Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3269/09 (A. Z.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3269/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-3269/09, rješavajući apelaciju Abazija Ziljbearia, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abazija Ziljbearia podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002444 06 U od 20. avgusta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Abazij Ziljbeari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 21. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002444 06 U od 20. avgusta 2009. godine. Od apelanta je zatraženo da dopuni apelaciju 2. februara 2012. godine a što je on i učinio 9. februara 2012. godine.

2. Služba za prostorno uređenje i komunalne poslove opštine Centar (u daljnjem tekstu: Služba za prostorno uređenje) rješenjem broj 07-23-5252/04 od 10. decembra 2004. godine odbila je kao neosnovan apelantov zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti za postavljanje kioska u ulici Zaima Šaraca bb, na zemljištu bliže označenom u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetna lokacija).

3. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je rješenjem broj 05-23-3939/04 od 15. decembra 2005. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe za prostorno uređenje.

4. Kantonalni sud je presudom broj 09 0 U 002444 06 U od 20. avgusta 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu kojom je pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja. Kantonalni sud je zaključio da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te da je na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno i materijalno pravo odnosno čl. 8., 13. i 19 Zakona o privremenom korištenju javnih površina. Također, ukazano je da iz člana 13. stav 1. i člana

20. Zakona o korištenju javnih površina proizilazi da se dodjela lokacije za postavljanje kioska vrši donošenjem urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, a u skladu sa ovim zakonom i njime utvrđenim uslovima. Najzad, apelantovi navodi da je E.O., koja ima kiosk tik do njegovog kioska, izdata privremena urbanistička saglasnost ocjenjeni su bez uticaja na rješenje konkretne upravne stvari jer ispitivanje zakonitosti tog rješenja nije bilo predmet konkretnog upravnog spora.

5. Apelant u apelaciji podnesenoj 21. oktobra 2009. godine nije ukazao na neko od prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koja su mu povrijeđena osporenom presudom Kantonalnog suda. U tom smislu je od njega zatraženo da dopuni apelaciju, a što je on i učinio 2. februara 2012. godine. Iz navoda iz apelacije, kao i iz dopune, proizilazi da apelant smatra da je su mu garancije ustanovljene članom 14. Evropske konvencije povrijeđene jer je onemogućen u ostvarivanju prava na rad i prava na materijalno obezbjeđenje porodice.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju apelantovi navodi svode se na tvrdnju da su mu garancije ustanovljene članom 14. Evropske konvencije povrijeđene u odnosu na pravo na rad.

8. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je prema praksi Evropskog suda, kao i Ustavnog suda, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22). S obzirom da pravo na rad nije garantovano Evropskom konvencijom, odnosno ni Ustavom Bosne i Hercegovine slijedi da su apelantovi navodi da su mu povrijeđene garancije ustanovljene članom 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na rad, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3269/09 (A. Z.) | Sudska praksa | Aktio