Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-171/12 (I. L.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-171/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-171/12, rješavajući apelaciju Ivice Lukende, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Lukende podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 P 01223 11 Gž od 7. novembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom, broj 63 0 P 012123 11 P od 9. juna 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Lukenda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 12. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 63 0 P 01223 11 Gž od 7. novembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) , broj 63 0 P 012123 11 P od 9. juna 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 63 0 P 012123 11 P od 9. juna 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 63 0 P 01223 11 Gž od 7. novembra 2011. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta kojom je tražio da se utvrdi da ga je B.M. (u daljnjem tekstu: tuženi) smetao u posjedu njegove nekretnine k.č. 3839/7 KO Lištica dana 28. maja 2009. godine, na način da je izvodio građevinske radove na nekretnini apelanta, te da se na osnovu navedenog zabrani tuženom da na bilo kakav način ometa apelanta u posjedu njegove nekretnine i naloži mu se da sa apelantove nekretnine ukloni sav građevinski materijal i teren dovede u prvobitno stanje, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podnio tužbu 29. juna 2009. godine, navodeći da ga je tuženi ometao u mirnom posjedu nekretnine k.č. 3839/7 KO Lištica, Široki Brijeg, budući da se izgrađena septička jama i bazen većim dijelom nalaze na apelantovoj nekretnini. Tokom postupka a na osnovu provedenih dokaza (uvida na licu mjesta, nalaza, mišljenja i skice vještaka geometra G.J., saslušanja parničnih stranaka, svjedoka i uvida u relevantnu pismenu dokumentaciju), nespornim je utvrđeno da se tužiteljeva kuća počela graditi prije 8-9 godina, kao i da su se temelji bazena i septička jama počeli graditi u približno istom periodu. Na osnovu navedenog sud je zaključio da je tužba od 29. juna 2009. godine, podnesena istekom zakonskih, prekluzivnih rokova iz člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima («Službene novine Federacije BiH» br. 6/98 i 29/03) u kojoj je propisano da apelant ima pravo tražiti sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja, a budući da je apelant posjedovnu zaštitu zatražio tek nakon 8-9 godina nakon smetanja posjeda i izvođenja navedenih radova, sud je odlučio kao u izreci rješenja.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1. uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud zapaža da apelant nije podnio tužbu zbog smetanja posjeda, u zakonskim prekluzivnim rokovima iz člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, budući da je tužbu zbog smetanja posjeda podnio 29. juna 2009. godine, odnosno po isteku subjektivnog i objektivnog roka, odnosno roka od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja, obzirom da je tokom postupka nespornim uvrđeno da je smetanje posjeda izvršeno prije 8-9 godina. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove tužbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti tužbu u zakonom propisanom roku, tj. iscrpiti pravne lijekove. Ustavni sud zaključuje da apelant propustom da podnese tužbu u zakonom propisanom roku nije efektivno iscrpio pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović