Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1955/09 (R. G.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1955/09
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1955/09, rješavajući apelaciju Radmile Gačić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Radmile Gačić.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Sokocu u predmetu broj Rs-188/05 i Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj P-5479/07, a koji je trenutno u toku pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu broj 57 0 Ps 093000 11 Ps.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radmila Gačić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Teslića podnijela je 22. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj P-5479/07. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjaluci zatraženo je 2. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud u Banjaluci je 31. marta 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda u Banjaluci dostavljen je apelantkinji 16. aprila 2010. godine.
5. Ustavni sud je u toku postupka došao da saznanja da su u apelantkinjinom predmetu, sem Osnovnog suda u Banjaluci, postupali i Osnovni sud u Sokocu, Osnovni sud u Tesliću, Vrhovni sud Republike Srpske i Okružni privredni sud u Banjaluci. Međutim, Ustavni sud nije smatrao da je neophodno da naknadno traži odgovor na apelaciju i od tih sudova.
6. Ustavni sud je 27. februara 2012. godine zatražio od Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), kod kog se u tom trenutku nalazio apelantkinjin predmet, da dostavi na uvid spis broj P-5479/07. Okružni privredni sud je 5. marta 2012. godine dostavio na uvid traženi spis.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
8. Apelantkinja je 20. jula 2005. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Sokocu protiv tuženog NIŠP "Oslobođenje" a.d. Srpsko Sarajevo – Pale (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ispunjenja ugovora i naknade štete. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelantkinja je tražila da se tuženi obaveže da ispoštuje odredbe međusobno zaključenog ugovora o radu od 15. aprila 1986. godine, da je vrati na posao, te da joj naknadi štetu u vidu isplate novčanih naknada koje bi ostvarila u skladu sa ugovorom o radu u periodu od 1. oktobra 1996. godine pa do vraćanja na posao, sa zakonskom zateznom kamatom i uz naknadu troškova postupka.
9. Osnovni sud u Sokocu je 7. marta 2007. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor.
10. Tuženi je 22. juna 2007. godine dostavio odgovor na tužbu.
11. Osnovni sud u Sokocu je donio Rješenje broj Rs-188/05 od 18. jula 2007. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženju rješenja Osnovni sud u Sokocu je naveo da iz predmetnog spisa proizilazi da je u međuvremenu tuženi promijenio sjedište, odnosno da je trenutno sjedište tuženog u Banjaluci. Međutim, Osnovni sud u Sokocu je naveo da je apelantkinja prethodno pokrenula postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa pred Osnovnim sudom u Tesliću koji je u predmetnoj pravnoj stvari donio Presudu broj Rs-30/98 od 16. avgusta 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-522/04 od 11. januara 2005. godine. S obzirom na to, Osnovni sud u Sokocu je naveo da će nakon pravosnažnosti rješenja spis dostaviti Osnovnom sudu u Tesliću kao mjesno nadležnom sudu za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.
12. Osnovni sud u Sokocu je 28. avgusta 2007. godine dostavio predmetni spis Osnovnom sudu u Tesliću.
13. Osnovni sud u Tesliću je 10. septembra 2007. godine proslijedio predmetni spis Osnovnom sudu u Banjaluci.
14. Apelantkinja je podnescima od 15. novembra 2007. godine i 5. septembra 2008. godine zatražila od Osnovnog suda u Banjaluci da uzme predmet u rad.
15. Osnovni sud u Banjaluci je 24. marta 2010. godine dostavio apelantkinji odgovor na tužbu tuženog.
16. Osnovni sud u Banjaluci je 14. jula 2010. godine vratio predmetni spis Osnovnom sudu u Tesliću, uz dopis u kom je navedeno da iz Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj Rs-188/05 od 18. jula 2007. godine jasno proizilazi da je taj sud predmet ustupio Osnovnom sudu u Tesliću kao mjesno nadležnom sudu za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.
17. Osnovni sud u Tesliću je 20. avgusta 2010. godine dostavio predmetni spis Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) radi rješavanja sukoba nadležnosti.
18. Odlučujući o sukobu nadležnosti između Osnovnog suda u Sokocu i Osnovnog suda u Tesliću, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Gr-10-000 051 od 31. avgusta 2010. godine kojim je određeno da je za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari nadležan Osnovni sud u Sokocu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u sporovima radi naknade štete nije predviđena isključiva mjesna nadležnost suda, odnosno da su kod takve vrste spora, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležni i sud na čijem području je izvršena štetna radnja, te sud na čijem području je nastupila štetna posljedica u smislu člana 32 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je, dalje, naveo da se, u skladu sa članom 19 ZPP, sud može proglasiti mjesno nenadležnim samo povodom prigovora tuženog, izuzev ako se radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti. S obzirom na to da tuženi u odgovoru na tužbu nije istakao prigovor mjesne nenadležnosti, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo osnova da se Osnovni sud u Sokocu proglasi mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.
19. Osnovni sud u Sokocu je 22. februara 2011. godine održao pripremno ročište.
20. Osnovni sud u Sokocu je na ročištu od 31. marta 2011. godine konstatovao da je nad tuženim otvoren stečajni postupak.
21. Osnovni sud u Sokocu je donio Rješenje broj 89 0 Rs 017749 10 Rs od 15. aprila 2011. godine kojim je određeno da se predmetni spis ustupa Okružnom privrednom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.
22. Okružni privredni sud je donio Rješenje broj 57 0 Ps 093000 11 Ps od 28. juna 2011. godine kojim je utvrđeno da se prekida postupak u predmetu broj 57 0 Ps 093000 11 Ps zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je naveo da je Rješenjem broj 57 0 St 090233 10 St od 25. marta 2011. godine otvorio stečajni postupak nad tuženim. S obzirom na to da je odredbama člana 378 stav 4 ZPP propisano da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, Okružni privredni sud je odlučio kao u izreci rješenja, te naveo da će se postupak nastaviti kad budu ispunjeni uslovi iz člana 381 ZPP.
23. Apelantkinja je 5. decembra 2011. godine podnijela prijedlog Okružnom privrednom sudu za nastavak postupka. U predmetnom prijedlogu apelantkinja je navela da je usmeno obaviještena da je stečajni upravnik tuženog osporio njeno potraživanje koje je prijavila pisanim putem, te da stoga traži da se postupak nastavi.
24. Okružni privredni sud je zakazao ročište za 4. april 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelantkinja navodi da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da je 16. jula 2005. godine pokrenula predmetni postupak pred Osnovnim sudom u Sokocu, da se taj sud proglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet Osnovnom sudu u Tesliću koji je dalje predmet proslijedio Osnovnom sudu u Banjaluci. Apelantkinja navodi da je Osnovnom suda u Banjaluci podnosila urgencije, ali da taj sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja postupka, iako su protekle četiri godine od podnošenja predmetne tužbe. Stoga, apelantkinja traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak.
b) Odgovor na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud u Banjaluci je naveo da je Osnovni sud u Tesliću 10. septembra 2007. godine dostavio predmetni spis tom sudu. U vezi s tim, Osnovni sud u Banjaluci je naveo da je primljeni predmet više puta mijenjao postupajućeg sudiju, te da se zbog toga, kao i zbog velikog broja predmeta iz ranijih godina, nije postupalo u ovom predmetu. Osnovni sud u Banjaluci je naveo da je apelantkinji dostavio odgovor tuženog na tužbu (u kom je tuženi istakao prigovor presuđene stvari), te da će nakon apelantkinjinog izjašnjenja u vezi sa navodom tuženog taj sud odlučiti o daljnjem postupanju u predmetnom postupku.
V.Relevantni propisi
27. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10 Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 19 Sud se može povodom prigovora tuženog oglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnijet najdocnije u odgovoru na tužbu.
Sud se može oglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najdocnije do podnošenja odgovora na tužbu.
Član 20 Po pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najdocnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
Član 62 Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 69 Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
32. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
33. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Sem toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
37. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 20. jula 2005. godine pokrenula predmetni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da je apelantkinja podnijela apelaciju zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci, te da se u predmetnoj apelaciji nije izričito žalila na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu, kod kog je prethodno bio predmet. Takođe, Ustavni sud naglašava da apelantkinja nakon podnošenja apelacije nije obavijestila Ustavni sud da su u njenom predmetu postupali i drugi sudovi, niti se žalila na dužinu trajanja postupka pred tim sudovima. Međutim, dovodeći u vezu odredbe člana 20 stav 2 ZPP, prema kojima će "sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviti postupak kao da je kod njega pokrenut", sa apelantkinjinim zahtjevom da se naloži okončanje predmetnog postupka, te njenim navodom da je tužbu podnijela 16. jula 2005. godine, Ustavni sud smatra da u relevantan period, pored perioda u kom je predmet bio pred Osnovnim sudom u Banjaluci, nesumnjivo spada i period u kom je predmet bio pred Osnovnim sudom u Sokocu, kao i period u kom su postupali drugi sudovi nakon Osnovnog suda u Banjaluci. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati dužinu trajanja cjelokupnog postupka, koji traje šest godina i osam mjeseci, a koji, pri tome, još uvijek nije okončan.
c) Analiza dužine trajanja postupka
39. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da redovni sudovi nisu ispitivali osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, već su se bavili isključivo pitanjima procesne prirode, Ustavni sud smatra da složenost predmeta kao jedan od kriterijuma koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka nije uticala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.
40. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 20. jula 2005. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Sokocu, koju je taj sud dostavio tuženom na odgovor tek 7. marta 2007. godine, da bi se nakon prijema odgovora na tužbu proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbe člana 69 ZPP kojima je propisano da se tužba dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema tužbe u sudu. Takođe, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 19 stav 2 ZPP kojima je propisano da se sud može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najdocnije do podnošenja odgovora na tužbu. Međutim, kako to proizilazi iz prethodno navedenog, Osnovni sud u Sokocu, ne samo da nije ispoštovao zakonski rok za dostavljanje tužbe na odgovor već se, suprotno odredbama člana 19 stav 2 ZPP, proglasio mjesno nenadležnim, čime je prouzrokovao nepotrebno vođenje postupka pred drugim sudovima, što je u konačnici potvrdio i Vrhovni sud. Stoga, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u Sokocu svojim ponašanjem nesumnjivo doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, tako da na takav zaključak ne utiče ni činjenica da od tog suda nije tražen odgovor na apelaciju. Što se tiče postupanja Osnovnog suda u Banjaluci, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Tesliću, kom je ustupljen predmet na nadležno postupanje, 10. septembra 2007. godine proslijedio predmet Osnovnom sudu u Banjaluci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu u Banjaluci trebalo dvije godine i 10 mjeseci da uoči da je taj predmet greškom dostavljen tom sudu, te da vrati predmet Osnovnom sudu u Tesliću. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Banjaluci u odgovoru na apelaciju kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku naveo velik broj predmeta iz ranijih godina. Međutim, Ustavni sud je već ukazao na to da velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, tako da Ustavni sud ne može da prihvati ponuđene razloge kao valjane. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji razumno i objektivno opravdanje za trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu u periodu od dvije godine, te pred Osnovnim sudom u Banjaluci u periodu od dvije godine i 10 mjeseci, odnosno za ukupno trajanje predmetnog postupka u periodu od šest godina i osam mjeseci. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da je apelantkinja na bilo koji način doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.
41. Što se tiče postupka pred Okružnim privrednim sudom, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Sokocu 15. aprila 2011. godine ustupio predmetni spis Okružnom privrednom sudu na nadležno postupanje, te da je postupak pred tim sudom u toku. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi da je Okružni privredni sud svojim ponašanjem uticao na predmetnu dužinu trajanja postupka, niti je apelantkinja na to ukazivala. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti na apelantkinjin slučaj (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra svrsishodnim da naloži Okružnom privrednom sudu da hitno okonča postupak, a sve radi što potpunije zaštite apelantkinjinih ustavnih prava.
42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantkinjino pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada sudski postupak traje šest godina i osam mjeseci, od čega pred Osnovnim sudom u Sokocu dvije godine i pred Osnovnim sudom u Banjaluci dvije godine i 10 mjeseci, a, pri tome, ne postoji razumno i objektivno opravdanje za tako dugo trajanje predmetnog postupka.
44. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović