Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3164/10 (M. Č.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 101
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3164/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-3164/10, rješavajući apelaciju Mustafe Čavkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Čavkića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 001716 09 Kž od 13. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 001716 07 K od 29. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Čavkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 24. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 001716 09 Kž od 13. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 001716 07 K od 29. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 K 001716 07 K od 29. oktobra 2009. godine oslobođen je od optužbe A.B. da je počinio krivično djelo teške tjelesne povrede protiv apelanta. Apelant je na temelju člana 101. stav 3. Zakona o krivičnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) upućen na građansku parnicu.
3. Presudom Kantonalnog suda b roj 17 0 K 001716 09 Kž od 13. maja 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je kantonalni tužilac podnio protiv presude Općinskog suda broj 17 0 K 001716 07 K od 29. oktobra 2009. godine i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. a), d), e),
k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 2., 5. i 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je naveo da je u postupcima pred redovnim sudovima uloga oštećenog „dovedena do apsurda, da nema neposredne mogućnosti krivičnog gonjenja niti utjecaja kroz istražni postupak, proces suđenja, naročito pravne lijekove, utjecati na konačan ishod optužnice protiv optuženog koji je učinio krivično djelo na njegovu štetu […]“. Dalje, apelant je ukazao da je osporenim presudama, donesenim „uz to u nerazumnom roku“ došlo do povrede njegovih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom garantiranih prava. Smatra da je navedenim odlukama apelantu nanesena duševna bol koju još uvijek trpi, te da mu je „uskraćeno pravo na pravednu osuđujuću presudu, kao satisfakciju, te da mu je povrijeđeno pravo na život, slobodu i sigurnost, pravo na privatni i porodični život, uz učinjenu diskriminaciju, pravo na slobodu kretanja, a uskraćivanjem novčane satisfakcije u građanskoj parnici takvom krivičnom presudom i pravo na imovinu“. Apelant smatra da mu zbog suđenja u nerazumnom roku pripada pravo na novčanu satisfakciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Prema jezičkom značenju, član 6. Europske konvencije, na koji se, između ostalih, poziva apelant, u krivičnim postupcima garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“. Naime, samo takvo lice može se smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Europske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Europske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Europske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud, u vezi s apelantovim navodima da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku podsjeća da ovo pravo predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje, pa s obzirom na stav Ustavnog suda o primjenjivosti člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, proizlazi da su i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant dalje smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. a), d) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 2. i 5. Europske konvencije. Apelant u suštini osporava odluke redovnih sudova kojima je A.B. oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo teške tjelesne povrede protiv apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se u postupcima donošenja osporenih odluka nije odlučivalo o apelantovom pravu na život, njegovom pravu na ličnu slobodu i sigurnost niti njegovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta, s obzirom da apelacijom traži da se utvrdi osnovanost krivične optužbe protiv drugog lica, pa proizlazi da su i ovi navodi iz apelacije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Konačno, vezano za apelantove navode da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da je u presudi Općinskog suda broj 17 0 K 001716 07 K od 29. oktobra 2009. godine apelant, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku upućen da svoja prava ostvari u građanskoj parnici. S obzirom na navedeno, proizlazi da se u postupcima okončanim odlukama koje apelant osporava apelacijom nije raspravljalo ni o apelantovom pravu na imovinu, iz čega proizlazi da je njegova apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović