Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3606/09 (Š.Č.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Raskid ugovora
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3606/09
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3606/09, rješavajući apelaciju Š.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Š.Č.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši, a okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002951 02 Gž od 2. augusta 2010. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Š.Č., u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca dana od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Š.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 18. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 00295102-P (ranije broj: P-505/02 i P-388/99). Apelant je, 13. januara i 14. septembra 2010. godine, Ustavnom sudu dostavio dopune apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 22. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 26. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 3. novembra 2010. godine.
5. Također, od Općinskog suda je 25. januara 2012. godine zatražena dostava spisa na uvid, koji je Općinski sud dostavio 10. februara 2012. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 1. novembra 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv E.V. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine i isplate 3.000,00 KM. Predmet je u Općinskom sudu evidentiran pod brojem P-388/99.
8. Općinski sud je na ročištu od 25. septembra 2000. godine, budući da tuženi nije pristupio, donio presudu zbog izostanka, da bi potom, odlučujući o žalbi tuženog od 2. oktobra 2000. godine, na ročištu održanom 26. januara 2001. godine, donio rješenje da se žalba smatra prijedlogom za povraćaj u pređašnje stanje, nakon čega je donio rješenje „da će se održati ročište“. Općinski sud je, potom, održao dva ročišta (27. aprila i 18. juna 2001. godine) i 18. juna 2001. godine donio Presudu broj P-
388/99 kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.
9. Tuženi je protiv prvostepene presude podnio žalbu 4. januara 2002. godine, a Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj Gž-236/02 od 27. novembra 2002. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da Općinski sud, nakon donošenja odluke da se žalba tuženog od 2. oktobra 2000. godine tretira kao prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, uopće nije raspravljao o prijedlogu niti je odlučio o sudbini presude zbog izostanka, pa je zbog toga nejasno kako je taj sud ponovno mogao odlučivati o tužbenom zahtjevu, kao da prethodno nije donio presudu zbog izostanka.
10. Kantonalni sud je 30. decembra 2002. godine predmetni spis vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
11. Općinski sud je, nakon što je apelant podneskom od 6. jula 2009. godine molio zakazivanje rasprave, donio Rješenje broj 23 0 P 002951 02 P od 3. novembra 2009. godine kojim je vratio tuženom žalbu od 2. oktobra 2000. godine na ispravku i dopunu, te je 10. novembra 2009. godine žalbu tuženog dostavio i apelantu.
12. Općinski sud je 30. novembra 2009. godine dostavio spis Kantonalnom sudu, a Kantonalni sud je Rješenjem broj 23 0 P 002951 09 Gž od 14. decembra 2009. godine žalbu tuženog izjavljenu protiv presude zbog izostanka uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je utvrdio da je u konkretnoj pravnoj stvari na ročište na kojem je donesena presuda zbog izostanka poziv za ročište primila supruga tuženog, te je na taj način tuženom bilo onemogućeno da o svom pravu raspravlja pred Općinskim sudom.
13. Općinski sud je, nakon prijema predmeta s Kantonalnog suda, 22. januara 2010. godine, dostavio tuženom tužbu na odgovor a potom je održao pripremno ročište i glavnu raspravu 9. aprila i 7. maja 2010. godine.
14. Presudom broj 23 0 P 002951 02 P od 4. juna 2010. godine Općinski sud je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i raskinuo ugovor o kupoprodaji nekretnine pobliže opisan u izreci presude te je obavezao tuženog da apelantu, kao kupcu, vrati iznos od 3.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 1. novembra 1999. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove postupka.
15. Kantonalni sud je 26. jula 2010. godine donio Presudu broj 23 0 P 002951 10 GŽ 2 od 2. augusta 2010. godine, kojom je žalbu tuženog od 2. jula 2010. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u činjenici da od dana podnošenja tužbe (1. novembar 1999. godine) do podnošenja apelacije (18. novembar 2009. godine) predmetni postupak još nije okončan. Apelant je opisao hronologiju postupanja Općinskog suda, te je istakao da je Općinski sud u početnoj fazi rada na konkretnom predmetu bio ažuran i preduzimao radnje u razumnim rokovima, ali da je nakon 2002. godine proteklo sedam godina a da „prvostepeni sud nije uzeo u rad predmet“. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih ustavnih prava „u pogledu prava na rješavanje predmeta u razumnom roku i prava na ostvarivanje imovine“, da odredi rok u kojem će Općinski sud okončati postupak u predmetu 23 0 P 002951 02 P, te da Ustavni sud naloži Unsko-sanskom kantonu da mu na ime nematerijalnu štetu zbog toga što predmet nije okončan u razumnom roku isplati iznos od 1.800,00 KM. U dopunama apelacije apelant je obavijestio Ustavni sud o procesnim radnjama koje su redovni sudovi preduzimali nakon podnošenja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmetni postupak okončan.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku
VI. Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po apelantovoj tužbi pred Općinskim sudom nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 002951 02 Gž od 2. augusta 2010. godine. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
23. Apelant navodi da su mu zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom prekršeni pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 1. novembra 1999. godine i da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 002951 02 Gž od 2. augusta 2010. godine. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari je do okončanja ukupno trajao 10 godina i oko devet mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
28. U konkretnom slučaju se radilo o postupku u kojem je trebalo utvrditi da su se stekli uvjeti za raskid kupoprodajnog ugovora koji su zaključili apelant i tuženi i isplate 3.000,00 KM. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nije radilo o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
29. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku od dana podnošenja tužbe (1. novembra 1999. godine) pa do donošenja Presude broj P-388/99 od 18. juna 2001. godine aktivno radio na predmetu ali da onda, nakon što je predmetni spis vraćen s Kantonalnog suda (30. decembra 2002. godine) na ponovno odlučivanje, u narednom periodu od šest godina i 10 mjeseci nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti u predmetu (od januara 2003. godine do novembra 2009. godine) nakon čega je Općinski sud preduzeo potrebne procesne radnje u skladu s uputama Kantonalnog suda te održao dva ročišta (9. aprila i 7. maja 2010. godine) i donio presudu (4. juna 2010. godine) u primjerenim rokovima. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da, iako je u pojedinim fazama postupka Općinski sud aktivno radio na predmetu, to ničim ne opravdava potpunu procesnu neaktivnost u razdoblju od šest godina i 10 mjeseci (vidi, mutatis mautandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 3219/09od 23. februara 2012. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome Ustavni sud primjećuje da Općinski sud ničim nije opravdao navedenu neaktivnost, već je u svom odgovoru naveo samo da je postupak okončan. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). Imajući u vidu navedeno, kao i da Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrdili bilo kakvu apelantovu odgovornost za ovakvu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da odlučujuću odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka snosi Općinski sud.
30. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od 10 godina i oko devet mjeseci od čega šest godina i 10 mjeseci potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Kompenzacija
31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 150,00 KM budući da se ne radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe pred nadležnim sudovima trajao 10 godina i oko devet mjeseci, apelantu je određena naknada u visini od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište nadležnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ovi navodi svode na navode o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od 10 godina i oko devet mjeseci, od čega šest godina i oko 10 mjeseci potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda u Velikoj Kladuši, može staviti na teret Općinskom sudu koji nije ponudio nikakve argumente za ovako dugo trajanje postupka.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović