Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-326/12 («RTV Q d.o.o.» Visoko)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-326/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-326/12, rješavajući apelaciju «RTV Q d.o.o.» Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «RTV Q d.o.o.» Visoko podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-Su-

11-001302 od 11. novembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «RTV Q d.o.o.» Visoko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Suljo Dedić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 041-0-Su-11-001302 od 11. novembra 2011. godine.

2. A.J. (u daljnjem tekstu: tužitelj) je Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelanta kao ranijeg poslodavca radi otkaza ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze.

3. Apelant je u konkretnom predmetu, broj 41 0 Rs 024448 11 R, na glavnoj raspravi podnio zahtjev za izuzeće J.B. sudije Općinskog suda u Visokom, ističući da su narušeni profesionalni standardi suđenja.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj 041-0-Su-11-001302 od 11. novembra 2011. godine, odbijen je zahtjev apelanta za izuzeće J.B. sudije Općinskog suda u Visokom u predmetu, broj 41 0 Rs 024448 11 Rs. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantov zahtjev za izuzeće sudije neosnovan jer nisu ispunjeni zakonski razlozi za izuzeće predviđeni odredbom člana 357. Zakona o parničnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, sud je konstatovao da su neosnovani apelantovi navodi da je sudija J.B. dopustila da se dopuni dokazni postupak iako je sporne dokaze tužitelj imao već na pripremnom ročištu, budući da je tužitelj na pripremnom ročištu zatražio da se na glavnoj raspravi izjasni o predloženim dokazima, te je na glavnoj raspravi osporio dokaze predložene od strane apelanta (odnosno potpis tužitelja na ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 5. jula 2001. godine i zapisniku apelanta 9. februara 2011. godine) na osnovu čega je primjenom odredbe člana 102. stav 2. ZPP-a dozvoljeno da se dokazni postupak dopuni provođenjem grafološkog vještačenja, te da tužitelj bez svoje krivice nije mogao na pripremnom ročištu predložiti izvođenje navedenog dokaza. Također sud je zaključio da je neosnovana i apelantova tvrdnja da mu je onemogućeno da se izjasni o predmetu i obimu vještačenja, budući da iz zapisnika sa glavne rasprave održane 21. oktobra 2011. godine, proizilazi da je apelantu omogućeno da se izjasni o prijedlogu tužitelja ali da se apelant prilikom izjašnjavanja o ovom prijedlogu usmjerio samo na osporavanje prava tužitelja da predloži nove dokaze. Sud je također konstatovao da je neosnovana i tvrdnja apelanta, da se neprofesionalno ponašanje sudije ogledalo i u tome što je nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće nastavila sa postupkom, obzirom da je primjenom odredbe člana 360. ZPP-a propisano da će sud nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće nastaviti postupak bez odlaganja do donošenja odluke o izuzeću.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je također naveo da: «u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerovatnim da bez svoje krivce nije bio u mogućnosti staviti prijedlog za dopunu na pripremnom ročištu, te da je dopuna dokaznog postupka po mišljenju apelanta nedopuštena, u čemu se i ogleda neprofesionalno suđenje.»

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U pogledu osporenog rješenja Općinskog suda, broj 041-0-Su-11-001302 od 11. novembra 2011. godine, Ustavni sud zapaža da je doneseno u okviru parničnog postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za izuzeće sudije. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama prava na pravično suđenje, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo pitanje sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od

24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav

1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kom je odlučivano o zahtjevu apelanta za izuzeće sudije u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku koji se u okviru parničnog postupka odnosi na utvrđenje ispunjenosti zakonskih uslova za izuzeće sudija ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za izuzeće rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za izuzeće sudije, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi između ostalih, Odluka o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP 416/09 od 12. januara 2010. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba). Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje, da postupak po prijedlogu apelanta za izuzeće nije obuhvaćen garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-326/12 («RTV Q d.o.o.» Visoko) | Sudska praksa | Aktio