Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1547/09 (E. Ć.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1547/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1547/09, rješavajući apelaciju Emire Ćopić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/0808 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Emire Ćopić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 066987 11 P 2.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 066987 11 P 2.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Emiri Ćopić, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Emira Ćopić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Vladimir Raosavljević, advokat iz Banje Luke, podnijela je 20. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 066987 11 P2 (raniji br. 71 0 P 066987 05 P i P-I 407/05).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 4. septembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je naknadno, 31. januara 2012. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 71 0 P 066987 11 P2.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor 11. septembra 2009. godine, a traženi spis je dostavio 10. februara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantici 23. oktobra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je kao tužiteljica Osnovnom sudu 29. novembra 2005. godine podnijela tužbu protiv tuženog Radenka Ćopića (apelanticin pastorak, u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja dijela prava vlasništva po osnovu zajednički stečene imovine u braku sa prednikom parničnih stranaka.

7. Osnovni sud je 15. decembra 2006. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a tuženi je odgovorio 10. januara 2007. godine.

8. Prvo pripremno ročište Osnovni sud je održao 8. decembra 2009. godine, a nastavak ročišta je zakazao za 4. mart 2010. godine. Apelantica je u međuvremenu, 29. januara 2010. godine, Osnovnom sudu dostavila podnesak sa dokazima. Ročište koje je bilo zakazano za 4. mart 2010. godine je Rješenjem broj 71 0 P 066987 05 P od 4. marta 2010. godine odgođeno na neodređeno vrijeme, jer je Osnovni sud prije njegovog održavanja utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje. U rješenju je navedeno da je tužbeni zahtjev bio neuredan, jer podaci iz tužbenog zahtjeva nisu odgovarali podacima iz zemljišnoknjižnog uloška koji je dostavljen uz pismeni podnesak 29. januara 2010. godine. Dalje je navedeno da, s obzirom na to da je potrebno pravilno označiti sve tužene iz zemljišnoknjižnog uloška koji je dostavljen uz pismeni podnesak, jer su oni nužni suparničari, takva nova tužba će se morati poslati novooznačenim tuženim na odgovor, a nakon toga će sud odrediti pripremno ročište.

9. Apelantica je 22. marta 2010. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak u kojem je precizirala tužbeni zahtjev, a na koji je tuženi odgovorio 16. augusta 2010. godine.

10. Osnovni sud je 28. oktobra 2010. godine donio Rješenje broj 71 0 P 066987 05 P kojim je vratio tužbu apelantici radi ispravke ili dopune u smislu člana 53. u vezi sa čl. 295. i 336. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedenim rješenjem je apelantici naloženo da ispravi ili dopuni tužbu tako što će obuhvatiti na strani tuženih sva lica koja su u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku, jer ona u konkretnom parničnom postupku predstavljaju jednu stranku u smislu člana 295. ZPP a u vezi sa članom 366. ZPP.

11. Apelantica je 3. novembra 2010. godine dostavila odgovor na navedeno rješenje Osnovnog suda u kome je precizirala tužbeni zahtjev.

12. Osnovni sud je 8. marta 2011. godine donio Rješenje broj 71 0 P 066987 05 P kojim je tužbu odbacio, jer apelantica nije precizirala tužbeni zahtjev u skladu s nalogom suda od 4. marta 2010. godine. Osnovni sud je navedeni predmet evidentirao kao završen predmet.

13. Apelantica je 15. marta 2011. godine uložila žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 8. marta 2011. godine. Tuženi je odgovorio na žalbu 29. marta 2011. godine. Osnovni sud je 12. maja 2011. godine dostavio spis Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud)

14. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 P 066987 11 Gž od 26. maja 2011. godine apelanticinu žalbu uvažio, rješenje Osnovnog suda od 8. marta 2011. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

15. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 4. marta 2010. godine, donesenim na nastavku pripremnog ročišta (umjesto u postupku prethodnog ispitivanja tužbe), zaključio da je tužba neuredna i naložio apelantici da ispravi i dopuni tužbu u skladu s konstatacijama i uputama datim na zapisniku. Nakon što je apelantica podneskom od 22. marta 2010. godine, pozivajući se na prethodno rješenje suda, precizirala tužbeni zahtjev, prema mišljenju Okružnog suda, Osnovni sud je tada mogao, ukoliko je smatrao da apelanticinim podneskom nije postupljeno u skladu sa uputama i nalogom suda iz rješenja od 4. marta 2010. godine, primijeniti odredbu člana 336. ZPP i eventualno tužbu odbaciti. Međutim, Osnovni sud je nastavio da postupa po preciziranoj tužbi, dostavljajući je tuženom na odgovor, da bi tek po prigovoru tuženog rješenjem od 28. oktobra 2010. godine tužbu ponovo zbog istih razloga vratio apelantici na ispravku ili dopunu, obrazlažući da u rješenju od 4. marta 2010. godine nije stavljeno upozorenje apelantici na posljedice nepostupanja u smislu člana 336. ZPP. Takav zaključak Osnovnog suda je, kako je smatrao Okružni sud, u suprotnosti sa navedenom zakonskom odredbom. Dalje je obrazloženo da prvostepeni sud nije imao zakonskih mogućnosti da ponovo zbog istih razloga, ali sa jasnijim uputama i upozorenjem o mogućim posljedicama, rješenjem od 28. oktobra 2010. godine vrati tužbu apelantici na ispravku i dopunu. Zbog toga je Okružni sud, uvažavajući apelanticinu žalbu, prvostepeno rješenje od 8. marta 2011. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, kome je naložio da u ponovnom postupku, imajući u vidu razloge drugostepenog rješenja, po provedenom postupku po apelanticinoj tužbi, donese novu odluku pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava. Okružni sud je 10. juna 2011. godine vratio spis Osnovnom sudu.

16. Osnovni sud je van ročišta, 4. oktobra 2011. godine, donio Rješenje broj 71 0 P 066987 11 P2 kojim je vratio tužbu apelantici da u roku od osam dana ispravi ili dopuni tužbu u smislu člana 53 a u vezi sa čl. 295. i 336. ZPP.

17. Apelantica je 10. oktobra 2011. godine u odgovoru na navedeno rješenje precizirala tužbeni zahtjev, koji je Osnovni sud 28. oktobra 2011. godine dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je dostavio odgovor 2. novembra 2011. godine.

18. Osnovni sud je 1. decembra 2011. godine zakazao pripremno ročište za 29. februar 2012. godine.

19. Prema stanju spisa Ustavnog suda i dokumentima predočenim Ustavnom sudu u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, u predmetnom parničnom postupku nije donesena odluka Osnovnog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica je navela da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelantica je zatražila da joj Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru Osnovnog suda je istaknuto da je apelantica tom sudu dostavila tužbu 29. novembra 2005. godine, a da je pripremno ročište zakazano za 8. decembar 2009. godine. Dalje je ukazano na evidentan problem Osnovnog suda koji se suočava sa velikim brojem neriješenih predmeta i rješavanje svih spisa mora da bude u skladu sa preporukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o rješavanju starih i zaostalih predmeta i programu rada tog suda, kojima je definirana potreba hitnog rješavanja pojedinih kategorija predmeta razvrstanih prema utvrđenom planu. Osnovni sud je istakao da konkretni predmet nema naznaku hitnog rješavanja i da je rok za njegovo rješavanje određen članom 6. Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

22. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici [...] sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 336. st. 1. i 3.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

[...] (3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbacit će se.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008, godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

25. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

26. Apelantica smatra da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 29. novembra 2005. godine, kada je apelantica Osnovnom sudu podnijela tužbu i da još traje. Dakle postupak u ovoj pravnoj stvari traje ukupno šest godina i četiri mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđivanja dijela prava vlasništva po osnovu zajednički stečene imovine u braku. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba razmotriti.

32. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvo pripremno ročište zakazao četiri godine nakon podnošenja tužbe. Nakon toga Osnovni sud, zbog procesnih propusta, nije doprinosio ekonomičnom vođenju parničnog postupka. Naime, Osnovni sud je tek na nastavku pripremnog ročišta, 4. marta 2010. godine, zaključio da je tužba neuredna umjesto da je to uradio u postupku prethodnog ispitivanja tužbe prije dostavljanja tužbe tuženom na odgovor i zakazivanja ročišta. Također, Okružni sud je ukinuo rješenje Osnovnog suda, i to zbog procesnih razloga, jer Osnovni sud nije imao zakonskih mogućnosti da ponovo zbog istih razloga, ali sa jasnijim uputama i upozorenjem o mogućim posljedicama, vrati tužbu apelantici na ispravku i dopunu. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je Evropski sud za ljudska prava u odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, presuda od 8. marta 2007. godine, aplikacija broj 32668/02, tačka 37). Ustavni sud smatra da Osnovni sud, u suštini, nije ponudio bilo kakve razloge koji bi se mogli prihvatiti kao opravdanje zbog čega postupak nije okončan ni u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda.

33. Kad je riječ o prevelikom broju predmeta koji je Osnovni sud iznio kao razlog za nedonošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud je u prethodnim tačkama ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije naveo bilo kakve razloge za svoju pasivnost, a navodi o velikom broju predmeta ne mogu se, imajući u vidu citiranu praksu, prihvatiti kao odgovarajući i opravdani u konkretnom slučaju. Osim toga, Osnovni sud nije naveo ni da li je preduzeo neke mjere kako bi osigurao poštivanje prava na suđenje u razumnom roku općenito imajući u vidu problem na koji se poziva.

34. Ustavni sud, također, zapaža da je Okružni sud u kratkom roku riješio apelanticinu žalbu, a da parnične stranke svojim ponašanjem nisu značajnije doprinosile dužini konkretnog postupka, budući da je apelantica po nalozima suda postupala u ostavljenim rokovima.

35. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, dužinu postupka od šest godina i četiri mjeseca, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da se ona može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu.

36. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

38. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi utvrđivanja dijela prava vlasništva po osnovu zajednički stečene imovine u braku nije okončan pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u periodu od više od šest godina, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Osnovnog suda.

40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1547/09 (E. Ć.) | Sudska praksa | Aktio