Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-838/12 (M. M.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-838/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 838/12 ješavajući zahtjev Marka Mišića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Marka Mišića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Mišić (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Mirko Lukić, advokat iz Modriče, podnio je. 2. marta 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 001245 11 Uvp od 4. januara 2012. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 001245 10 U od 20. maja 2011. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS) broj 9801513366 od 28. jula 2010. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijale Doboj (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS, Filijala Doboj) broj 9801513366 od 28. februara 2010. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Rješenja Fond PIO RS, Filijala Doboj broj 9801513366 od 28. februara 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Fonda PIO RS, Filijala Doboj broj 9801513366 od 28. februara 2010. godine apelantu je ponovo određena starosna penzija počev od 1. februara 2010. godine u iznosu od 350, 46 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je penzija apelantu određena prema penzijskom stažu od 22 godine, 6 mjeseci i 20 dana u visini od 48,75 % od penzijskog osnova utvrđenog u skladu sa odredbama čl. 77 do 86 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“ br. 106/05, 20/07, 33/08, 1/09, 23/09, 71/09, 106/09 i 118/09) i koji iznosi 718,89 KM.
3. Rješenjem Fonda PIO RS broj 9801513366 od 28. jula 2010. godine je odbijena apelantova žalba protiv Rješenja Fonda PIO RS, Filijala Doboj broj 9801513366 od 28. februara 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepni organ pravilno postupio kada je apelantovu penziju, po službenoj dužnosti, počev od 1. februara 2010. godine ponovo odredio u vezi sa odredbama člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju(„Službeni glasnik RS“ broj 118/09). Naime, prema ostvarenom penzijskom stažu od 22 godine, 6 mjeseci i 20 dana, shodno odredbama člana 88. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, penzija je pravilno određena u visini od 48,75% od iznosa penzijskog osnova utvrđenog u iznosu od od 718, 17 KM. Budući da su članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju brisane odredbe člana 89. Zakona po osnovu kojih je penzija apelantu, kao borcu prve kategorije, bila uvećana za 60%, to se penzija od 1. februara 2010. godine određuje u odgovarajućem procentu utvrđenom u smislu člana 88. Zakona o penzijskom i inavalidskom osiguranju samo po osnovu navršenog penzijskog staža. Slijedom izloženog drugostepeni organ je zaključio da je postupak koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno proveden, prvostepeno rješenje je pravilno i na zakonu zasnovano, dok su želbeni navodi neosnovani.
4. Protiv Rješenja Fonda PIO RS broj 9801513366 od 28. jula 2010. godine apelant je pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom. Presudom Okružnog suda broj 13 0 U 001245 10 U od 20. maja 2011. godine odbijena je apelantova tužba protiv drugostepnog rješenja. U obrazloženju presude je navedeno da je ponovni iznos starosne penzije apelantu određen s obzirom na odredbe člana 2. i 3. Zakona o izmjenama idopunama Zakona o invalidskom i penzijskom osiguranju, pa da je apelantu, bez obzira što je borac I kategorije, visina penzije utvrđena pravilnom primjenom odredbe člana 88. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
5. Protiv Presude Okružnog suda broj 13 0 U 001245 10 U od 20. maja 2011. godine apelant je Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredneo preispitivanje te presude u kojem je naveo da je ostvario starosnu penziju na osnovu Zakona o unutrašnjim poslovima počev od 1. januara 2000. godine, pa da je pogrešno primijenjana odredba člana 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskog i iinvalidskog osiguranja kojom je propisano da borcima I kategorije penzijski osnov ne može biti manji od prosječne neto plate u Republici Srpskoj u godini koja prethodi godini na koju su usklađene penzije uvećane za 30%, jer da mu je penzija umanjena za 188, 54 KM.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 001245 11 Uvp od 4. januara 2012. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju presude je navedeno da iz činjenica utvrđenih u upravnom postupku, sadržanih u obrazloženju pobijane presude Okružnog suda, proizilazi da je apelant ostvario starosnu penziju za penzijski staž od 22 godine, 6 mjeseci i 20 dana počev od 1. januara 2000. godine, te da je kao borac I kategorije ostvarivao penziju primjenom člana 77.-86. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju od utvrđenog penzijskog osnova u iznosu od 718,89 KM, uvećanog za 60%, prema članu 89. Zakona o penzijskom i inavalidskom osiguranju. Međutim, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ovakav način obračuna penzije više nije moguć, jer je njegovim članom 3. propisano da će se penzije koje su određene primjenom člana 87. za borce VI i VII kategorije, kao i člana 89. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, po zahtjevima podnesenim prije početka primjene ovog zakona, ponovo odrediti po službenoj dužnosti počev od 1. februara 2010. godine. Odredbom člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju određeno je da se član 89. zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju briše, prema kojem je apelantu bila određena penzija prema povoljnijim uslovima (uvećanje penzijskog osnova za 60 %). S obzirom na navedeno, pravilno je apelantu, po ocjeni Vrhovnog suda, po službenoj dužnosti određen novi iznos penzije počev od 1. februara 2010. godine prema penzijskom osnovu utvrđenom prema članu 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno članu 87. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju –koji za borce prve kategorije ne može biti manji od prosječne neto plate u Republici Srpskoj u godini koja prethodi godini na koju su usklađene penzije uvećane za 30% za penzijski staž od 22 godine 6 mjeseci i 29 dana, primjenom odredbe člana 88. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama i rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ističe da je netačna tvrdnja sudova da je Fond PIO RS pravilno obračunao visinu penzije, kao i primijenio materijalno pravo, jer se apelant pozvao na odredbe čl. 56. i 55. Zakona o unutrašnjim poslovima, s obzirom da su oni povoljniji za apelanta i na osnovu tih odredbi je apelant prihvatio da ode u starosnu penziju. Ovako proizvoljna primjena prava je dovela apelanta u nepovoljniji položaj u odnosu na druge građane. Zahtjev za privremenu mjeru obrazlaže time što su mu osporenim presudama i rješenjima povrijeđena prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, a na osnovu njih mu Fond PIO RS umanjuje visinu mjesečnog iznosa starosne penzije.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da mu se umanjuje imovina, a na osnovu odluka sudova i upravnih organa kojima su mu, po njegovom mišljenju, povrijeđena prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. Prema tome, u konkretnom slučaju, Ustavnom sudu osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović