Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4617/11 (A. G. S.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4617/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 4617/11, rješavajući apelaciju Ankice Gajić rođene Slijepčević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ankice Gajić rođene Slijepčević podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 005130 11 Gž 2 od 10. oktobra 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ankica Gajić rođena Slijepčević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šamca koju zastupa Ilija Andrić advokat iz Modriče, podnijela je 1. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 P 005130 11 Gž 2 od 10. oktobra 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 P 005130 09 P od 21. maja 2010. godine razveden je brak između apelantice i Maksima Gajića (u daljnjem tekstu: tuženi), zaključen 10. avgusta 2000. godine u Gornjoj Slatini. Istom presudom malodobna kćerka M.G. povjerena je na zaštitu i vaspitanje apelantici, a malodobni sin Đ.G. povjeren je na zaštitu i vaspitanje ocu.
3. Okružni sud je 18. novembra 2010. godine, odlučujući po žalbi tuženog protiv prvostepene presude, donio rješenje broj 86 0 P 005130 10 Gž kojim je uvažio žalbu i prvostepenu presudu ukinuo u dijelu kojim je odlučeno o povjeravanju malodobne djece Đ.G. i M.G. na zaštitu i vaspitanje, kao i u dijelu kojim je odlučeno o njihovom izdržavanju i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
4. Osnovni sud je 13. aprila 2011. godine donio presudu broj 86 0 P 005130 10 P 2 kojom je malodobnu djecu parničnih stranaka M.G. i Đ.G. povjerio na zaštitu i vaspitanje apelantici. Presudom je tuženi obavezan da na ime izdržavanja malodobnih M.G. i Đ.G. plaća mjesečno iznos od po 100,00 KM, što ukupno iznosi 200,00 KM mjesečno, na ruke apelantice počevši od 13. aprila 2011. godine, kao dana presuđenja, pa ubuduće dok zato budu postojali zakonom predviđeni uslovi i to do petog u mjesecu za tekući mjesc pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Presudom je tuženi obavezan da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.520,00 KM.
5. Okružni sud je 10. oktobra 2011. godine, odlučujući po žalbi tuženog protiv prvostepene presude, donio rješenje broj 86 0 P 005130 11 Gž 2 kojim je uvažio žalbu i prvostepenu presudu preinačio na način da su malodobna djeca M.G. i Đ.G. povjereni na zaštitu i vaspitanje tuženom, a apelantica je obavezana da na ime svog doprinosa za njihovo izdržavanje plaća mjesečno po 100,00 KM za svako dijete ili ukupno 200,00 KM mjesečno, na ruke tuženog i zakonskog zastupnika malodobne djece počevši od 13. aprila 2011. godine, kao dana presuđenja pa ubuduće dok zato budu postojali zakonski uslovi ili drugačije odluke suda i to do petog u mjesecu za tekući mjesec, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
6. Prema stanju spisa proizilazi da je apelantica izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Okružnog suda broj 86 0 P 005130 11 Gž 2 od 10. oktobra 2011. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestila Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
7. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo zagarantovano članom 3. i 12. Deklaracije o pravima djeteta iz 1989. godine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
11. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi:
«Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović