Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4639/11 (M. P.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4639/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 4639/11, rješavajući apelaciju Mileta Pučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Pučića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 P 006146 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 P 006146 09 Gž od 27. januara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Pučić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mrkonjić Grada kojeg zastupa Mirjana Savić advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 3. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 75 0 P 006146 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 75 0 P 006146 09 Gž od 27. januara 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 P 006146 08 P od 22. oktobra 2009. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i poništena su kao nezakonita rješenja broj 05/2-120-4032 od 27. marta 2002. godine Republike Srpske, MUP Banjaluka kojima je odbijen prigovor apelanta na rješenje broj 05/2-120-4032 i rješenje broj 05/2- 120-4032 od 1. novembra 2001. godine. Presudom je tužena Republika Srpska, Vlada Republike Srpske, Ministarstvo unutrašnjih poslova –CJB Banjaluka, Sektor Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka uiznosu od 2.475,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 P 006146 09 Gž od 27. januara 2010. godine uvažena je žalba tužene, pa je prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena. Navedenim rješenjem apelant je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 KM.

4. Vrhovni sud je 4. oktobra 2011. godine donio rješenje broj 75 0 P 006146 10 Rev kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 75 0 P 006146 09 Gž od 27. januara 2010. godine.

5. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da vrijednost spora koju je apelant u tužbi označio je 1.001,00 KM, te da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, propisan navedenim članom 237. stav 2. ZPP. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije ispunjen ni uslov iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP.

6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

9. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda broj 75 0 P 006146 09 Gž od 27. januara 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 75 0 P 006146 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda.

10. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 12. decembra 2008. godine uručeno rješenje Okružnog suda broj 75 0 P 006146 09 Gž od 27. januara 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. decembra 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4639/11 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio