Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1807/09 (I. G.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1807/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 1807/09, rješavajući apelaciju Ivana Galića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Galića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 003998 09 Gži od 23. aprila 2009. godine i rješenja o dosudi Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 003998 01 I od 28. januara 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Zvonimir Jelić advokat iz Širokog Brijega, podnio je 9. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 I 003998 09 Gži od 23. aprila 2009. godine i rješenja o dosudi Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 I 003998 01 I od 28. januara 2009. godine.
2. Apelant je sa Gluminom bankom – pravnim sljednikom Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zaključio sporazum o kreditu u vezi kojeg je Općinski sud u zapisniku broj I.122/97. od 16. jula 1997. godine utvrdio postojanje novčanog potraživanja, rok dospijeća te odredio da kao osiguranje potraživanja služi hipoteka na nekretnini koja je označena kao k.č. 124/3 upisana u zk. ul. 125 k.o. Lise, elektronski zk. ul. 166 k.o. Lise po starom premjeru, površine od 295m2 u naravi kuća i dvorište koja po novom premjeru odgovara nekretnini k.č. 3880 upisanoj u k.o. Lištica (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) a sve u skladu sa odredbama člana 251c. i 251d. tada važećeg Zakona o izvršnom postupku.
3. Obzirom da je apelant prestao plaćati rate kredita tražilac izvršenja je 13. aprila 2001. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje navedenog rješenja protiv apelanta kao izvršenika. Općinski sud je rješenjem broj I.35/01 od 3. oktobra 2001. godine dozvolio izvršenje radi naplate predmetnog potraživanja prodajom i procjenom predmetne nekretnine apelanta.
4. Nakon toga izvršena je procjena vrijednosti predmetne nekretnine te u dva navrata pokušana javna prodaja te nekretnine nakon čega je rješenjem o dosudi Općinskog suda broj I.35/01 od 2. jula 2008. godine primljen je na znanje zapisnik od 26. juna 2008. godine i odobrene sve provedene radnje te odbijeni kao neosnovani prigovori apelanta dati na ročištu za III javnu dražbu od 26. juna 2008. godine kao i oni koji su istaknuti u podnesku od 10. juna 2008. godine. Apelantova nekretnina dosuđena je tražiocu izvršenja kao kupcu za kupoprodajnu cijenu od 1,00 KM. Na temelju ovog rješenja naloženo je zk uredu tog suda i uredu za Katastar Široki Brijeg da u zemljišnoj knjizi izvrše upis promjene prava vlasništva-posjeda u korist tražioca izvršenja (kupca) uz istovremeno brisanje založnog izvršenikaapelanta dok je apelantu naloženo da tražiocu izvršenja preda predmetnu nekretninu slobodnu od lica i stvari u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
5. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 008-0-Gž-08-000 314 od 23. septembra 2008. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantova žalba osnovana jer iz generalne punomoći koja se nalazi u spisu i koja je data Ivoni Trboglav se, bez obzira na to što se na punomoći nalazi pečat tražioca izvršenja, ne vidi ko ju je izdao jer nema funkcije i imena davatelja punomoći što bi moralo biti navedeno pa je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučenje uz obavezu da prvostepeni sud u ponovnom postupku zatraži od tražioca izvršenja kao kupca da dostavi valjanu punomoć ili da odobri već poduzete radnje pa kad raspravi i ostale žalbene navode apelanta (koji se odnose na nedostavljanje rješenja o izvršenju, pogrešno izvršenje na kući apelanta) da donese novu i na zakonu utemeljenu odluku.
6. Općinski sud je u ponovnom postupku, nakon što je utvrdio da je tražilac izvršenja kao kupac dostavio urednu punomoć za zastupanje, donio rješenje o dosudi broj 64 0 I 003998 01 I od 28. januara 2009. godine sa istovjetnim sadržajem izreke kao kod rješenja tog suda broj I.35/01 od 2. jula 2008. godine.
7. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 64 0 I 003998 09 Gži od 23. aprila 2009. godine žalbu apelanta odbio i potvrdio prvostepeno rješenje o dosudi u cjelosti uz obrazloženje da apelantovi žalbeni navodi ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te da je, između ostalog, suprotno neosnovanim navodima iz žalbe, prvostepeni sud u svemu postupio prema uputama ranijeg rješenja kojim je bilo ukinuto prvostepeno rješenje i to tako što je od kupca pribavio valjanu punomoć za njegovog punomoćnika i odobrio sve radnje koje je on poduzeo, kao i da je o svim prigovorima i navodima dao vrlo jasna i detaljna obrazloženja koja u cjelosti prihvata i Kantonalni sud.
8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud zapaža da je osporena odluka donesena u izvršnom postupku, u kojem je na temelju izvršne isprave - sporazuma stranaka o kreditu i zapisnika Općinskog suda broj I.122/97 od 16. jula 1997. godine, u cilju naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja, izvršena prodaja predmetne nekretnine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Takođe, Ustavni sud je utvrdio da se izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja banke ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1393/05 od 13. jula 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. U konkretnom slučaju apelant je slobodno disponirao svojim građanskim pravima i obavezama, zaključivši navedeni sporazum sa bankom, a koji je bio izvršni naslov u postupku prodaje sporne nekretnine. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant svojom slobodnom voljom zaključio sporazum utvrđen u zapisniku Općinskog suda broj I.122/97 od 16. jula 1997. godine, kao izvršni naslov, kojim je zasnovao založno pravo na svojoj nekretnini, prihvatajući pravne posljedice koje iz toga proizilaze, kao i rizik da se te nepokretnosti, od strane suda u izvršnom postupku, prodaju u cilju namirenja povjeriočevog potraživanja. Ustavni sud je već u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da se predmetni izvršni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, budući da je sud o apelantovim pravima i obavezama, a time i o pravu na imovinu, praktično odlučio rješenjem broj I.122/97 od 16. jula 1997. godine (kojim je uknjiženo založno pravo na nekretninama apelanta a radi osiguranja novčanog potraživanja tražioca izvršenja proisteklog iz sporazuma o kreditu) pa se i apelantovi navodi u vezi povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 981/09 od 11. novembra 2009. godine i AP-1393/05 od 13. jula 2005. godine objavljene na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović