Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4472/11 (A. J. i A. Š.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4472/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 4472/11, rješavajući apelaciju Atife Jurkić i Azre Šećerbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Atife Jurkić i Azre Šećerbegović podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Dn 001741 11 Gž od 19. septembra 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Dn-09-000 950 od 20. jula 2011.

godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Atifa Jurkić i Azra Šećerbegović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Doboja, koje zastupa Refika Jaramaz, advokat iz Doboja, podnijele su 18. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 Dn 001741 11 Gž od 19. septembra 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-Dn-09-000 950 od 20. jula 2011. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda 085-0-Dn-09-000950 od 5. aprila 2011. godine apelantice su, zbog provođenja rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Doboj (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.20-471-14/08 od 10. marta 2009. godine, kojim je utvrđen gubitak prava korištenja Đ.K. radi građenja na zemljištu u društvenom vlasništvu označenom kao k.č. br. 1354/29 upisanoj u zk.ul. br. 13 k.o. SP Doboj, i uspostava vlasničkopravnog odnosa koji je postojao prije nacionalizacije, upućene da otklone nedostatke zahtjeva za uknjižbu, odnosno dostave dokumentaciju sa zamljišnoknjižnim nalogom na način preciziran rješenjem u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

3. Apelantice nisu u ostavljenom roku otklonile nedostatke zahtjeva, nego su podneskom od 12. maja 2011. godine obavijestile Osnovni sud da nisu ovlaštene ispravljati rješenje upravnog organa, te da podatak o ranijem vlasništvu treba utvrditi Republička uprava koja je donijela Rješenje broj 21.20-471-14/08 od 10. marta 2009. godine.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-Dn-09-000 950 od 20. jula 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 Dn 001741 11 Gž od 19. septembra 2011. godine, odbačen je zahtjev apelantica za provođenje Rješenja Republičke uprave broj 21.20-471-14/08 od 10. marta 2009. godine u zemljišnoknjižnoj evidenciji na parceli k.č. br. 1354/29 upisanoj u zk.ul. br. 13 k.o. SP Doboj, evidentiran kao zemljišnoknjižni zahtjev pod brojem 085-0-Dn-09-000950, primjenom odredbe člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske, budući da apelantice u ostavljenom roku nisu otklonile nedostatke zahtjeva.

5. Apelantice navode da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice smatraju da je Rješenje Republičke uprave broj 21.20-471-14/08 od 10. marta 2009. godine provodivo iz razloga što je sasvim jasno da zemljišnoknjižni ured raspolaže podacima ko je bio vlasnik prije nacionalizacije, te da nedostatak imena i prezimena ranijeg vlasnika u navedenom rješenju nikako nije razlog za odbacivanje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantice osporavaju rješenja Okružnog i Osnovnog suda kojima je odbačen njihov zahtjev za provođenje Rješenja Republičke uprave broj 21.20-471-14/08 od 10. marta 2009. godine, u skladu sa odredbom člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, budući da apelantice nisu otklonile nedostatke zahtjeva, što je bilo neophodno za daljnje postupanje. U takvim okolnostima Ustavni sud zapaža da su se apelantice propustom da otklone nedostatke zahtjeva lišile mogućnosti da dođu do konačne odluke, jer redovni sudovi nisu odlučivali o meritumu njihovog zahtjeva, već samo o procesnom pitanju da li zahtjev za uknjižbu sadrži sve elemente koji su propisani odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4472/11 (A. J. i A. Š.) | Sudska praksa | Aktio