Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-102/09 (G. B.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-102/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 102/09, rješavajući apelaciju Gospe Budiša, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/0808 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gospe Budiša.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 031567 10 Gž od 26. marta 2010. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Gospi Budiša, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Gospa Budiša (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 15. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 031567 06 P (raniji broj P-1651/01).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 8. maja 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je naknadno, 26. januara 2012. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 71 0 P 070802 09 P.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. jula 2009. godine, a traženi spis je dostavio 8. februara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinji 12. marta 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. AD «AUTOPREVOZ» Banjaluka (pravni slijednik OD PPS «AUTOPREVOZ» Banjaluka, u daljnjem tekstu: tužilac) je 17. jula 2001. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv apelantkinje kao tužene zbog otkaza ugovora o korišćenju stana (preciznije označenog u tužbi, u daljnjem tekstu: predmetni stan) zaključenog 29. decembra 1977. godine između SIZ-a stanovanja Banjaluka i pokojnog Rajka Budiše, apelantkinjinog supruga i prednika. Tužba je registrovana pod brojem P-1651/01.

7. Tužilac je 30. septembra 2003. godine precizirao tužbeni zahtjev. Osnovni sud je 27. novembra 2003. godine tužbu dostavio apelantkinji na odgovor, a apelantkinja je odgovorila 23. decembra 2003. godine.

8. Ročišta koja je Osnovni sud zakazao za 25. februar i 31. mart 2004. godine odložena su zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta. Na ročištu, koje je održano 29. aprila 2004. godine, Osnovni sud je Rješenjem broj P-1651/01 dozvolio da se umiješa u parnicu Milivoje Sandić (u daljnjem tekstu: umješač) na strani tužioca jer on ima interes da učestvuje u postupku. Osnovni sud je 27. maja 2004. godine održao glavnu raspravu, proveo dokazni postupak, zaključio raspravu i obavijestio prisutne da će odluku donijeti 23. juna 2004. godine.

9. Osnovni sud je 23. juna 2004. godine donio Presudu broj P-1651/01 kojom je tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da se apelantkinji otkaže ugovor o korišćenju predmetnog stana odbijen kao neosnovan. Dio tužbenog zahtjeva kojim je tužilac tražio da apelantkinja iseli iz predmetnog stana i preda mu ga na raspolaganje, Osnovni sud je odbacio zbog apsolutne nenadležnosti suda. Istom presudom obavezan je tužilac da apelantkinji nadoknadi troškove parničnog postupka.

10. Tužilac i umješač su se 21. odnosno 6. jula 2004. godine žalili protiv navedene presude. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je o žalbama odlučio Rješenjem broj Gž-1561/04 od 29. novembra 2006. godine. Navedenim rješenjem Okružni sud je žalbe tužioca i umješača na strani tužilaca uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da će prvostepeni sud u ponovnom postupku pozvati tužioca da uredi tužbeni zahtjev u pogledu označavanja tuženog u skladu s odredbama čl. 53 i 66 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a nakon toga pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava donijeti pravilnu i zakonitu odluku. Okružni sud je istakao da je na strani tužene trebao da bude označen i SIZ stanovanja Banjaluka, odnosno njen pravni slijednik Zavod za izgradnju grada Banjaluka, kao strana potpisnica ugovora o korišćenju stana čiji se otkaz zahtijeva tužbenim zahtjevom.

11. U periodu od 18. januara do 15. avgusta 2007. godine apelantkinja i umješač su više puta urgirali da se nastavi postupak pred Osnovnim sudom.

12. Osnovni sud je 29. januara 2008. godine pozvao tužioca da uredi tužbu prema uputstvima datim u rješenju Okružnog suda. Tužilac je 6. februara 2008. godine uredio tužbeni zahtjev. Apelantkinja je 11. februara i 14. marta 2008. godine pismenim podneskom molila sud da zakaže ročište. Osnovni sud je 6. maja 2008. godine uređenu tužbu dostavio apelantkinji na odgovor, a 17. juna 2008. godine dostavio je tužbu i ostale materijalne dokaze drugotuženom Zavodu za izgradnju grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugotuženi), zbog izjašnjenja.

13. Apelantkinja je 2. jula i 7. novembra 2008. godine urgirala da Osnovni sud nastavi postupak.

14. Na pripremnom ročištu 10. septembra 2009. godine tužilac je povukao tužbu u cijelosti, a apelantkinja nije zahtijevala da se ročište održi, dok zakonski zastupnik drugotuženog nije pristupio na ročište iako je bio uredno obaviješten. Osnovni sud je na navedenom pripremnom ročištu donio Rješenje broj 71 0 P 031567 06 P kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom.

15. Umješač se 22. septembra 2009. godine žalio protiv rješenja Osnovnog suda od 10. septembra 2009. godine. Tužilac se podneskom od 11. septembra 2009. godine pridružio žalbi umješača ističući da povlači podnesak o povlačenju tužbe jer je povlačenje tužbe bilo preuranjeno i bez dogovora s umješačem. Apelantkinja je na žalbu umješača odgovorila 4. novembra 2009. godine.

16. Okružni sud je 26. marta 2010. godine donio Rješenje broj 71 0 P 031567 10 Gž kojim je žalbu umješača na strani tužioca odbio i Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 P 031567 06 P od 10. septembra 2009. godine potvrdio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantkinja je navela da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelantkinja je zatražila da joj Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru Osnovnog suda su hronološki navedene parnične radnje koje su preduzete u konkretnom postupku, te da po ocjeni Osnovnog suda u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

19. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici [...] sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 336. st. 1. i 3.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

[...] (3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se.

VI. Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kom u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008., godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

22. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta koji su uzeti u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 17. jula 2001. godine, kada je tužilac Osnovnom sudu podnio tužbu protiv apelantkinje. Predmetni parnični postupak je okončan rješenjem Okružnog suda od 26. marta 2010. godine. Dakle postupak u ovoj pravnoj stvari je trajao ukupno osam godina i osam mjeseci i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

27. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi otkaza ugovora o korišćenju stana i predaji u posjed predmetnog stana. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba da razmotri.

28. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvo pripremno ročište zakazao dvije godine i devet mjeseci nakon podnošenja tužbe, a presudu je donio nakon dvije godine i 11 mjeseci (računajući od podnošenja tužbe). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud ukinuo presudu Osnovnog suda iz procesnih razloga i naložio Osnovnom sudu da pravilno primijeni procesno pravo u smislu čl. 53 i 66 ZPP-a. U ponovnom postupku Osnovni sud je odluku donio u roku od dvije godine i 10 mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je Evropski sud za ljudska prava u odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno da kontrolišu postupak, jer odlučuju kako da vode postupak, kako da izvedu dokaze i kako da cijene djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju da vode računa o svim zahtjevima koji su zajamčeni članom 6 stav 1 Evropske konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, presuda od 8. marta 2007. godine, aplikacija broj 32668/02, tačka 37). Ustavni sud smatra da Osnovni sud u suštini nije ponudio bilo kakve razloge koji bi mogli da se prihvate kao opravdanje zbog čega je predmetni postupak okončan nakon osam godina i osam mjeseci.

29. Ustavni sud takođe zapaža da je Okružni sud svoje odluke donio, prvu u roku od dvije godine, a drugu u roku od pet mjeseci, i da se ti periodi, gledajući zasebno, ne mogu smatrati pretjerano drugim. Međutim, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta Ustavni sud smatra da je dužini postupka u konkretnoj pravnoj stvari u izvjesnoj mjeri doprinio i Okružni sud budući da je, imajući u vidu trajanje postupka pred prvostepenim sudom, kao i okolnost da je okončanje predmetnog postupka u razumnom roku bilo od izuzetnog značaja za apelantkinju u smislu donošenja konačne odluke u pogledu apelantkinjinog prava vezanog za korišćenje predmetnog stana, trebalo da i on iskaže veći stepen ažurnosti prilikom odlučivanja o izjavljenim žalbama.

30. Parnične stranke, kako zapaža Ustavni sud, svojim ponašanjem nisu značajnije doprinosile dužini konkretnog postupka. Pored toga, apelantkinja je više puta pismenim podnescima molila Osnovni sud da zakaže pripremno ročište.

31. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, dužinu postupka od osam godina i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije i da ona može u cijelosti da se stavi na teret redovnim sudovima. Pri tome Ustavni sud ima posebno u vidu rokove iz ZPP-a u kojima su sudovi dužni da preduzimaju procesne radnje iz svoje nadležnosti, kao i to da je Osnovni sud propustio u prethodnom ispitivanju tužbe da utvrdi da li ona sadrži sve potrebne elemente kako bi po njoj moglo da se postupa.

32. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelantkinja je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

34. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantkinji za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba da se isplati iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada je postupak radi otkaza ugovora o korišćenju stana i predaji u posjed predmetnog stana okončan u roku od osam godina i osam mjeseci, a dužina postupka u odlučnoj mjeri može da se stavi na teret redovnih sudova.

36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-102/09 (G. B.) | Sudska praksa | Aktio