Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-174/12 (N. C., F. Š., I. S., S. N., M. B., P. S., E. Ć. i S. M.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-174/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-174/12, rješavajući apelaciju Nevrese Cifrić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevrese Cifrić, Fatime Šehović, Ivana Sliškovića, Suade Numanović, Miralema Berbića, Pleme Selimović, Edine Ćilimković i Sejne Mašić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 33 0 P 005227 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 33 0 P 005227 10 Gž od 10. juna 2010. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, broj 33 0 P 005227 08 P od 31.

decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevresa Cifrić, Fatima Šehović, Ivan Slišković, Suada Numanović, Miralem Berbić, Plema Selimović, Edina Ćilimković i Sejna Mašić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Tuzle, koje zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 11. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 33 0 P 005227 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 33 0 P 005227 10 Gž od 10. juna 2010. godine i presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 33 0 P 005227 08 P od 31. decembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 33 0 P 005227 08 P od 31. decembra 2009. godine, obavezan je Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu. tuženi) da apelantima na ime razllike toplog obroka isplati pojedinačne iznose bliže navedene izrekom presude sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. aprila 2008. godine pa do isplate, kao i da im naknadi troškve postupka u iznosu od 133,88 KM, sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog, koji se odnosi na isplatu naknade za topli obrok za period od 7. septembra 2005. godine do 31. augusta 2008. godine i razliku regresa za 2006. i 2007. godinu, apelanti su odbijeni.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 33 0 P 005227 10 Gž od 10. juna 2010. godine, žalba tuženog je odbijena a žalba apelanata djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na način preciziran izrekom drugostepene presude.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 33 0 P 005227 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata podnesena protiv presude Kantonalnog suda, broj 33 0 P 005227 10 Gž od 10. juna 2010. godine. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelanti u tom sporu obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 2. ZPP-a, i budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, kako je u obrazloženju istaknuto, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih, a prema stanju spisa je očigledno da pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od apelanata ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, predviđen odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud nije našao ni osnova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a jer, prema ocjeni tog suda, odlučivanje po predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 33 0 P 005227 10 Gž od 10. juna 2010. godine izjavili reviziju, ali je revizija, rješenjem Vrhovnog suda, broj 33 0 P 005227 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 33 0 P 005227 10 Gž od 10. juna 2010. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 25. oktobra 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. januara 2012. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-174/12 (N. C., F. Š., I. S., S. N., M. B… | Sudska praksa | Aktio