Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4076/09 (Z. P.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4076/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4076/09, rješavajući apelaciju Zlatke Poprženović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zlatke Poprženović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 004248 05 Rsž od 13. jula 2010. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Zlatki Poprženović, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zlatka Poprženović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 24. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku vezanom za radni spor koji se vodi povodom njene tužbe – žalbe pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 01 0 Rs 004248 05 Rsž (raniji broj RSŽ 497/05).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 6. jula 2010. godine zatražen odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 29. marta 2012. godine zatražena je dostava fotokopije sudskog spisa.

3. Kantonalni sud je 15. jula 2010. godine dostavio izjašnjenje na apelaciju. Općinski sud nije dostavio traženi sudski spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 10. augusta 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je kao zaposlenica u «Šipad-Bini» d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) 22. aprila 2002. godine podnijela tužbu Općinskom sudu radi utvrđenja da je Rješenje tuženog broj 901-1145 od 2. aprila 2002. godine nezakonito, te da apelantici u skladu sa navedenim rješenjem nije prestao radni odnos kod tuženog.

7. Apelantica je na pripremnom ročištu održanom 11. januara 2005. godine istakla zahtjev da se predmetno rješenje o prestanku radnog odnosa poništi kao nezakonito i da joj se naknadi šteta u vidu izgubljene zarade – plaće za period od 2. aprila 2002. godine do njenog vraćanja na posao u visini od 200,00 KM mjesečno.

8. Općinski sud je Presudom broj RS 710/02 od 21. marta 2005. godine usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio da je Rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa broj 901-1145 od 2. aprila 2002. godine nezakonito i da se kao takvo poništava, a tuženom nalaže da vrati apelanticu na poslove na kojima je radila ili druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tuženom je naloženo da apelantici isplati, po osnovu naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 2. aprila 2002. godine pa do 21. marta 2005. godine, ukupan iznos od 7.000,00 KM, te troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom izvršenja. Apelantici je odbijen višak tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu mjesečnih iznosa od po 200,00 KM zbog izgubljene zarade za period od 21. marta 2005. godine pa do vraćanja na posao.

9. Na navedenu presudu tuženi je 5. aprila 2005. godine uložio žalbu, te je predmet povodom žalbe evidentiran u Kantonalnom sudu 20. maja 2005. godine pod brojem RSŽ 497/05.

10. Apelantica je podnescima od 18. maja 2006. godine i 11. augusta 2009. godine, koje je podnijela Kantonalnom sudu, urgirala rad u konkretnom predmetu.

11. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude Općinskog suda broj Rs 710/02 od 21. marta 2005. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 01 0 Rs 004248 05 Rsž od 13. jula 2010. godine u dosuđujućem dijelu odbio žalbu kao neosnovanu, a prvostepenu presudu potvrdio. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da se u njenom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu hitan a u kojem je postupak neopravdano dugo trajao u Općinskom sudu, a u Kantonalnom sudu traje već petu godinu nakon što je tuženi podnio žalbu protiv prvostepene presude Općinskog suda. Zbog toga je apelantica zatražila da joj Ustavni sud odredi novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju dostavio drugostepenu presudu broj 01 0 Rs 004248 05 Rsž od 13. jula 2010. godine i potvrdu u kojoj je naveden datum kada je Kantonalni sud primio spis prvostepenog suda radi odlučivanja o žalbi, bez posebnog komentiranja apelacionih navoda.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak povodom apelanticine tužbe pred Kantonalnim sudom nije bio okončan. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3, predmetna apelacija dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1-4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelantica navodi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Evropski sud je, dalje, ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticine tužbe pokrenut 22. aprila 2002. godine i da je okončan 13. jula 2010. godine donošenjem presude Kantonalnog suda. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari trajao je ukupno osam godina, dva mjeseca i 21 dan, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

23. Ustavni sud naglašava da razumnost dužine postupka treba ocjenjivati u svjetlu okolnosti predmeta i imajući u vidu kriterije utvrđene njegovom sudskom praksom, i to osobito složenost predmeta, ponašanje apelanta i nadležnih vlasti, kao i važnost onoga što se za apelanta u sporu dovodi u pitanje.

24. U konkretnom slučaju se radi o postupku u radnom sporu u kojem treba utvrditi da li je apelantici zakonito prestao radni odnos u okolnostima kada ona nije pozvana na saslušanje, tj. kada odluci o prestanku radnog odnosa nije prethodio postupak predviđen Zakonom o radu i Pravilnikom o radu, kada apelantica nije pozvana na saslušanje niti je lično primila rješenje, a što tuženi nije ni osporavao. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svoju odluku donio nakon skoro pune tri godine, a Kantonalni sud je odluku o žalbi tuženog donio nakon više od pet godina. Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakvo objašnjenje niti naveo razloge za ovako dugo trajanje postupka u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonskim odredbama hitan. Također, Ustavni sud iz dokaza spisa nije mogao utvrditi bilo kakav apelanticin doprinos dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, te osobito stav Ustavnog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je trebalo razmotriti, kao i činjenicu da je predmetni postupak prema zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji traje preko osam godina ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome, Ustavni sud smatra da odgovornost za dužinu postupka snose redovni sudovi, prvenstveno Kantonalni sud kod kojeg se predmet nalazio preko pet godina.

25. Naime, javna vlast je obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6. Evropske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo.

26. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka od preko osam godina, od čega pred nadležnim Kantonalnim sudom duže od pet godina, kao i ponašanje nadležnih sudova i apelantice, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanticinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

27. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za prava iz radnog odnosa. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM budući da se radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelanticine tužbe pred nadležnim sudovima traje duže od osam godina, apelantici je određena naknada u visini od 2.400,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak u sporu iz radnog odnosa trajao preko osam godina, te kada sudovi nisu ponudili opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka koji je prema zakonu hitan.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-4076/09 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio