Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3885/09 (O. Ć.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3885/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3885/09, rješavajući apelaciju Osmana Ćejvanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Osmana Ćejvanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-337/01 (novi broj P-349/05) koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003085 06 Gž od 13. januara 2011. godine.

Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Osmanu Ćejvanoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Osman Ćejvanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 8. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-337/01. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 7. jula 2010. godine i 7. marta 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 14. jula 2010. godine i 16. marta 2012. godine. Na traženje Ustavnog suda Općinski sud je 27. februara 2012. godine dostavio spis broj P-349/05. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 27. jula 2010. godine i 22. marta 2012. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 12. juna 2001. godine podnio tužbu protiv DJL „Staklo“ iz Velike Kladuše (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. U tužbi je naveo da je bio radnik kod tuženog, te da ga je tuženi 8. decembra 1999. godine poslao u Sarajevo gdje je radio na postavljanju izloga. Navodi da je radio pod teškim uvjetima pa da je zbog nedostatka kisika i djelovanja hemikalija koje je koristio u radu došlo do omamljenosti zbog koje se loše osjećao. Zbog toga je nakon odlaska u kupatilo pao niz stepenice i doživio teške tjelesne povrede. Od tih povreda se liječio u državnoj bolnici u Sarajevu od 9. decembra 1999. godine do 14. januara 1999. godine a nakon čega se javljao na kontrolne preglede.

7. Do donošenja Presude broj P-337/01 od 1. marta 2003. godine Općinski sud je održao osam ročišta. Nakon ukidanja navedene presude u ponovnom postupku Općinski sud je održao dva ročišta.

8. Općinski sud je Presudom broj P-337/01 od 1. marta 2003. godine odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da na ime naknade štete isplati i to za pretrpljeni strah 2.000 KM, za pretrpljene fizičke bolove 4.000 KM i za duševne bolove zbog smanjenja opće životne sposobnosti 15.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđivanja do isplate, te da mu naknadi parnične troškove u iznosu od 3.558,00 KM.

9. Protiv prvostepene presude apelant je 9. aprila 2003. godine podnio žalbu. Tuženi je odgovorio na žalbu 17. aprila 2003. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-427/03 od 16. augusta 2005. godine žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da za štetu uzrokovanu hemikalijama njen imalac odgovara po principu objektivne odgovornosti u smislu čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima. Prema tome, teret dokazivanja za oslobađanje od odgovornosti tuženog u svakom slučaju jeste na tuženom, a ne na apelantu. Prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud je odbio apelantov podneseni zahtjev iako nije raspravio uzročnu vezu između štetnog događaja, štete i odgovornosti tuženog, a prema apelantovoj tvrdnji, uzrok štete je djelovanje hemikalija i uvjeta rada. Navedenim propustom prvostepenog suda, prema mišljenju Kantonalnog suda, apelant je onemogućen u pravu na raspravljanje jer mu nije data mogućnost da pred sudom raspravlja o činjenicama koje su od značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava i donošenje zakonite odluke, a što predstavlja nezakonito postupanje koje je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Prema ocjeni Kantonalnog suda, prvostepena presuda je donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tačka 13. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, odnosno iz člana 226. stav 1. a u vezi sa članom 8. ranijeg ZPP (pogrešna ocjena izvedenih dokaza). Prema novom ZPP, radi se o povredi odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP.

10. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj P-349/05 od 21. decembra 2005. godine kojom je tuženi obavezan da na ime naknade nematerijalne štete isplati za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 KM i za duševne bolove zbog smanjenja opće životne aktivnosti iznos od 6.800,00 KM, sve to sa zakonskom zateznom kamatom od 21. decembra 2005. godine pa do isplate, te troškove parničnog postupka u iznosu od 3.510,20 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantu je odbijen višak tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.200,00 KM.

11. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 12. januara 2006. godine. Apelant je podnio žalbu 19. januara 2006. godine. Predmet je dostavljen Kantonalnom sudu 14. februara 2006. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 01 0 P 003085 06 Gž od 13. januara 2011. godine apelantovu žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da je tuženi obavezan da apelantu isplati na ime naknade štete zbog pretrpljenog fizičkog bola umjesto iznosa od 2.000,00 KM iznos od 4.000,00 KM, na ime naknade štete zbog pretrpljenog straha umjesto iznosa od 1.000,00 KM iznos od 2.000,00 KM, na ime naknade štete za duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti umjesto iznosa od 6.800,00 KM iznos od 15.000,00 KM, a sve sa zakonskom zateznom kamatom od 21. decembra 2005. godine pa do isplate. Žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u ostalom dijelu potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Navodi da je tužbu podnio 12. juna 2001. godine i da postupak još nije okončan. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

13. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da Ustavni sud ne prihvata opravdanim razlogom za dužinu trajanja postupka veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija, te da stoga taj sud prepušta Ustavnom sudu da prema stanju spisa procijeni da li je u konkretnom slučaju pred drugostepenim sudom došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.

14. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u predmetnom postupku pred prvostepenim sudom nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je nakon podnošenja apelacije predmetni postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 01 0 P 003085 06 Gž od 13. januara 2011. godine. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Predmetni postupak, koji je okončan presudom Vrhovnog suda, odnosi se na postupak naknade štete, dakle na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut 12. juna 2001. godine i to apelantovom tužbom za naknadu štete, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 P 003085 06 Gž od 13. januara 2011. godine. Dakle, cjelokupan predmetni postupak od momenta podnošenja tužbe do donošenja presude Kantonalnog suda kojom je okončan predmetni postupak trajao je devet godina i sedam mjeseci.

25. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako ni u pogledu pravnih pitanja.

26. U vezi sa apelantovim doprinosom ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka.

27. Vezano za doprinos redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbu podnio 12. juna 2001. godine, te da je Općinski sud prvo ročište u ovom predmetu zakazao za 12. mart 2002. godine, dakle nakon devet mjeseci. Kasnije je Općinski sud preduzimao radnje u relativno kratkom roku. Povodom apelantove žalbe od 9. aprila 2003. godine podnesene protiv Presude Općinskog suda broj P-337/01 od 1. marta 2003. godine Kantonalni sud je odlučio 16. augusta 2005. godine. Dakle, Kantonalni sud je odlučio o žalbi nakon više od dvije godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud rješenjem od 16. augusta 2005. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Prema mišljenju Ustavnog suda, to je u značajnoj mjeri doprinijelo dužini predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud u postupku vidi propust i odgovornost Općinskog suda. U ponovnom postupku Općinski sud je preduzimao radnje u relativno kratkom periodu. Ustavni sud konstatira da je povodom žalbi tuženog i apelanta protiv presude Općinskog suda od 21. decembra 2005. godine Kantonalni sud odlučio tek 13. januara 2011. godine, dakle nakon više od pet godina. Stoga, Ustavni sud, iako u ovom predmetu zapaža i propuste Općinskog suda, ipak odgovornost za kašnjenje u donošenju odluke u razumnom roku vidi kod Kantonalnog suda koji je prvi put o žalbi odlučivao u periodu dužem od dvije godine a drugi put u periodu dužem od pet godina. Prema tome, Ustavni sud smatra da su ovi propusti Kantonalnog suda u značajnoj mjeri utjecali na ukupnu dužinu predmetnog postupka, te da se odgovornost za nedonošenje odluke u razumnom roku može staviti na teret Kantonalnom sudu. Pri tome Ustavni sud nalazi da Kantonalni sud za ovako dugo trajanje postupka nije ponudio razumno i objektivno opravdanje.

28. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud nalazi da dužina postupka koja se u konkretnom slučaju može staviti na teret Kantonalnom sudu ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema kriterijima koje je uspostavio Evropski sud, prilagođeno ekonomskoj situaciji u BiH.

30. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema tom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.

31. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak od momenta podnošenja tužbe do donošenja presude Kantonalnog suda kojom je okončan predmetni postupak trajao u periodu dužem od devet godina, te da predmetni postupak prema zakonu nije određen kao hitan, apelantu se određuje naknada u visini od 1.350,00 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da se trajanje predmetnog postupka u periodu od devet godina i sedam mjeseci može u pretežnom dijelu staviti na teret Kantonalnom sudu. Pri tome Kantonalni sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3885/09 (O. Ć.) | Sudska praksa | Aktio