Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3335/09 (B. i M. A.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Prekid postupka
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3335/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3335/09, rješavajući apelaciju Blagoja i Mare Aleksić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Blagoja i Mare Aleksić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 01462708.

Nalaže se Općinskom sudu u Zenici da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 43 0 P 01462708 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Blagoju i Mari Aleksić, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od ukupno 300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Zenici i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Blagoje i Mara Aleksić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Dervente, koje zastupa Nada Aleksić, podnijeli su 23. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 43 0 P 014627 08 P (stari broj P- 1045/88).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 19. marta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 9. novembra 2011. godine da dostavi na uvid spis broj 43 0 P 014627 08 P (stari broj P-1045/88).

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. aprila 2010. godine, a traženi spis na uvid 18. novembra 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 18. aprila 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su tužbom od 18. aprila 1988. godine pokrenuli parnicu protiv Dunav «Zajednica imovina i lica, Osnovna zajednica rizika Sarajevo-poslovna jedinica Zenica» (u daljnjem tekstu tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete. U tužbi je navedeno da se 22. oktobra 1987. godine dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali M.C. koji je upravljao teretnim vozilom koje je bilo osigurano kod tuženog i apelanti koji su se nalazili u putničkom vozilu. S obzirom da su apelanti bili nezadovoljni visinom isplaćene štete na putničkom vozilu u vansudskom postupku koju im je isplatio tuženi kao i visinom nematerijalne štete, tužbenim zahtjevom su tražili da im tuženi isplati novčane iznose na ime štete koja je nastala na vozilu kao i nematerijalne štetu na ime pretrpljenog bola i straha te uništene odjeće.

7. Tadašnji Osnovni sud u Zenici je u periodu od 21. aprila 1989. godine do 20. januara 1992. godine održao devet ročišta, te su proveli vještačenje vještaci saobraćajne i medicinske struke. Rješenjem Osnovnog suda od 16. juna 1993. godine postupak je prekinut zbog okolnosti uslovljenih ratnim stanjem.

8. Općinski sud je donio Rješenje broj 043-0-P-08-001036 od 3. februara 2009. godine kojim se postupak nastavlja. Navedeno rješenje apelanti su primili, a dostava tuženom nije izvršena pošto je dostavnica vraćena s napomenom «potrebno navesti tačan naziv tuženog i adresu - navedeni subjekt ne postoji».

9. Općinski sud je rješenjem od 8. juna 2009. godine vratio tužbu apelantima da u roku od osam dana u skladu s članom 53. u vezi s čl. 334. i 336. «novog» Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) izvrše ispravku i dopunu tužbe. U rješenju je navedeno da će sud, ukoliko ne postupe u navedenom roku, smatrati da je tužba povućena, a ako tužba bude vraćena bez ispravke i dopune bit će odbačena.

10. Apelanti su 19. juna 2009. godine dostavili podnesak u kojem su naveli da «odgovor na sva pitanja koja tražite od nas podneskom od 8. juna 2009. godine možete naći u članu 10. ZPP i drugim članovima budući da ih znate ne bih ih nabrajali» te su tražili od suda da postupa u skladu s pravom na pravičan postupak u razumnom roku te pravom na imovinu.

11. Općinski sud je ponovo 19. augusta 2009. godine pozvao apelante da u roku od osam dana urede tužbu tako što će navesti tačnu adresu i naziv tuženog s obzirom da se pismena vraćaju jer je adresa nedovoljna. U rješenju je navedeno da će sud, ukoliko apelanti ne postupe po nalogu suda u ostavljenom roku, postupiti po članu 336. stav 3. ZPP.

12. Apelanti su dostavili Općinskom sudu 7. septembra 2009. godine podnesak u kojem su naveli da je rok za uređenje tužbe kratak, ali da su saznali da je pravni slijednik tuženog «Bosna osiguranje» d.d. Sarajevo koja ima filijalu u Zenici.

13. Općinski sud je 15. decembra 2009. godine dostavio navedenoj osiguravajućoj kući rješenje od 3. februara 2009. godine kojim se postupak nastavlja i podnesak (uređenu tužbu) apelanata. 14.«Bosna osiguranje» d.d. Sarajevo dostavila je 28. decembra 2009. godine podnesak koji je naslovljen kao «žalba» na rješenje o nastavku postupka. U podnesku je navedeno da apelanti paušalno ističu i ničim ne dokazuju da je «Bosna osiguranje» pravni slijednik tuženog, da apelanti nisu izvršili subjektivno preinačenje tužbe pa «postavljaju pitanje na osnovu čega sud dostavlja rješenje kada nisu stranke u postupku» te ističu da odbijaju stupiti u parnicu.

15. Općinski sud je dopisom od 20. februara 2010. godine zatražio od odjeljenja registra tog suda podatak o registraciji tuženog kao pravnog subjekta, odnosno da li je bio u registru ranije i od kada. Dopisom od 26. februara 2010. godine odjeljenje registra je obavijestilo sud da u sudskom registru nije registrovan PJ «Dunav» Zenica.

16. Prema podacima iz dostavljenog spisa posljednja dnevna naredba uredujućeg sudije je bila od 14. jula 2010. godine (da se spis stavi u evidenciju za 28. septembar 2010. godine).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti su u apelaciji naveli da im je u postupku po tužbi koja je zavedena 18. aprila 1988. godine kod Općinskog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su istakli da postupak traje više od 21 godinu, da je prekid postupka trajao preko 15 godina i da ročište nije zakazano 19 godina iako se radi o jednostavnom predmetu u kojem je sporna visina štete. Naveli su da nisu koristili bilo kakve metode koje bi mogle da dovedu do odugovlačenja postupka. Općinski sud je samo mijenjao sudije i nije postupao tako da u što kraćem roku postupak okonča. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, da obaveže Općinski sud da okonča postupak i da im se isplati nematerijalna šteta u iznosu od po 3.150,00 KM jer odluka nije donesena u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je hronološki nabrojao svaku pojedinačnu radnju koju je u toku postupka proveo te istakao da su neosnovani navodi apelanata da je sud odgovoran za dužinu postupka. Naime, sami apelanti su doprinijeli dužini postupka jer su do prekida postupka stalno isticali nove prijedloge za utvrđivanje materijalne štete na vozilu, pored svih provedenih vještačenja, te su sami uzrokovali da odluka nije donesena ni nakon sedam održanih ročišta. Također, nakon prekida postupka nikada se nisu interesovali za postupak niti su inicirali nastavak postupka. Nakon što je postupak nastavljen apelanti nisu, iako su pozivani više puta, uredili tužbu u skladu sa novim ZPP-om, odnosno nisu dostavili tačnu adresu i naziv tuženog niti su to učinili do danas. Općinski sud je dalje istakao da prema rezultatima pribavljenih podataka ne postoji registrovan tuženi kao pravno lice, te sve dok apelanti sudu ne dostave tražene podatke o tuženom njihova tužba je neuredna te po njoj sud ne može postupati.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 199. stav 3.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stanaka čim prestanu razlozi prekida.

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Te pripreme obuhvaćaju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 334. stav 2.

Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njim moglo postupiti. Naročito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

Član 336. st. 1. i 3.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopuni podneska koji ne može biti duži od osam dana Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. .

Član 381. stav 3.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida Član 454 stav 1.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.

VI. Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu navodeći da im je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» zato što postupak pred Općinskim sudom traje više od 21 godinu. Predmetni postupak se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, nalazi u fazi odlučivanja povodom tužbe apelanata pred Općinskim sudom. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke o njihovoj tužbi kojom su pokrenuli spor pred nadležnim sudom 18. aprila 1988. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na Bosni i Hercegovini je da svoj pravni sistem organizira tako da njeni sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, Serija A broj 206-A, str. 10. i 11, stav 19). Ustavni sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje praktično lišava pojedinca njegovih prava, čime se dovode u pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinaca.

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju i važnosti koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli postupak 18. aprila 1988. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbenog zahtjeva apelanata (do donošenja ove odluke) traje već 16 godina i dva mjeseca. Međutim, Ustavni sud zapaža da, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak traje ukupno 23 godine. Analiza dužine trajanja postupka

31. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelanti su tražili da Općinski sud utvrdi da je tuženi dužan da im nadoknadi materijalnu štetu nastalu na njihovom vozili pričinjenu saobraćajnom nezgodom koja se dogodila 22. oktobra 1987. godine, te da im nadoknadi štetu na ime pretrpljenog bola i straha te uništene odjeće. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

32. Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), nakon više od 13 godina (3. februara 2009. godine) potpune neaktivnosti u postupanju s prijeratnim predmetima, predmet uzeo u rad donijevši rješenje kojim se postupak nastavlja. Osim toga, Ustavni sud iz stanja dostavljenog spisa zapaža da je Općinski sud tužbu vratio apelantima 8. juna 2009. godine da u smislu člana 53. «novog» ZPP-a isprave i dopune tužbu uz upozorenje da će, ukoliko ne postupe po nalogu suda u ostavljenom roku, sud postupiti u smislu člana 336. stav 3. ZPP-a, tj. tužbu će odbaciti ili će se tužba smatrati povučenom. Ustavni sud dalje zapaža da apelanti nisu postupili po nalogu suda, odnosno nisu ispravili i dopunili tužbu već su «upozorili» sud na odredbu člana 10. ZPP-a i povrede razumnog roka i prava na imovinu, međutim sud nije postupio u smislu člana 336. stav 3. ZPP-a kako je na to upozorio apelante. Nakon što je sud ponovo od apelanata tražio dostavu adrese i naziva tuženog uz upozorenje da će, ukoliko ne postupe u roku od osam dana, tužbu odbaciti odnosno tužba će se smatrati povućena apelanti su označili pravnog slijednika tuženog koji su odbili da stupe u parnicu. Nakon što je 26. februara 2010. godine odjeljenje registra obavijestilo sud da u sudskom registru nije registrovan tuženi, Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju već se spis nalazi u «evidenciji».

33. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti mogli u smislu člana 199. stav 3. ranijeg ZPP-a odnosno člana 381. stav 3. sadašnjeg ZPP-a tražiti nastavak predmetnog postupka nakon prestanka ratnog stanja, odnosno od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da apelanti to nisu učinili, odnosno da nakon okončanja rata i ratnog stanja nisu pokazali bilo kakav interes za tužbu koju su podnijeli. Ustavni sud smatra da ovakvo ponašanje apelanata predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka i da je to period (13 godina) njihove potpune procesne neaktivnosti i nezainteresiranosti za stanje predmeta. Nakon što je postupak nastavljen (3. februar 20099. godine) apelanti nisu postupili po nalogu suda, odnosno nisu ispravili i dopunili tužbu, pa je sud novim podneskom tražio dostavu adrese i naziva tuženog. U vezi sa navedenim činjenicama o radnjama koje su apelanti preduzimali u postupku, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02, presudu od 8. marta 2007. godine), prema kojoj i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu pridonijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontroliše postupak ima presudnu i najvažniju ulogu. Naime, pored nesporne činjenice da se nisu ostvarile procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta (naziv i adresa tuženog nepoznati), te imajući u vidu činjenicu da se bez obzira na protek vremena od kada je postupak nastavljen (3. februar 2009. godine) predmet apelanata još uvijek nalazi u fazi pripreme za glavnu raspravu te da je krajnje neizvjesno kada će Općinski sud donijeti odluku o tužbi apelanta, Ustavni sud zaključuje da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom koji je sudu bio neophodno potreban za donošenje odluke u ovom slučaju. Ustavni sud napominje da je Evropski sud u već citiranoj odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako cijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije

34. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoje odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 23 godine, kao i ponašanje apelanata i Općinskog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka pored velikog doprinosa apelanata snosi Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolisao postupak. Zbog toga Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Međutim u konkretnom slučaju, a imajući u vidu veliki doprinos apelanata koji 13 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda nisu pokazali interes za tužbu koju su podnijeli niti su tražili nastavak prekinutog postupka, Ustavni sud apelantima određuje naknadu u visini od ukupno 300,00 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Općinskog suda, dužna je apelantu isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kanton, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Pravo na imovinu

37. Apelanti se žale da im je, zbog dužine postupka, prekršeno i pravo na imovinu. Međutim, uzimajući u obzir zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sudski postupak za naknadu štete nije okončan ni nakon više od 16 godina, odnosno ukupno 23 godine uzimajući u obzir i period prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije djelotvorno kontrolisao postupak niti je dao bilo kave razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović