Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3038/10 (M. H. i F. F.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3038/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-3038/10, rješavajući apelaciju Muhameda Halilovića i Fahire Fazlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Halilovića i Fahire Fazlić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-09-003 377 od 19. maja 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Halilović i Fahira Fazlić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnja, koje zastupa Dževad Halep, advokat iz Tešnja, podnijeli su 16. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-003 377 od 19. maja 2010. godine.

2. Rješenjem Kantonalog suda broj 004-0-Gž-08-000555 od 23. aprila 2009. godine odbijen je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 039-P-06-000372 od 24. aprila 2007. godine.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su apelanti 3. januara 2008. godine podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu su naveli da su u toku upravnog spora koji je prethodio postupku pred sudom saznali da prirodni izvor „Hazna“ (povodom čijeg se korištenja spor i vodio) nije registriran kao javno dobro i spomenik kulture od posebnih povijesnih vrijednosti, jer je utvrđeno da se rješenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine od 20. novembra 1970. godine ne odnosi na taj vodni objekat nego na rimski mostić na rijeci Krndiji. Apelanti su naveli da je neistinit i lažan upis u teretnom listu C u z.k. ul. 639 KO Tešanj, da navedeni prirodni izvor nije registriran kao javni vodni objekat zbog čega nadležni organ Općine Tešanj nije nadležan da pruža zaštitu služnosti vode iz javnog izvora „Hazna“.

4. Kantonalni sud je, odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka bez održavanja rasprave, na temelju dokaza u spisu utvrdio da se prirodni bunar „Hazna“ nalazi na parceli k.č. br. 2431 Zv.“Bećirovačka“, u naravi lokalni put površine 13016 m2 i da je upisana kao javno dobro. Kantonalni sud je ukazao da je u odredbi člana 7. stav 3. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima propisano da stvari u općoj upotrebi nisu u prometu i da to podrazumijeva da se na tim stvarima ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava. Kantonalni sud je dalje ukazao da, kada se ima u vidu navedena odredba, nije od značaja što je na ranijem zemljišnoknjižnom izvatku naznačeno da se radi o spomeniku kulture povijesne vrijednosti, odnosno da rješenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine od 20. novembra 1970. godine na temelju kojega apelanti traže ponavljanje postupka, nije od takvog značaja da bi moglo dovesti do drugačijeg rješenja konkretne stvari.

5. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003 377 od 19. maja 2010. godine odbijena je žalba koju su apelanti podnijeli protiv rješenja Kantonalog suda broj 004-0-Gž-08-000555 od 23. aprila 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da su u odredbi člana 255. stav 1. tač.1-6 Zakona o parničnom postupku kojom je propisana mogućnost ponavljanja postupka, taksativno nabrojani razlozi zbog kojih se može dozvoliti ponavljanje postupka. S obzirom da apelanti nisu ponudili niti jedan dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, zbog čega njihovim žalbenim navodima nije bilo moguće udovoljiti.

6. Apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. U konkretnom slučaju apelanti se žale rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003 377 od 19. maja 2010. godine, kojim je odbijena njihova žalba podnesena protiv rješenja Kantonalog suda broj 004-0-Gž-08-000555 od 23. aprila 2009. godine kojim je odbijen njihov prijedlog za ponavljanje postupka.

9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, nije odlučivalo o njihovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3038/10 (M. H. i F. F.) | Sudska praksa | Aktio