Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-406/12 (F.Z.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-406/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 406/12, rješavajući apelaciju F.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/
08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.Z. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 063834 11 Gvlž od 28. novembra 2011. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 063834 11 Gvl od 20. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. F.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 26. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 063834 11 Gvlž od 28. novembra 2011. godine i Rješenja Kantonalnog suda, broj 58 0 P 063834 11 Gvl od 20. septembra 2011. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 58 0 P 063834 11 Gvl od 20. septembra 2011. godine, koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem vijeća istog suda, broj 58 0 P 063834 11 Gvlž od 28. novembra 2011. godine, odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka. U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da je apelant svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka Presudom Kantonalnog suda broj Gž.165/05 od 9. novembra 2005. godine, temeljio na odredbi člana 255. tačka 6. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da se postupak, koji je odlukom suda pravomoćno okončan, može na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. U obrazloženju je navedeno da je apelant, uz prijedlog, dostavio nove dokaze (kopiju radne knjižice, uvjerenje Federalnog zavoda PIO/MIO od 8. januara 2010. godine, zahtjev koji je uputio Federalnom zavodu PIO/MIO od 21. oktobra 2010. godine i drugi slični dokazi iz 2010. godine), koje nije predlagao tokom parničnog postupka, niti je sudu pružio dokaz da ih bez svoje krivice nije mogao pribaviti u toku trajanja parničnog postupka, a što je uvjet iz odredbe člana 256. stav 2. ZPP-a, a u vezi sa odredbama čl. 7. stav 1. i 77. ZPP-a. Općinski sud je s obzirom na navedeno, na kraju istakao, budući da se apelant nadležnim organima za pribavljanje dokaza koje je priložio uz prijedlog obratio tek 2010. godine, iako je parnični postupak pravomoćno okončan 9. novembra 2005. godine, pa je, na temelju odredbe člana 262. stav 1.ZPP-a, a u vezi sa odredbama čl. 258 i 263. stav 4. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
3. Apelant smatra da je osporenim rješenjima Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zatim pravo na jednakost pred zakonom pozivajući se na odredbu iz člana III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na prioritetnu zaštitu garantiranih prava iz člana II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja Kantonalnog suda koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtijeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravosnažno ookončanog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
7. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/6. i člana III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu naprijed istaknuto, navodi apelanta o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, su također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović