Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-409/12 (D. M.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-409/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-409/12, rješavajući zahtjev Davida Mandića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Davida Mandića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. David Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je, 27. januara 2012. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 225448 12 I od 11. januara 2012. godine.
2. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 225448 12 I od 11. januara 2012. godine.
3. Općinski sud je presudom broj 65 0 P 050191 02 P od 12. novembra 2010. godine a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050191 02 Gž od 23. novembra 2011. godine obavezao apelanta da „Minasko“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) na ime naknade uloženih sredstva za objekt u Sarajevu u ul. Džemala Bijedića broj 179, nadoknadi iznos od 1.190,08 KM uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate. Apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se tražilac izvršenja obaveže da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 86.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen kao neosnovan.
4. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 I 225448 12 I od 10. januara 2012. godine na osnovu navedenih presuda Općinskog i Kantonalnog suda dozvolio izvršenje u korist tražioca izvršenja na novčanim sredstvima apelanta-penziji koju ostvaruje kod Federalnog zavoda PIO/MIO, odnosno u slučaju nemogućnosti naplate na novčanim sredstvima, popisom procjenom i prodajom i naplatom na nekretninama apelanta bliže označenim u rješenju, kao i na drugim pokretnim i nepokretnim stvarima.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da se osporenim rješenjem o izvršenju Općinskog suda žele provesti presude koje su zasnovane na nevjerojatnim procjenama sudskih vještaka, prema kojim, po njegovim tvrdnjama, vrijednost porušenog objekta iznosi više nego vrijednost koju je imao dok je bio čitav. Nadalje, apelant navodi da je primio Odluku Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP-3340/11 od 6. decembra 2011. godine (apelant u navedenoj apelaciji osporava niz postupaka i odluka upravnih i sudskih organa u kojim su on i tražilac izvršenja suprotstavljene strane, te ukazuje na nerazumno dugo trajanje postupka koji je okončan presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 050191 02 Gž od 23. novembra 2011. godine). Apelant smatra da bi mu provođenjem nezakonitih presuda Kantonalnog i Općinskog suda a kako je to dozvoljeno osporenim rješenjem o izvršenju kao penzioneru bila nanijeta nenadoknadiva šteta, odnosno da bi to imalo za posljedicu prodaju njegove imovine. Najzad, apelant ukazuje da u još uvijek nije okončan postupak pred Kantonalnim sudom (ali ne navodi o kom postupku se radi), da je protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 050191 02 Gž od 23. novembra 2011. godine izjavio reviziju, ali da je očigledno da se ubrzano radi na izvršenju prije nego što navedeni sudski postupci budu okončani, a zbog čega smatra da jednino Ustavni sud izdavanjem privremene mjere može da spriječi provođenje osporenog rješenja o izvršenju i da ga zaštiti od nastupanja štetnih posljedica. Najzad, apelant je priložio niz dokumenta u prilog tvrdnje da je nalaz i mišljenje vještaka pogrešan, da mu pripada pravo na građevinskom objektu i parcelama na kojim se objekt nalazi.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant zahtjev za izdavanje privremene mjere temelji na tvrdnji o nezakonitosti presuda koje su bile izvršni naslov u konkretnom slučaju, te na činjenici da je penzioner i da će izvršenjem, po njegovom mišljenju nezakonitih presuda, biti doveden u tešku situaciji, odnosno da će njegova imovina biti prodana.
9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
10. U konkretnom slučaju apelant nije potkrijepio tvrdnju da bi dozvoljenim izvršenjem na njegovim novčanim sredstvima – penziji bila dovedena u pitanje njegova egzistencija, posebno imajući u vidu član 117. Zakona o izvršnom postupku koji, pored ostalog, reguliše da se od izvršenja izuzima gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je prema zakonu izuzet od izvršenja proporcionalno vremenu do idućeg primanja. Nadalje, u vezi sa tvrdnjom da će njegove nekretnine biti prodane, Ustavni sud primjećuje da je apelant ne nudi niti jedna dokaz da je preduzeta bilo koja od radnji izvršenja iz člana 68. Zakona o izvršenom postupku, odnosno da je izvršena zabilježba izvršenja u zemljišnoj knjizi, te shodno tome pokrenut postupak procjene vrijednosti nepokretnosti, prodaja ili namirenje tražioca izvršenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović