koliko je trajao postupak pred tim sudom, u periodu od dvije godine nije preduzimao nikakve procesne radnje. Dalje, Ustavni sud zapaža ponovnu neaktivnost Osnovnog suda koja je uslijedila dva puta nakon ukidanja prvostepene presude i vraćanja predmeta od Okružnog suda. Naime, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama člana 228 ZPP propisano da je "prvostepeni sud dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda". Međutim, Osnovnom sudu je trebalo u prvom slučaju 10 mjeseci, a u drugom sedam mjeseci da održi pripremno ročište nakon što mu je predmet vraćen na ponovni postupak. Stoga, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud svojim ponašanjem nesumnjivo doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Što se tiče Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u četiri navrata postupao u predmetnom postupku, od čega je Okružnom sudu u prvom slučaju trebalo dvije godine da odluči o izjavljenoj žalbi, dok je u preostala tri slučaja u relativno kratkim vremenskim periodima odlučivao o izjavljenim žalbama. Međutim, Ustavni sud smatra da je ukupna dužina trajanja žalbenih postupaka pred tim sudom nesumnjivo doprinijela sveukupnom trajanju predmetnog sudskog postupka. Pri tome, Ustavni sud ističe da ukidanje odluka nižih sudova od viših i vraćanje na ponovni postupak, u principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 36/00), ali da stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Stoga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi moraju uložiti dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku, a što su u konkretnom slučaju propustili učiniti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka u periodu od osam godina i šest mjeseci suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da Okružni sud i Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka.

63. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini predmetnog postupka.

64. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

65. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

66. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao osam godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Okružnog suda i Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

67. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak pred Osnovnim sudom u Prijedoru i Okružnim sudom u Banjaluci, dakle, na dvije sudske instance, trajao ukupno osam godina i šest mjeseci, a, pri tome, redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje predmetnog sudskog postupka.

68. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 14, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

69. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1006/09 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio