Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3424/09 (H. E. iz Velike Kladuše)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nekretnina
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3424/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3424/09, rješavajući apelaciju F. E., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija F. E.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 006155 04 P (stari broj P-456/04).

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu 23 0 P 006155 12 P 3 (stari broj 23 0 P 006155 04 P), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da F. E., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesena je 2. novembra 2009. godine apelacija H. E. iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-456/04.

2. Advokat Aziz Adilagić je 8. novembra 2010. godine dostavio Ustavnom sudu Rješenje o nasljeđivaju Općinskog suda broj 23 0 O 004154 09 O od 29. septembra 2010. godine iz kojeg proizlazi da je iza H. E. (koji je umro 25. oktobra 2008. godine) proveden ostavinski postupak i da je za nasljednika proglašen njegov sin F. E.

3. Advokat Aziz Adilagić je 23. januara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je F. E. kao zakonski nasljednik lica H. E. stupio u predmetni sudski postupak umjesto H. E., te da, stoga, preuzima i predmetnu apelaciju, odnosno da priznaje kao valjane sve radnje koje je punomoćnik preduzeo u postupku pred Ustavnim sudom u ime lica H. E. (u prilogu dostavljena punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom).

4. Imajući u vidu da je F. E., stupajući u predmetni sudski postupak umjesto lica H. E., stekao svojstvo stranke u tom postupku, Ustavni sud smatra da je time stekao svojstvo ovlaštenog lica u postupku pred Ustavnim sudom povodom predmetne apelacije. S obzirom na to, Ustavni sud je lice F. E. tretirao kao apelanta u postupku pred Ustavnim sudom, dok je lice H. E., u čije ime je prvobitno podnesena apelacija, tretirao samo kao apelantovog prednika čija je prava i obaveze apelant preuzeo u predmetnom sudskom postupku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

5. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. maja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je 2. februara 2012. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-456/04.

6. Općinski sud je 21. maja 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a traženi spis 20. februara 2012. godine.

7. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 20. septembra 2010. godine.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Apelantov prednik H. E. (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 27. decembra 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv sljedećih tuženih: 1. Općine Velika Kladuša; 2. Općinskog društvenog fonda za komunalne djelatnosti i infrastrukturu Općine Velika Kladuša; 3. Unsko-sanskog kantona, Kantonalno ministarstvo prometa i komunikacija Bihać, Direkcija za ceste Unsko-sanskog kantona; i 4. Federacije Bosne i Hercegovine, radi predaje u posjed nekretnina.

10. Tužitelj je 2. februara i 2. oktobra 2007. godine zatražio od Općinskog suda da uzme predmet u rad.

11. Tužiteljev punomoćnik je podneskom od 29. oktobra 2009. godine uredio tužbu tako što je kao tužene označio: 1. Općinu Velika Kladuša; 2. Unsko-sanski kanton, Kantonalno ministarstvo prometa i komunikacija Bihać; i 3. Direkciju za ceste Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Direkcija za ceste Unsko-sanskog kantona), dok je povukao tužbu u odnosu na Općinski društveni fond za komunalne djelatnosti i infrastrukturu Općine Velika Kladuša i Federaciju Bosne i Hercegovine.

12. Općinski sud je dnevnom naredbom od 2. novembra 2009. godine naložio da se tužba dostavi tuženim na odgovor.

13. Kantonalno pravobranilaštvo je 19. novembra 2009. godine dostavilo odgovor na tužbu, a Općinsko pravobranilaštvo 30. novembra 2009. godine.

14. Direkcija za ceste Unsko-sanskog kantona je 7. decembra 2009. godine dostavila odgovor na tužbu, te ujedno podnijela protivtužbu protiv tužiteljevih nasljednika zahtijevajući da se utvrdi da je po osnovu građenja na tuđem zemljištu stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

15. Općinski sud je 8. decembra 2009. godine dostavio protivtužbu na odgovor tužiteljevom punomoćniku.

16. Općinski sud je dopisom od 16. februara 2010. godine zatražio od tužiteljevih nasljednika da se u roku od 15 dana izjasne o tome "da li će opozvati punomoć koju je njihov prednik dao u predmetnom postupku", s obzirom na odredbe člana 311. Zakona o parničnom postupku (kojima je propisano da nasljednici mogu opozvati punomoć), te s obzirom na to da je Direkcija za ceste Unsko-sanskog kantona podnijela protivtužbu protiv njih, uz napomenu da će se, ukoliko se u datom roku ne izjasne, smatrati da su pristali da ih navedeni punomoćnik zastupa u predmetnom postupku.

17. Tužiteljevi nasljednici su dopisom od 2. marta 2010. godine obavijestili Općinski sud da "ne žele kao nasljednici biti stranke u predmetnom postupku, a da neće opozvati punomoć koju je njihov prednik dao advokatu Azizu Adilagiću za zastupanje u predmetnom postupku".

18. Općinski sud je 16. februara i 17. marta 2010. godine održao pripremno ročište.

19. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 P 006155 04 P od 29. marta 2010. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza tužitelja, a radi rješavanja prethodnog pitanja koje se odnosi na aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka u predmetnom postupku.

20. Tužiteljev punomoćnik je 31. marta 2010. godine podnio žalbu protiv navedenog rješenja.

21. Općinski sud je 31. maja 2010. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanje o žalbi.

22. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 23 0 P 006155 10 Gž od 1. oktobra 2010. godine, kojim je žalbu uvažio i ukinuo prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da odluka iz ostavinskog postupka ne predstavlja prethodno pitanje za predmetnu parnicu u smislu člana 12. Zakona o parničnom postupku. Naime, Kantonalni sud je ukazao na to da se u slučaju smrti stranke koja ima punomoćnika postupak nastavlja, osim ako nasljednici ne opozovu punomoć, a što u ovom slučaju nisu učinili.

23. Općinski sud je 24. decembra 2010. godine održao pripremno ročište.

24. Općinski sud je održao ročišta 4. februara, 25. marta, 12. maja, 14. juna, 14. jula i 15. augusta 2011. godine (na kojima su, između ostalog, izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, te vještačenjem vještaka geometra, vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke).

25. Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 006155 11 P 2 od 14. septembra 2011. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev (koji je u međuvremenu stupio u parnicu), preciziran podneskom od 5. maja 2011. godine, kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu predaju u posjed nekretnine označene kao k.č. br. 1134/1 i 1134/2 upisane u p.l. broj 461/01 k.o. Zborište u stanju u kakvom su bile prije izgradnje saobraćajnice, te da o svom trošku uklone sve nasipe, kao i da mu isplate na ime izmakle koristi – gubitak godišnjeg prihoda za 24 godine koji iznosi 43.776,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. Dalje, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu isplate tržišnu vrijednost nekretnina označenih kao k.č. br. 1134/1 i 1134/2 upisanih u p.l. broj 461/01 k.o. Zborište u iznosu od 66.360,00 KM, kao i da mu na ime izmakle koristi – gubitak prihoda od 1987. do 2011. godine isplate ukupan iznos od 43.776,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka. Predmetnom presudom je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev pa je utvrđeno da je JU "Direkcija regionalnih cesta Unsko-sanskog kantona" Bihać (raniji naziv Direkcija za ceste Unsko-sanskog kantona) građenjem stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. broj 1134/2 upisanim u p.l. broj 461/01 k.o. Zborište, slijedom čega se na tim nekretninama ima upisati državno vlasništvo od interesa za Federaciju BiH sa pravom korištenja i raspolaganja u korist protivtužitelja (JU "Direkcija regionalnih cesta Unsko-sanskog kantona" Bihać), dok je u preostalom dijelu protivtužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

26. Apelant je 4. oktobra 2011. godine izjavio žalbu protiv navedene presude.

27. Općinski sud je 18. oktobra 2011. godine dostavio žalbu na odgovor tuženim.

28. JU "Direkcija regionalnih cesta Unsko-sanskog kantona" Bihać je 27. oktobra 2001. godine dostavila odgovor na žalbu.

29. Općinski sud je 8. decembra 2011. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi.

30. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 P 006155 11 Gž 2 od 6. januara 2012. godine predmetna žalba je uvažena, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

31. Predmet je zaveden u Općinskom sudu pod novim brojem 23 0 P 006155 12 P 3. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

32. Apelant smatra da su mu u predmetnom sudskom postupku povrijeđeni pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je tužba podnesena 27. decembra 2004. godine, a da Općinski sud u periodu od pet godina, koliko je proteklo do podnošenja apelacije Ustavnom sudu, nije zakazao nijedno ročište u predmetnom postupku. Stoga, apelant traži od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak. Također, apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

33. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u periodu od 27. decembra 2004. do 2. novembra 2009. godine nije postupao u predmetnom postupku zbog velikog broj predmeta, a nedovoljnog broja sudija u tom sudu. Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana jer je podnesena nakon tužiteljeve smrti, te nakon uzimanja predmeta u rad. Pri tome, Općinski sud je naveo da su se tužiteljevi nasljednici izjasnili da ne žele biti stranke u predmetnom postupku, te da se iz toga može izvesti zaključak da je podnošenje apelacije volja tužiteljevog punomoćnika, a ne tužiteljevih nasljednika.

V.Relevantni propisi

34. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

37. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

39. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

40. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

42. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

43. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

44. Ustavni sud zapaža da je apelantov prednik 27. decembra 2004. godine pokrenuo predmetni postupak, te da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina i tri mjeseca.

c) Analiza dužine trajanja postupka

45. Imajući u vidu postavljeni tužbeni i protivtužbeni zahtjev, te činjenicu da su tri vještaka različite struke provela vještačenja, kao i činjenicu da je u predmetnom postupku učestvovalo više lica u svojstvu tuženih, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, radi o relativno složenom sudskom postupku.

46. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelantov prednik 27. decembra 2004. godine podnio predmetnu tužbu povodom koje je Općinski sud prvu procesnu radnju preduzeo tek 2. novembra 2009. godine. Dakle, u periodu od četiri godine i 10 mjeseci, koliko je proteklo od podnošenja tužbe do dostavljanja tužbe na odgovor tuženim, Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Općinski sud u relativno kratkim vremenskim periodima preduzimao određene procesne radnje u postupku, te donio odluku u periodu kraćem od dvije godine. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud smatra da je potpuna neaktivnost Općinskog suda u periodu od četiri godine i 10 mjeseci odlučujuće utjecala na dužinu trajanja postupka, tako da je sveukupna dužina trajanja predmetnog postupka ipak premašila okvire "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku naveo velik broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je već ukazao na to da velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Općinski sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za potpunu neaktivnost suda u periodu od četiri godine i 10 mjeseci, odnosno za ukupno trajanje postupka u periodu od sedam godina, koji je, pri tome, ponovo u početnoj fazi pred tim sudom. Što se tiče postupanja Kantonalnog suda, Ustavni sud ukazuje na to da je taj sud, postupajući dva puta povodom izjavljene žalbe, u relativno kratkim vremenskim periodima odlučivao u žalbenom postupku, tako da nije značajno doprinio dužini trajanja parničnog postupka.

47. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da su apelantov prednik i apelant na bilo koji način doprinijeli dužini predmetnog postupka.

48. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

49. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

50. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Međutim, imajući u vidu da je apelant stupio u predmetni sudski postupak umjesto svog prednika tek 2011. godine, Ustavni sud smatra da apelantu pripada naknada nematerijalne štete samo za period od jedne godine, koliko je proteklo od apelantovog stupanja u predmetni sudski postupak. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pripada pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

51. Apelant se, također, žali na to da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

52. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što Općinski sud u Velikoj Kladuši u periodu od četiri godine i 10 mjeseci nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja postupka koji, pri tome, traje duže od sedam godina, a taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost suda, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.

53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3424/09 (H. E. iz Velike Kladuše) | Sudska praksa | Aktio