Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1024/12 (L. U.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1024/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 1024/12 rješavajući apelaciju Ljeposave Ukropina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljeposave Ukropina podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003932 11 Gž od 18. januara 2012. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003932 09 P od 16. septembra 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljeposava Ukropina (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Lopara, podnijela je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 003932 11 Gž od 18. januara 2012. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 003932 09 P od 16. septembra 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 95 0 P 003932 09 P od 16. septembra 2011. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 95 0 P 003932 11 Gž od 18. januara 2012. godine, odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je na osnovu ugovora o kupoprodaji od 10. januara 1965. godine, odnosno dosjelosti i nasljeđivanja, postala nositelj prava korištenja, a potom na osnovu Zakona o građevinskom zemljištu RS (“Službene novine RS“ broj 112/06) i prava vlasništva nekretnine označene kao k.č. 1389/2 „Rastoke“ oranica, pobliže precizirane dispozitivom navedene presude. Presudom je odbijen i apelanticin tužbeni zahjev kojim je tražila da se utvrdi da je ugovor o doživotnom izdržavanju od 2. februara 1990. godine zaključen između Stane Vujović kao primatelja uzdržavanja i Neše Mitrović sina Jove apsolutno ništav. Takođe, presudom je odbijen apelanticin zahtjev kojim je tražila da se tuženi Neša Mitrović obaveže da joj izda tabularnu izjavu kojom će joj priznati prednje navedena utvrđenja i trpjeti da bude brisan u zemljišnoknjižnom ulošku kao nositelj prava vlasništva uz istovremeni upis toga prava na ime apelantice, u protivnom da navedena presuda zamjenjuje takvu ispravu. Presudom je takođe odbijen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila naknadu troškova postupka. Navednom presudom odbijen je u potpunosti i apelanticin alternativni tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je ugovor o doživotnom izdržavanju od 2. februara 1990. godine zaključen između Stane Vujović, kao primatelja izdržavanja i Neše Mitrović sina Jove, apsolutno ništav. Presudom je odbijen i zahtjev kojim je apelantica tražila da se u skladu sa prednjim utvrđenjem oglasi pravno nevaljana ranija uknjižba prava korištenja u C listu zk.uloška 359 E K.O. Trebinje na nekretnini označenoj kao k.č.1389/2 „Rastoke“ oranica, pobliže precizirana dispozitivom navedene presude, a time i kasniji upis prava vlasništva u B listu predmetnog zemljišnoknjižnog uloška u korist tuženog Neše Mitrovića sina Jova, te da se naloži brisanje te uknjižbe i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Presudom je takođe odbijen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila naknadu troškova postupka.
3. Prema navodima iz apelacije proizilazi da je apelantica izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv rješenja Okružnog suda broj 95 0 P 003932 11 Gž od 18. januara 2012. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestila Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović