Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1684/09 (R.B., K.S., S.M. i A.H.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1684/09
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1684/09, rješavajući apelaciju R.B. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija R.B., K.S., S.M. i A.H., podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07- 000 093 od 31. decembra 2009. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. R.B., K.S., S.M. i A.H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, Živinica i Srebrenika, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 1. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen po njihovoj tužbi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem postupku: Općinski sud) pod brojem 032-0-P-07-000 093 (stari broj P 93/07). Apelanti su dopunili apelaciju 11. marta 2011. godine i 29. februara 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 28. augusta 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. septembra 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 29. septembra 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su kao zaposlenici Ministarstva odbrane 16. januara 2007. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate naknada iz radnog odnosa - razlike regresa kao naknade za korištenje godišnjeg odmora i jubilarnih nagrada.
7. Tužena je dostavila odgovor na tužbu 11. aprila 2007. godine.
8. Općinski sud je 22. oktobra 2009. godine održao pripremno ročište, a 8. decembra 2009. godine održana je i glavna rasprava.
9. Nakon navedenog, Općinski sud je 31. decembra 2009. godine donio Presudu broj 032-0-P- 07-000 093 kojom je obavezao tuženu da pojedinačno na ime svakog apelanta isplati konkretno utvrđene novčane iznose na ime jubilarne nagrade i razlika regresa za određeni vremenski period, sa zakonskom zateznom kamatom do konačne isplate.
10. Predmetna presuda je postala pravosnažna 25. februara 2010. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti su u apelaciji ukazali na dužinu trajanja postupka i nedonošenje odluke u razumnom roku u postupku koji su tužbom pokrenuli pred Općinskim sudom. S tim u vezi apelanti su istakli povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naglasili da su 16. januara 2007. godine podnijeli tužbu radi isplate naknada iz radnog odnosa i jubilarnih nagrada, ali da Općinski sud nije postupio po odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), posebno prema članu 420. ZPP kojim je propisano da su «sporovi iz radnog odnosa hitni». Dalje, apelanti su istakli da potražuju naknadu štete zbog nedonošenja odluke, budući da čekaju dvije godine i četiri mjeseca samo da se zakaže ročište. Apelanti su naknadno obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud nakon dvije godine i devet mjeseci, tj. 22. oktobra 2009. godine, zakazao pripremno ročište, a 31. decembra 2009. godine donio je Presudu broj 032-0-P-07-000 093. Apelanti su, imajući u vidu da se radilo o potraživanju iz radnog odnosa, tj. radnom sporu, naveli da ostaju kod zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, jer je postupak trajao skoro tri godine.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju potvrdio činjenicu koja se odnosi na prijem tužbe apelanata. Dalje je obrazložio da se razlozi, zbog kojih konkretan predmet nije stavljen u rad, odnose na činjenicu da je Općinski sud opterećen velikim brojem predmeta, pa i sporovima iz radnih odnosa («sa 30. junom 2009. godine neriješenih predmeta je 1.739 radnih sporova, a 4.740 ostalih parničnih predmeta») te da je „tek od 1. 8 2009. godine u Općinski sud u Tuzli imenovano sedam dodatnih sudija koji trebaju da svojim radom doprinesu naporima sudija ovog suda za brže rješavanje starih i zaostalih predmeta i postizanje ažurnosti u radu suda“. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti se pozivaju na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», jer Općinski sud u momentu podnošenja apelacije nije u dugom vremenskom periodu niti zakazao ročište, niti donio odluku o njihovom tužbenom zahtjevu. Za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom donesena je Presuda Općinskog suda broj 032-0-P-07-000 093 od 31. decembra 2009. godine.
17. Međutim, imajući u vidu da su apelanti u vrijeme podnošenja apelacije ukazali na nedonošenje odluke u dužem vremenskom periodu pred Općinskim sudom, kao i odredbu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava usove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelanti su u apelaciji naveli da im je u postupku pred Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, nego može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
22. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Apelanti su naveli da Općinski sud, iako se radi o parnici iz radnih odnosa, ni nakon dvije godine i četiri mjeseca nije odredio ni jedno ročište, zbog čega su uskraćeni u ostvarenju svojih prava. S obzirom na činjenicu da su apelanti naknadno obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud održao pripremno ročište i donio presudu, Ustavni sud treba uzeti u obzir, pri ocjeni dužine postupka, period od 16. januara 2007. godine kada su apelanti podnijeli tužbu do donošenja presude Općinskog suda od 31. decembra 2009. godine.
24. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od dvije godine 11 mjeseci i 15 dana, dakle period nešto manji od tri godine.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju radi se o parnici iz radnih odnosa koju su pokrenuli apelanti protiv tužene, radi isplate naknada iz radnog odnosa i jubilarnih nagrada. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu koji iziskuje kompliciran postupak.
26. Međutim, Ustavni sud uočava da u konkretnom predmetu ima više tužilaca. Sama ta okolnost osnovano pretpostavlja izvođenje većeg broja dokaza nego u situaciji kada se radi o tužbi jednog tužitelja. Osim toga, Općinski sud je naveo da ima veći broj predmeta u radu, te da je s ciljem da se riješe zaostali predmeti angažovano sedam dodatnih sudija. Iz navedenog proizilazi da je Općinski sud preduzeo korake s ciljem da se prevaziđu problemi u radu suda, a što je nesporno imalo pozitivan učinak i na predmet apelanata budući da je odluka po njihovoj tužbi donesena u roku od pet mjeseci računajući od dana angažiranja dodatnih sudija. Stoga okolnost da je sud donio odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu u roku kraćem od tri godine računajući od dana podnošenja tužbe, neovisno što se radi o radnom sporu, u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku.
27. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve elemente, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te ne postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
28. Ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak iz radnih odnosa pravomoćno okončan u roku od dvije godine 11 mjeseci i 15 dana.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5.Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović