Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2100/09 (M. P. i I. P.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2100/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2100/09, rješavajući apelaciju Mensura Puškara i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/0808 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mensura Puškara i Idite Puškar.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 P 004237 03 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, bez daljnjeg odgađanja, okonča postupak u predmetu broj 20 0 P 004237 03 P.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantima Mensuru Puškaru i Iditi Puškar, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mensur Puškar i Idita Puškar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Mirsad Seferagić, advokat iz Cazina, podnijeli su 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 004237 03 P (raniji broj P-229/03).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 3. novembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je naknadno, 2. februara 2012. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 20 0 P 004237 03 P.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 12. novembra 2009. godine, a traženi spis je dostavio 23. februara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 18. novembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su kao tužitelji 2. jula 2003. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Huseina Redžića i Besime Redžić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja da tuženima ne pripada pravo prolaza ili provoza preko nekretnina apelanata (preciznije označenih u tužbi), te da im se zabranjuje svaki prolaz ili provoz preko navedenih nekretnina, što su tuženi dužni trpjeti, kao i da apelantima naknade troškove parničnog postupka. Tužba je registrirana pod brojem P-229/03.

7. Apelanti su 14. oktobra 2003. godine i 8. januara 2004. godine pismenim podneskom urgirali da Općinski sud zakaže ročište. Općinski sud je 12. januara 2004. godine tužbu dostavio tuženima na odgovor, koji su 12. februara 2004. odgovorili na tužbu.

8. Predsjednik Općinskog suda je 31. decembra 2007. godine, na zahtjev uređujućeg sudije, donio Rješenje broj 020-0-SU-07-000-762 kojim ga je izuzeo od suđenja, shodno članu 357. tačka

2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i u predmetu zadužio drugog sudiju.

9. Apelanti su u periodu od 6. juna 2008. godine do 3. jula 2009. godine više puta urgirali da Općinski sud uzme predmet u rad.

10. Prvo pripremno ročište Općinski sud je zakazao za 3. decembar 2009. godine. Na navedenom ročištu uređujući sudija je utvrdio da postoje razlozi za njegovo izuzeće iz člana 357. tačka 5. ZPP o čemu je obavijestio predsjednika Općinskog suda. Rješenjem broj 020-0-SU-09-000- 740 od 7. decembra 2009. godine predsjednik Općinskog suda je izuzeo od suđenja uređujućeg sudiju, shodno članu 357. tačka 5. ZPP, i predmet dodijelio drugom sudiji.

11. Pripremno ročište koje je Općinski sud zakazao za 18. februar 2010. godine je opozvano, jer su tuženi protivtužbu dostavili neposredno pred pripremno ročište, pa sud nije imao vremena ocijeniti njenu dozvoljenost, kao i izjavu umješača o stupanju u parnicu.

12. Općinski sud je 11. marta 2010. godine održao pripremno ročište na kojem je dozvolio raspravljanje po protivtužbi tuženih. Nastavak pripremnog ročišta Općinski sud je održao 1. aprila i 12. maja 2010. godine. Rješenjem od 14. maja 2010. godine Općinski sud je dozvolio učestvovanje umješača DOO «Sirovina-commerc» Bihać na strani tuženih. Glavnu raspravu Općinski sud je održao 8. juna 2010. godine uviđajem na licu mjesta i uz učestvovanje sudskog vještaka geodetske struke. Navedeni vještak je nalaz i mišljenje dostavio 25. februara 2011. godine.

13. Nastavak glavne rasprave Općinski sud je zakazao za 17. juni, 7. juli i 14. septembar 2011. godine. Rasprava od 14. septembra 2011. godine je odgođena do donošenja odluka o zahtjevu tuženih za izuzeće uređujuće sutkinje i zahtjevu da se za postupanje u predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud.

14. Predsjednik Općinskog suda je Rješenjem broj 020-0-SU-11-000514 od 15. oktobra 2011. godine odbio kao neosnovan zahtjev tuženih za izuzeće uređujuće sutkinje koji su istakli na ročištu od 14. septembra 2011. godine i u pismenom podnesku od 19. septembra 2011. godine.

15. Općinski sud je 9. novembra 2011. godine dostavio spis predmeta broj 20 0 P 004237 03 P Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da odluči o prijedlogu tuženih da se odredi drugi stvarno nadležni sud. Kantonalni sud je 15. novembra 2011. godine donio Rješenje broj 01 0 V 006251 11 V kojim je odbio prijedlog tuženih da se za postupanje u konkretnom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud.

16. Općinski sud je ročišta za glavnu raspravu zakazao za 13. januar i 16. februar 2012. godine. Nakon toga spis je dostavljen Ustavnom sudu na uvid.

17. Prema stanju spisa Ustavnog suda i dokumentima predočenim Ustavnom sudu u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, u predmetnom parničnom postupku nije donesena odluka Općinskog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti su naveli da im je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Istakli su da Općinski sud ni nakon šest godina od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište. Apelanti su zatražili da im Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru Općinskog suda je istaknuto da je tužba zaprimljena u sudu 2. jula 2003. godine, a da je pripremno ročište zakazano za 3. decembar 2009. godine. Također su istakli da su se stranke pozvale i na neke druge predmete tog suda koji se rješavaju po žalbi i reviziji od kojih bi mogla zavisiti odluka u konkretnoj pravnoj stvari, a koji nisu dostupni uređujućem sudiji.

V. Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

23. Apelanti smatraju da im je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

24. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 2. jula 2003. godine, kada su apelanti Općinskom sudu podnijeli tužbu. Predmetni parnični postupak nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije, niti je okončan u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje osam godina i osam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

28. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđenja da tuženima ne pripada pravo prolaza ili provoza preko nekretnina apelanata, te da im se zabranjuje svaki prolaz ili provoz preko predmetnih nekretnina. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba razmotriti.

29. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvo pripremno ročište zakazao šest godina i pet mjeseci nakon što su apelanti podnijeli tužbu. U tom periodu Općinski sud, osim što je dostavio tužbu na odgovor tuženima, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju radi rješavanja tužbenog zahtjeva apelanata. Ustavni sud, dalje, zapaža da je tokom 2010. i 2011. godine Općinski sud preduzimao procesne radnje i zakazivao rasprave u razumnim rokovima, ali da ni nakon osam godina i osam mjeseci Općinski sud nije donio odluku o tužbenom zahtjevu. Što se tiče ponašanja parničnih stranaka, Ustavni sud ističe da je na strani tuženih bilo određenih propusta koji su doprinosili dužini postupka, kao što je dostavljanje protivtužbe neposredno prije ročišta, zahtjevi za izuzeće zaduženog sudije, te zahtjev da se za postupanje u predmetu odredi drugi općinski sud. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je Evropski sud za ljudska prava u odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, presuda od 8. marta 2007. godine, aplikacija broj 32668/02, tačka 37). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da Općinski sud, u suštini, nije ponudio bilo kakve razloge koji bi se mogli prihvatiti kao opravdanje zbog čega postupak nije okončan ni u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda. Ustavni sud, također, zapaža da i na strani tuženih postoje određeni propusti, ali da ti propusti, nakon što je prošlo osam godina i osam mjeseci od podnošenja tužbe, ni na koji način ne mogu umanjiti odgovornost suda da postupak vodi u skladu sa zakonom i zahtjevima Evropske konvencije.

30. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, dužinu postupka od osam godina i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da se ona može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu.

31. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

33. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi utvrđenja da tuženima ne pripada pravo prolaza ili provoza preko nekretnina apelanata, te da im se zabranjuje svaki prolaz ili provoz preko predmetnih nekretnina pred prvostepenim sudom traje više od osam godina, a dužina postupka se u odlučnoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2100/09 (M. P. i I. P.) | Sudska praksa | Aktio