Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4616/11 (S. Z.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4616/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 4616/11, rješavajući apelaciju Sakiba Zebe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Zebe podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001043 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002404 od 17. marta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Zeba (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa punomoćnik Dervo Mašić iz Sarajeva, podnio je 2. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 P 001043 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž- 07-002404 od 17. marta 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1555/04 od 18. maja 2007. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantu isplati iznos od 9.725,00 KM, na ime pričinjene štete, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 851,75 KM. Presudom je apelant odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
3. Kantonalni sud je 17. marta 2010. godine donio presudu broj 009-0-Gž-07-002404 kojom je uvažena žalba zakonskog zastupnika tužene-Federalnog pravobranilaštva Sarajevo i prvostepena presuda preinačena tako što su odbijeni tužbeni zahtjevi za isplatu iznosa od 12.000,00 KM sa odgovarajućim kamatama i troškovima postupka.
4. Vrhovni sud je 4. oktobra 2011. godine donio rješenje broj 70 0 P 001043 10 Rev kojim je odbacio apelantovu reviziju.
5. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev postavljen u tužbi odnosio na isplatu iznosa od 12.000,00 KM, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, ali je apelant na ročištu za glavnu raspravu smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 9.725,00 KM, koji je u cijelosti usvojen od strane prvostepenog suda. Vrhovni sud je istakao da vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 9.725,00 KM, zbog čega revizija nije dopuštena. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o praničnom postupku.
6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
9. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002404 od 17. marta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 P 001043 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
10. Ustavni smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002404 od 17. marta 2010. godine, imajući u vidu da je predmetnu presudu u svakom slučaju primio prije 4. oktobra 2011. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o reviziji koju je izjavio protiv te presude. S obzirom da je apelant presudu Kantonalnog suda primio prije 4. oktobra 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. decembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović